Biti na čelu tvrtke koja vodi projekt koji prate određene skepse i negativna atmosfera i o kojem se priča već desetljećima - LNG terminala u Omišlju na Krku – nije nimalo lako. Štoviše, vrlo je izazovno, što se još jednom potvrdilo nakon nedavno završene javne rasprave o Studiji utjecaja na okoliš. Primjedbi je bilo mnogo. Dodatan stres stvaraju rokovi koje treba poštivati – terminal mora biti gotov do kraja 2019. Stoga se paralelno radi više aktivnosti ne bi li se izgradnja LNG terminala s plutajućim FSRU rješenjem, jedinicom za prihvat, skladištenje i uplinjavanje LNG-a, kao prvom fazom projekta, realizirala na vrijeme. Pri tome valja napomenuti da je plutajući terminal samo faza kojom se ubrzavaju aktivnosti, ne i zamjena za kopneni terminal.
“Očekujem da ćemo krenuti s njegovom realizacijom nakon punog razvoja transportnog sustava i završetka izgradnje interkonekcija prema Sloveniji i Mađarskoj. S mogućnošću ulaza u transportni sustav sa sedam milijardi m3/godišnje uplinjenog LNG-a, kopneni terminal će opravdati velika ulaganja i višestruko veće operativne troškove”, kaže nam Goran Frančić, direktor tvrtke LNG Hrvatska, odgovorne za njegov razvoj u razgovoru oko vječne teme – LNG terminal u Omišlju na Krku. Otkrio nam je na kojem dijelu projekta sada rade, kako napreduju u realizaciji i na kakve prepreke nailaze.
Kojim se aktivnostima oko LNG-a trenutačno bavite?
- Fokusirani smo na niz tehničkih i komercijalnih aktivnosti koje su podloga za donošenje konačne odluke o financiranju izgradnje plutajućeg LNG terminala, čiji je središnji dio FSRU brod. Odluku očekujemo sredinom 2018. Do tada ćemo provesti zadnji, obvezujući korak zakupa kapaciteta terminala, ugovoriti partnere za gradnju pristana i priključnog plinovoda, zaključiti nabavu i upravljanje FSRU brodom i financiranje cijelog projekta. Na pretkvalifikacijski dio natječaja za gradnju FSRU broda javilo se 12 tvrtki. Postupak je bio transparentan, tako da su natječajnu dokumentaciju za pretkvalifikaciju mogle preuzeti tvrtke iz cijelog svijeta. Nismo se ograničili na tip FSRU broda koji nam se može ponuditi, bilo da se radi o novom brodu, postojećem ili konverziji LNG broda u FSRU. Važno nam je bilo da brod odgovara propisanim karakteristikama iz natječaja, a posebno uvjetu da mora biti na lokaciji terminala do kraja 2019. Potpis ugovora o nabavi FSRU broda očekujemo u prvom kvartalu 2018. Intenzivno se bavimo i aktivnostima koje proizlaze iz procjene utjecaja na okoliš i javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš za plutajući LNG terminal u Omišlju.
Zadani rok za dovršetak terminala je kratak. Ostvarivo?
- Kako su rokovi izuzetno zahtjevni, cijeli niz aktivnosti provodimo paralelno. To je izazov s kojim se na svu sreću uspješno nosimo zbog stručne ekipiranosti i uigranosti tima. Pred nama su dvije izazovne godine u kojima moramo ispuniti sve preduvjete da početkom 2020. prvi plin iz plutajućeg LNG terminala počne teći prema krajnjim korisnicima.
Još je dosta izazova, što se vidjelo i na nedavno završenoj javnoj raspravi o Studiji utjecaja na okoliš.
- U tako zgusnutim rokovima sve je izazov. Sve aktivnosti radimo paralelno i sve one utječu jedna na drugu i uspjeh projekta. Svaka od njih ima svoj kritični put i prate je rizici kašnjenja koje nastojimo pravovremeno prepoznati i otkloniti. Trenutačno, barem bi tako netko mogao zaključiti prati li zbivanja vezano uz nedavno završenu javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš, najveći je izazov procjena utjecaja plutajućeg LNG terminala na okoliš.
