INTERVJU

FILIP ŠOVAGOVIĆ AUTOR JE PREDSTAVE O GENIJALNOM ZNANSTVENIKU 'U kazalištu ću pokušati ostvariti nerealizirane Tesline patente'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 02.06.2017. u 12:10

Zagreb, 110517.
Filip Sovagovic, glumac, reziser.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / HANZA MEDIA

Nova Gavellina Scena 121 otvorena je predstavom “Tesla Anonimus”, koju kao autor i režiser potpisuje Filip Šovagović. Enigmatičnog znanstvenika glumi Marko Petrić dok scenom odzvanja “Shine On You Crazy Diamond” Pink Floyda

Svjetlo bi se kretalo brže kad bi čovjek gluposti radio sporije. Može li struja biti privatna, a rasvjeta javna? Idejama bi se, uostalom, trebala baviti poezija ili policija...” Ovo su neki od motiva kazališne predstave o Nikoli Tesli koju u zagrebačkom kazalištu Gavella glumac Filip Šovagović potpisuje kao redatelj i autor pod naslovom “Tesla Anonimus”, sa splitskim glumcem Markom Petrićem u glavnoj ulozi.

Na probi svira Pink Floyd, “Shine On You Crazy Diamond” i “The Dark Side Of The Moon”, a “mali Branko” - kako Filip Šovagović naziva atrijsku scenu Dramskog kazališta Gavella - postaje bizarni kutak na kugli zemaljskoj u kojem se, (ne)skromnim kazališnim umom, nastoji sublimirati poveznica između svih nevidljivih misaonih i emotivnih procesa genijalnog Teslina uma i njegovih tehnoloških otkrivenja. No da će se u predstavi lamentirati o izmjeničnoj struji - neće.

Mali sukobi

- Predstava nije povijesni, biografski ili znanstveni spektakl o 700 poznatih Teslinih patenata. Ako netko to želi gledati, nek ne dolazi. Svi koji poznaju moj teatar znaju da me ne zanimaju velike drame, nego mali sukobi. U priči o Teslinu životu, od Smiljana, preko Graza do New Yorka, zanima me ono što je ostalo nevidljivo. I pritom idem u nadrealizam. Pratim liniju Teslinih razmišljanja, samoće i memorije koju on, kao asocijalac, nije podijelio s ljudima. Bavim se Teslinim patentima koji su ostali nepatentirani, koji su ostali u njegovoj glavi - objašnjava u dahu Filip Šovagović, rasijan, u nekom kompliciranom, paralelnom, neizgovorenom toku svijesti. Glumce je, svjestan je, beskrajno namučio ovim valjda najambicioznijim od mogućih pristupa Tesli.

- Glumci su se morali snaći u situacijama tipa - što biste učinili da vas nazove neki veliki američki general i traži od vas šifru za atomsku bombu. Je li to vaš životni uspjeh ili možda postoji još savršenije oružje koje je upravo Nikola Tesla izumio? Interakcija je u ionosferi: zemlja je rotor, ionosfera je stator. U toj interakciji Tesla je bežičnim prijenosom energije mogao sve. Htio je osvijetliti Mjesec, međutim tu ideju nije patentirao. Kao što nije zaživjela Teslina formula koja omogućava da se Zemlja raspolovi, ili ideja o savršenom štitu, što je nešto što je nekoliko milijuna puta jače od atomske bombe… Da, atomska bomba za Teslin je savršeni štit mala beba - smije se Šovagović.

Trebao je, kaže, prodrijeti u nekakvo vlastito paraemocionalno stanje da posloži Teslu kao kazališni lik.

- Ako hoćete doći do znanstvenih rješenja, morate biti hladni kao matematika. No ne valja pritom koristiti egzaktnu stranu matematike, nego matematiku kao metaforu – tumači sad.

Gdje je pritom udahnuće života neživom, papirnatom liku - koji glumci ustroje do perfekcije - usporedivo s vrlinama fizičara.

- Glumci imaju veću imaginaciju od fizičara jer imaju više slobodnog vremena. Pritom se ne služe, poput fizičara, instrumentima koji su u posljednjem stadiju tehnološkog razvoja. Jedini alat glumčev je um koji je savršen hiljadama i milijunima godina i ne ovisi ni o prošlosti niti o budućnosti tehnološkog razvoja. Glumci tu imaju mogućnost otići jako daleko. I Tesla, naime, kod svojih pronalazaka, konstatira da je um uvijek napredniji za tisuću koraka. Tesla baca sumnju na vlastiti životni uspjeh, spoznajom da svoje najbolje izume neće moći za života realizirati. Odnosno da će moći proizvesti jedino one patente koji su mogući u točki u kojoj se u trenutku njihova pronalaska nalazi tehnologija. Te da će ostalo riješiti neki novi Tesla, kada tehnologija dosegne zenit, a to će biti nikada. Tesla je ovdje inzistirao da je, s tog nekog fizičkog aspekta, um jedina nepromjenjiva masa u odnosu na brzinu, odnosno sporost razvoja tehnologije. U mojoj predstavi će, dakle, glumački um svojom imaginacijom pokušati realizirati patente koje Tesla nije uspio zbog sporovozne znanosti – najavljuje predstavu revolucionarnog pristupa znanstvenim pitanjima.

