Osmislila ga je u sklopu brenda Nek‘ si koji nosi poruku ohrabrenja ženama da se bez preispitivanja u shoppingu priušte mala ili veća zadovoljstva i postanu prijateljice same sebi.
Zagrebačka arhitektica Leila Nanuk, osnivačica dizajnerskog brenda Nek‘ si, osmislila je liniju naušnica koje nije dovoljno "samo" nositi. Ona kreira dojmljive ukrase čija je svrha diskretno nadograditi odjevnu kombinaciju, koji privlače pozornost dvaput. Najprije se vidi kratkotrajan bljesak, napola skriven u njenoj kosi. U tom trenutku proradi znatiželja pa njeni sugovornici ne mogu a da ju ne upitaju: "Čekaj, što to imaš na uhu?". Arhitektica tada odmiče pramenove kose i pokazuje svojih ruku djelo: kružnicu veličine jagodice kažiprsta u pastelnoj nijansi, pričvršćenu za uho. Površina joj je čvrsta i uglačana, ostavlja (varljiv) dojam da je baršunasta i meka. Oba uha krasi kružnica u drugačijoj nijansi, kaže da ih mijenja ovisno o danu, od nijanse lavande i ružičaste do boje mentola, žute ili zelene: uzela je u obzir gotovo sve boje spektra, kaže. Pažnju tek tada privlači drugi dio naušnice: prozirni nastavak u obliku romba brižljivo obrađenih bridova. Poseban je po tome što lomi svjetlost kao da je riječ o kristalu pa nakitu arhitektice daje "wow" efekt.
Lejline naušnice imaju još jedno svojstvo: njima se možemo igrati bez bojazni da ćemo ih oštetiti. Dapače, efekt "prčkanja" poželjan je i bitan dio priče o Lejlinom dizajnerskom prvijencu.
"Igram se nakitom dok radim, što je ne jednom prouzročilo katastrofu. Sada mogu "prčkati" po naušnicama koliko god želim, imaju garanciju od deset godina i u tom razdoblju gotovo su neuništive", kaže dok raščišćava radni stol u uredu u centru grada koji dijeli s nekadašnjim mentorom Nenadom Fabijanićem, profesorom emeritusom zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. Dok Leila odmiče trokute za crtanje, ravnala i role finog, poluprozirnog papira na kojima se nalaze nacrti jer želi na tamnoj površini stola „uhvatiti” zrake sunce i pokazati nevjerojatan lom svjetlosti na svojim naušnicama - kaže da baš ta igra s "uhvaćenim" sunčevim zrakama pokazuje da je naušnice osmislila arhitektica.
"Zašto? Zato što mi prostor osmišljavamo tako da na prvo mjesto stavljamo svjetlost. Ona je naš najvažniji "alat" kojim doživljavamo kuće i svijet oko njih. Htjela sam iskoristiti svjetlost i u nakitu", kaže 30-godišnja koautorica jednog od najzahtjevnijih projekata obnove u Zagrebu, nakon potresa u ožujku 2020. godine.
Sa svojim profesorom s fakulteta koji je 50 godina znanje i iskustvo prenosio studentima, Leila Nanuk radi na obnovi bloka zgrada s obje strane samostanske crkve sv. Vinka Paulskoga te samostana Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. Crkva je već u funkciji: dovršena je u srpnju 2022. prije roka, što je u obnovi poslije zagrebačkog potresa rijedak slučaj.
Sada je na redu pozamašan dio obnove cijelog kompleksa koji pripada samostanu. Profesor je, pak, predložio Lejli da mu se prije tri godine pridruži na obnovi kapitalnog sakralnog objekta, nedugo nakon što je diplomirala. Ukratko, prepoznao je u njoj kapacitet za velika djela. Primjerice, u svom diplomskom radu osmislila je 2021. složen projekt obnove zagrebačkog Paromlina: impresivan spoj zagrebačke tradicije i 21. stoljeća mnogima se svidio. Nedugo nakon što je diplomirala, s profesorom je najprije sudjelovala na izradi jednog arhitektonskog natječajnog projekta, a nakon toga je uslijedio poziv za daljnjom suradnjom, koautorstvom na projektu obnove kompleksa sv. Vinka Paulskog.
Dakako, Nenad Fabijanić podržava njen rad na dizajnerskom brendu koji će u budućnosti biti usmjeren i na druge predmete. Doznajemo da Leila štošta priprema, ali ni njemu nije otkrila očemu se radi. Kako god bilo, nakit joj je oduvijek bio prigušena strast. Zašto prigušena, pitamo? Zato što se nikad nije ukrašavala u prevelikoj mjeri ali ono što bi izabrala, moralo je imati posebnu priču.
"Sviđaju mi se čisti, geometrijski oblici pa sam ih ugradila u svoj nakit. Dodala sam im još jedan element koji je bitan u arhitekturi: mehaničku (inženjersku) komponentu. Osmišljene su tako da ih se treba spojiti, složiti, ali i lako promijeniti kada poželim nastavak koji se pričvrsti za uho, u drugoj boji", govori dizajnerica.
Sve što osmisli izrađuje se od pleksiglasa i kirurškog čelika: dio ukrasa u boji ima garanciju da će isti intenzitet boje zadržati deset godina, kaže. Dodaje i to da je nakit dizajnirala u istom računalnom programu u kojem izrađuje arhitektonske nacrte. Nakon toga slijedi izrezivanje materijala laserom, za što služi poseban stroj. Na kraju ih Leila obrađuje, uređuje, spaja i pakira u kutijice.
"Tražila sam ih godinu dana. Važno mi je ne samo to da su kutijice izrađene po mjeri, već da potpuno odgovaraju jednostavnoj estetici naušnica i da su pritom funkcionalne. Kutijice se ne smiju baciti jer služe za trajnu pohranu mog nakita. Čvrsta, prozirna folija štiti ih od prašine, ogrebotina, zamišljena je da ih čuva poput školjke. Kutijice se otvaraju mehanički, povlačenjem vrpce, što je još jedna posveta mojoj profesiji", kaže.
U priči o naušnicama mlade Zagrepčanke najvažniji je detalj poruka koju nose. Naziv brenda Nek‘ si nije slučajno izabran: svrha mu je ohrabriti žene da se ne propituju baš previše oko znakova pažnje koje poklone same sebi.
"Primijetila sam da žene kada si nešto priušte, poslije prolaze kroz ‘interna propitivanja‘ da li je to bilo potrebno, jesu li trebale kupiti nešto drugo? U zagrebačkom slengu, brend nosi poruku ohrabrenja: Nek‘ si! To je ono što vam kaže frendica kada se pohvalite sitnicom koju ste si kupile. Poruka brenda je to da svaka žena treba ponajprije biti prijateljica sebi, što je puno teže nego biti prijateljica nekom drugom", zaključuje Leila Nanuk.