Tijekom javne rasprave bilo je prigovora na vizualni utjecaj FSRU broda, utjecaj na turizam i lokalne prihode. Otvoreno vam je rečeno i da se povučete, resetirate projekt dok je još vrijeme i tražite novu lokaciju. Čak je najavljeno i pokretanje Upravnog spora u slučaju da rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike da je plutajući LNG terminal prihvatljiv na okoliš bude pozitivno. Kako vi na to gledate? Kako to utječe na projekt?
- Mi ozbiljno uvažavamo sva pitanja i primjedbe iz javne rasprave. Većina ih je bila izuzetno stručna, no bilo je i pogrešnih informacija koje svakako zaslužuju odgovor i demanti. Vjerujem da je sve ovo i te kako velika motivacija izrađivaču studije da pripremi kvalitetne odgovore i dodatno unaprijedi sadržaj studije. To je uostalom i cilj javne rasprave, u komunikaciji s javnošću dobiti povratne informacije jesu li razmotreni svi utjecaji i jesu li razmotreni dovoljno kvalitetno. Osim toga, u posljednjih desetak godina LNG terminal je bilo u obliku kopnenog, bilo kao danas plutajućeg kao prvoj fazi razvoja, stavljen na razmatranje lokalnoj zajednici. Primorsko-goranska županija je poslala poruku da joj nije prihvatljiv LNG terminal u njegovom sadašnjem, plutajućem obliku te će glasati protiv pozitivnog rješenja, vezano uz njegov utjecaj na okoliš. Iako nema nikakve sumnje da su koristi plutajućeg LNG terminala za lokalnu zajednicu manje od kopnenog, ipak ih ima. Potpuno se slažem da bi prihodi lokalne zajednice trebali biti veći i to je razlog zbog čega smo pokrenuli inicijativu da se u Zakon o tržištu plina unesu izmjene koje će omogućiti da Općina Omišalj ostvari dodatne prihode tako što će joj se plaćati tri lipe za MWh isporučene energije s plutajućeg terminala u plinsku mrežu. S tom intervencijom prihod lokalne zajednice mogao bi biti veći od tri milijuna kuna godišnje. Važno je reći da će i sve tvrtke koje se bave lučkim djelatnostima u Riječkom bazenu imati neposredne koristi. Svaki LNG brod koji dovozi LNG na terminal omogućit će izravan prihod tvrtkama od 70 do 90 tisuća eura za svako pristajanje na vez. Od toga će kroz poreze znatne koristi imati lokalna i regionalna samouprava. LNG terminal će donijeti i svojevrsnu kompenzaciju u ekološkim učincima na Kvarneru. Od 2025. do 2030. veći dio pomorskog i teškog kamionskog prometa trebao bi početi koristiti LNG kao gorivo. Riječki lučki bazen sigurno će postati konkurentniji jer će se dolaskom plutajućeg LNG terminala ponuditi i tzv. LNG bunkering. To će biti nova i jedinstvena usluga za sva plovila koja kao gorivo koriste LNG u ovom dijelu Jadrana.
O terminalu se priča n-ti put, bilo je odugovlačenja, izmjena rješenja, itd. Razlozi nepovjerenja dijelom proizlaze i iz toga i opravdani su.
- Razumijem da je ovaj prijedlog dočekan sa skepsom zbog prethodnih negativnih iskustava, ali pokazali smo dobru volju da uskladimo interese i potrebe, a da pri tome plutajući LNG terminal bude prihvatljiv za okoliš. Nema sumnje da je interes lokalne zajednice velik, kao što nema sumnje da 2017. po ne znam koji put razgovaramo o realizaciji LNG terminala u Omišlju. Jasno je da ljudi reagiraju sa skepsom i nepovjerenjem. Jedan dio nepovjerenja smo naslijedili i zbog drugih problema, sanacije preostalih kemikalija iz spremnika i postrojenja na Dini Petrokemiji, što je goruće pitanje općine Omišalj. Tu je i problem prenamjene Janafove luke zbog koje lokalna zajednica ne dobiva prihode na koje misli da ima pravo. Sve ovo negativno utječe na ukupnu atmosferu oko projekta, što je velika šteta. Jedno je razgovarati o njegovim pojedinim utjecajima, a nešto sasvim drugo u cijelosti ga dovesti u pitanje.
Aktivisti, zelene udruge ga dovode u pitanje. Doduše, oni su uvijek glasni kad su energetski projekti u pitanju...