Prije 10 godina

Teslom se Filip Šovagović počeo baviti kada su ga, kako kaže, prije deset godina time izmaltretirale Petra Radin i Ana Suntešić. Taman je bio pisao scenarij za film “Pušća Bistra”, a one su, kaže, došle s narudžbom za multimedijalnu prikazbu za klince o Tesli.

- U svakoj državi imate ne znam koliko izdanja Teslinih razgovora i predavanja. Kada sam ušao u to, nisam uopće pojmio u koliko sam opsežnu tematiku upao. Jer Tesla je bio neobičan lik, kao da se ja sutra nađem sa Sorošem i on mi da hrpu love za moje najluđe istraživanje.

Sedam godina poslije pitao me kum Boris Svrtan imam li tekst da pokrenemo malu scenu Gavelle, “malog Branka”. Evo ga, imat će 73 minute, ali da sam u međuvremenu shvatio tko je Tesla, nisam – otvoreno će.

Naprijed i natrag

Onodobno se radila predstava u Tvornici lutaka, no Šovagović je tada shvatio da se klincima ne može na temeljiti uvid dati Nikola Tesla. Njegove formule ne razumiju, a privatni život još manje.

- Tesla je bio čudak, kockar, modus življenja iz njegove perspektive bio je antiprototip našemu. Zanima nas u predstavi, među ostalim, je li on čovjek koji je izgubio najviše novca u povijesti ruleta. Ljudi obično sablažnjivo znaju reći da “onaj tko jede sam i umire sam”. Ali, po Tesli, umrijeti u društvu samog sebe je jedino ispravno rješenje. Jer on jest jeo sam, živio sam, umro sam. Zašto je bio takav? Pravi Nikola Tesla je zapravo trebao biti Dane Tesla, njegov stariji brat. Njemu su namijenili škole, a Nikoli manastir. A onda je Dane poginuo spašavajući Nikolu. Tesla je cijeli život nosio bol i krivicu za prerani bratov kraj. Je li otuda počinje Nikolina asocijalnost? Ne znam, kui’š, sad…

Tesla je moguće bio zakinut za društvo prosječnih smrtnika, no do najopasnijih i najbogatijih ljudi svoga vremena dolazio je posve jednostavno.

- Tesla je u Americi došao do svih likova tog doba koji su imali magnetsku moć da privuku svu lovu svijeta. Upao je u društvo najvećih moćnika civilizacije. On je bio tu, u igri, unutra. U jednom trenutku sve vojske hoće ga pridobiti na svoju stranu, svi žele njegova rješenja. Zamisli da te slijede tajni agenti SS-a, pa tajni agenti USA Navy i nekakvi ruski špijuni. Svi te jebu, preturaju ti sobu, gledaju gdje su nacrti. Pa tko ne bi bio u depresiji i asocijalan? E, i što ja sad tu radim… moram odlučiti hoće li predstava završiti 1943. Ili 2084., ku’iš. A glumci trpe, ku’iš – u nedoumici je.

U predstavi će se pojaviti Ivan Meštrović, Einstein, Edison, Hitler, osobe s kojima je Tesla razgovarao, razmišljajući kako je stvaralačka energija ispred svake druge energije kojom čovjek raspolaže. Ispred odnosa sa ženama, između ostalog.

- Teslu vlastite ideje vuku naprijed, no on spoznaje da ga istovremeno vuku i natrag. Shvaća da je sve to u što je upao preopasno i zameće trag dokumentaciji.

Čudna skupina

Za izabrane glumce reći će: “To je jedna čudna skupina.” Marko Petrić, Đorđe Kukuljica, Tara Rosandić, Andrej Dojkić, Natalija Đorđević, Antonija Stanišić Šperanda.

- Ljudi su birani po sinkronicitetu… Recimo, kad stavite Kukuljicu i mene u istu predstavu, vi znate da će ona propasti 99 puta, ali da će 100. put to biti remek-djelo. Ali vi možete napraviti remek-djelo samo ako 99 puta propadnete. Predstava je za sve ili ni za koga. Moj rad na njoj traje već 3000 dana. Doktrina je indijanskih plemena da su vode, konji i divlje zvijeri nešto što se ne može i ne treba kupovati, da je to nešto zbog čega nećeš plaćati dozvole nacionalnim parkovima. Tesla je imao visoko mišljenje o prirodi, smatrao je da je priroda jedini umjetnik, bio je posljednji Indijanac koji je mogao spasiti prirodu. A Marko Petrić koji igra Teslu je tu kao grom, kao svjetleći bik, kao Indijanac – tumači Šovagović.

Pripremajući se za probu, jedan od njegovih glumaca, u nadahnutom izlaganju o znanstveniku na šanku, na drukčiji je način pojednostavio srž predstave:

“Znaš o čemu se tu radi? Vidiš ovaj mobitel? Punimo ga svaki dan. Što misliš da nije izumljena baterija koja bi trajala godinu dana? Jest, ali netko želi zaraditi na struji. A Teslina ideja sigurno nije bila da netko na taj način zarađuje na njegovim izumima.”

Izdvajamo

Iz drugih medija