- Mislim da je njihov glas važan jer dodatno potiče industriju, energetičare i struku na pronalaženje boljih tehničkih i sigurnosnih rješenja. No, LNG industrija je poznata kao jedna od najsigurnijih industrija uopće. Aktivisti često ističu havarije ili tehničke probleme, a vrlo često i slučajeve koje se ni koji način ne mogu uspoređivati s projektom koji se predstavlja. Tako žele prikazati da je neka tehnologija opasna ili da nije sigurna. U tome se neki od njih služe namjerno nepotpunim podacima, nastojeći stvoriti atmosferu straha i ugroženosti, a mogu se čuti i suptilne prijetnje. Apelirao bih ipak da svi imamo jednaku odgovornost za točno i potpuno informiranje javnosti, uključujući i aktiviste.
Nedavno je održana i tribina Zelene akcije na kojoj je istaknuto da plin nije i ne bi trebao biti tranzicijsko gorivo prema niskougljičnoj budućnosti, kako se propagira. Europska politika forsira plin kao tranzicijsko gorivo, ali praksa govori drugo - na terenu brojke pokazuju pad potrošnje plina.
- Ta je tribina dio širih napora različitih skupina iz ekološkog, ali i energetskog i političkog miljea koje ne vide moguće koristi plina kao fosilnog goriva s puno manjim ekološkim otiskom u odnosu na ugljen i naftu. Tvrde da plin kojem je glavni sastojak metan, posebno potentan staklenički plin, može dovesti do jačeg globalnog zagrijavanja, da EU neće ostvariti ciljeve iz Pariškog sporazuma ako ne prestane financirati plinske projekte i koristiti plin, a plinski biznis optužuju da provodi ‘greenwashing’ jer nastoji lažno prikazati da je plin ‘zeleni energent’. Iako sam u plinskom biznisu cijeli život, nikad mi ne bi palo napamet plin nazvati zelenim. Ali, svakako ga vidim kao tranzicijsko gorivo, koje ima ulogu u prijelazu od današnje dominacije fosilnih goriva do sasvim izvjesne budućnosti s dominacijom obnovljivih izvora energije, skoro bez CO2 emisija. Tu njegovu ulogu, za razliku od ugljena, prepoznale su niskougljične strategije EU i Hrvatske. Plin, a pogotovo LNG, postat će dominantno gorivo u pomorskom, riječnom i teškom kamionskom prometu, uz značajnu upotrebu i u modernom željezničkom sektoru za transport teških tereta te u dijelu neelektrificiranih pruga. Istina je da se smanjuje potrošnja plina jer mjere energetske učinkovitosti daju rezultate. No, osim u prometu plin ima budućnost i u drugim područjima jer pronalazi nove niše za razvoj. Kao sirovina i gorivo plin potpuno zamjenjuje naftu u petrokemijskim procesima i ima jednu od najširih lepeza primjene u industriji. Tu je i bioplin proizveden u iz poljoprivrede i stočarstva, a koristi ga se na mjestu proizvodnje kao izvor energije ili u proizvodnji električne energije. Uvjeren sam da plin i u narednim dekadama ima svoje mjesto u energetskom miksu EU i Hrvatske.
Recite nam ukratko hodogram planiranih narednih koraka, terminski plan.
- Stručno povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša i energetike mora zaključiti je li plutajući LNG terminal, prva faza razvoja projekta, prihvatljiv za okoliš. Lokacijsku dozvolu očekujemo krajem veljače 2018., a građevinsku početkom svibnja 2018., nakon čega počine izgradnja pristana, pomoćnih objekata i priključnog plinovoda koja će trajati do kraja studenoga 2019. Sufinanciranje EU s 30 posto potrebnog iznosa za izgradnju plutajućeg LNG terminala smanjuje investicijski rizik. Riječ je o 102,14 milijuna eura. Drugi dio financiranja osigurat ćemo na način na koji se uobičajeno financiraju ovakvi projekti – projektnim financiranjem. To znači da 30 posto sredstava osigurava vlasnik, dok se preostali dio rješava kreditom. Kod odobravanja kredita financijske institucije će svakako vrednovati i komercijalnu stranu projekta, odnosno ukupno zakupljeni kapacitet LNG terminala.
LNG terminali rade ispod granice isplativosti. Je li gradnja terminala u ovom trenutku dobra odluka?
- Često su nam proteklih dana postavljali pitanje što će nam LNG terminal kad je privatna tvrtka sklopila desetogodišnji ugovor za nabavu ruskog plina, ne znajući pri tom značenje opcijskog ugovora prema kojem neki energetski subjekt može, ali i ne mora preuzeti ugovorene količine plina. Drugim riječima, po njima je problem riješen i Hrvatskoj ne treba plutajući LNG terminal. Pa ipak, plutajući LNG terminal se ne gradi samo za potrebe Hrvatske. O ovom terminalu treba razmišljati u kontekstu šire priče i geopolitičko-energetskih križaljki koje se trenutno odvijaju u Europi. “Gas stress test” pokazao je da ako jednom opet dođe do prekida isporuke plina iz Rusije, a to se dogodilo 2006. i 2009., najugroženije će biti zemlje jugoistočne Europe koje će ostati bez plina kao najvažnijeg energenta za domaćinstva, škole, bolnice. Kako su zemlje jugoistočne Europe u dosegu LNG terminala u Omišlju, projekt je postao dijelom Europske strategije sigurne opskrbe energijom i stavljen na listu projekata od zajedničkog interesa za EU, takozvanu PCI listu. Zadaća PCI projekata je pridonijeti jačanju europskog energetskog tržišta, povećati sigurnosti opskrbe energijom država članica EU. Kad svemu ovome pridodamo da su ovom trenutku cijene LNG-a toliko niske da čak i u Europi konkuriraju plinu koji se doprema plinovodima, rekao bih da je ovo više nego povoljan trenutak.
A, kada govorimo o isplativosti?
- Rad europskih LNG terminala definiran je kao energetska djelatnost. Pravila njihovog rada, dozvoljeni prihod i tarife odobravaju energetski regulatori. U Hrvatskoj je to Hrvatska energetska regulatorna agencija, koja javno objavljenom metodologijom, na temelju iznosa potrebnih kapitalnih ulaganja u projekt i operativnih godišnjih troškova terminala, donosi tarife za usluge terminala. Korisnici terminala zakupljuju točno određeni kapacitet u točno određenom periodu. U tom točno određenom periodu imaju pravo dovesti svoj LNG na terminal, upliniti ga i poslati u plinsku mrežu. Međutim, nakon što su zakupili svoj kapacitet i vremenski period, korisnici LNG terminala ga mogu i ne moraju koristiti. Jedino što moraju je plaćati zakupljeni kapacitet operatoru. Drugim riječima, kapacitet rada terminala i kapacitet zakupa terminala nisu jedno te isto. Za sve operatere LNG terminala najvažniji je zakup kapaciteta LNG terminala, a ne ukupan kapacitet njegovog rada.
Kada kreće posljednji korak obvezujućeg ‘opean sesona’ za zakupce kapaciteta terminala?
- Za plutajući LNG terminal potrebna su znatno manja ulaganja nego za kopneni, a višestruko su manji i operativni troškovi. To su razlozi zbog kojih je i tarifa puno manja pa je i interes za zakup kapaciteta puno veći. Nakon dva kruga poziva za zakup kapaciteta terminala interes je pokazalo deset tvrtki i on premašuje trenutne mogućnosti plinske mreže.
Ima li među njima globalnih igrača?
- U ovom trenutku ne mogu otkriti koje su tvrtke pokazale interes jer smo vezani ugovorom o povjerljivosti. Mogu ipak potvrditi da je riječ o poznatim imenima u plinskom biznisu.
SAD podupire naš projekt, uglavnom zbog ruske konkurencije.
Oni su na putu da do kraja 2022. postanu drugi najveći izvoznik LNG-a. No je li ikada ijedna kompanija iz SAD-a pokazala interes za ulaganje u LNG na Krku?
- Spomenuo sam da smo vezani ugovorom o povjerljivosti zbog čega ne mogu reći koje su sve tvrtke pokazale interes za zakup kapaciteta. Iz istih razloga ne mogu reći ni koje su sve tvrtke zainteresirane za ulaganje u projekt, za koji zbog njegove poslovne atraktivnosti postoji kontinuiran interes.
U kojoj su fazi pregovori između sadašnjih vlasnika i preferencijalnih partnera o uvjetima ulaska u vlasničku strukturu LNG Hrvatske?
- Pregovori su u tijeku. Kroz pregovore će se definirati način na koji će budući partneri dokapitalizirati LNG Hrvatska i preuzeti udjele u budućoj vlasničkoj strukturi, pri čemu je intencija da hrvatski udio bude minimalno 25 posto.