REKONSTRUKCIJA

GLAZBENO UČILIŠTE ELLY BAŠIĆ Globus donosi detalje: Kako je bivša Vojna bolnica u Vlaškoj uz pomoć novca iz EU pretvorena u modernu glazbenu školu

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 05.03.2020. u 22:00

Neja Markičević / CROPIX

 

Zagreb obiluje napuštenim industrijskim i javnim zgradama iz davnih vremena. Završetak obnove i rekonstrukcije dijela nekadašnje vojne bolnice u Vlaškoj ulici 87, koja je prenamijenjena u prostor za Glazbeno učilište Elly Bašić, zato je višestruko odlična vijest. I to ne samo radi smještaja te važne glazbene obrazovne ustanove koja je bila raštrkana na niz lokacija pod jedan krov nego i zato što se napokon počelo uređivati “zaboravljene” prostore kakvih ima na svakom koraku.

Takve vrste prenamjene starog u novo i ulaganja u postojeće kapacitete nazivaju se brownfield investicijama i smatraju se jednim od prioriteta budućeg razvoja gradova Europske unije. U zagrebačkom slučaju obnovljena je i revitalizirana povijesno zaštićena zgrada, Topnička vojarna s početka 19. stoljeća, koja je integralni dio nekadašnje topničke vojarne i poslije vojne bolnice. Ulična zgrada podignuta je 1833. prema projektu arhitekta Antona Stiedla novčanim sredstvima iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca. Dio je kompleksa koji sačinjava nekoliko zgrada unutar Vlaške između Vončinine i Jurkovićeve ulice, na prostoru od oko 40 tisuća kvadrata, koji je zahvaćen gradskim projektom “Vlaška - bivša vojna bolnica” te će se urediti u tri faze, a sad završava prva.

“Pozitivni učinci ovog projekta su višestruki”, kaže Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje. “Prije svega, učenici, nastavnici i ostali zaposlenici škole bit će smješteni u novouređenoj i moderno opremljenoj zgradi u samom središtu grada. Nadalje, kompleksu koji je povijesno i zaštićeno kulturno dobro, a donedavno mu je prijetila devastacija i urušavanje, ovim je projektom udahnut novi život, u pravom smislu te riječi”, dodaje Lovrić te ističe da je 85 posto prihvatljivih troškova rekonstrukcije financirano iz sredstava Europske unije, a ostalo sredstvima Grada Zagreba.

Topnička vojarna zaštićeno je kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara i zato su pri njezinoj obnovi glavnu riječ imali konzervatori Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Zagreba. Oni su odlučili da će pročelje biti zelene boje, kao nekoć, u vojničkom stilu.

Ukupna vrijednost radova na zgradi iznosi 31.400.792 kuna s PDV-om. Grad je 2018. godine podnio prijavu za projekt rekonstrukcije i prenamjene zgrade bivše vojne bolnice u Vlaškoj ulici za potrebe glazbene škole/Glazbenog učilišta Elly Bašić na Poziv za dostavu projektnih prijedloga “ITU-Revitalizacija brownfield lokacija” u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020., koji je raspisalo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Lani je odobreno 26,054.731 kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj za ovaj projekt. Uz sredstva koja je Grad izdvoji samostalno za nabavu namještaja i opreme u iznosu od 2,224.892 kuna te još 2,749.888,16 kn za nabavu novih glazbenih instrumenata, investicija ukupno iznosi 36.375.572,81 kuna s PDV-om.

 

U rekonstruiranoj i adaptiranoj zgradi veličine 3640 kvadrata nalaze se sada tri dvorane, devet učionica, 33 vježbaonice, multimedijalna knjižnica, prostori za administraciju, sanitarije i ostali prateći prostori, čije je uređenje ovih dana pri kraju. Prostor je prilagođen osobama s invaliditetom. Sve je novo, u punom sjaju i spremno za mlade glazbenike i njihove nastavnike.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

“Za nas je ovo izuzetan trenutak, spas i rješenje za naše probleme”, kaže Mirela Buchberger Karlo, ravnateljica Glazbenog učilišta Elly Bašić, koja nas je povela u ekskluzivan obilazak novog doma škole koja ima 850 polaznika i 87 zaposlenih.

“Do sada je škola bila na sedam lokacija u gradu, u najmu, uključujući našu glavnu zgradu koja je još kratko u Mlinarskoj ulici. Sada ćemo biti zajedno! Ovih dana održana je proba za otvorenje, djeca su bila oduševljena kad su vidjela novi prostor”, dodaje Mirela Buchberger Karlo.

Uz zgradu u Mlinarskoj nastava se održavala i u OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga, Visokom zdravstvenom učilištu Andrije Štampara, OŠ Miroslava Krleže i drugima, te su roditelji razvozili djecu na razne adrese. To što su bili u najmu raznih prostora, dovodilo je do situacije da je škola tijekom tjedna radila često do 21.30 i subotom do 20 sati.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

U obnovljenu zgradu u Vlaškoj 87 smjestilo se Glazbeno učilište Elly Bašić

 

“Vjerujem da nakon useljenja neće biti potrebe za tako kasnim terminima, a i subotom ćemo pokušati nastavu organizirati najdulje do 15 sati”, najavljuje ravnateljica.

Veoma je zadovoljna novom lokacijom u središtu grada koja je, kaže, uz tramvajsku stanicu te će biti lako dostupna njihovim đacima. Dok razgledavamo objekt koji je uređen brzo, u dvije godine, objašnjava nam kako je on, zbog svojih prostornih ograničenja, konkretno uskih i dugačkih prostorija, bio primjereniji potrebama glazbene škole nego drugih obrazovnih ustanova.

Prednost je što ova škola treba male prostorije, konkretno trebaju mnogo soba za individualnu nastavu. Sve prostorije u kojima će se održavati nastava, kao i dvorane, akustički su riješene. Drveni prozori, čija se autentičnost morala očuvati, imaju posebnu izolaciju zvuka. I doista, u svim se prostorijama za našeg posjeta uopće nije čula buka automobila i tramvaja s ulice.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

Zanimljiv je podatak i da je ova zgrada zapravo bila u vrlo lošem stanju prije obnove, te je izgledala gotovo kao kuća duhova.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

“Postignuta je bitna razlika, i sad nalikuje na dvorac. Najveći dio posla nije vidljiv, recimo sve što se statički moralo izvesti kao ključno. Jedan se zabatni zid urušavao, toliko je bilo sve u lošem stanju, pljesnivo i smrdljivo. To se tek vidjelo kad se skinula fasada. Uz to su i podovi bili vlažni, podrum u lošem stanju... No, kad se ovakvi objekti uspiju obnoviti, uz puno truda, oni budu ugodniji od većine novogradnji”, objašnjava Snježana Dizdar, voditeljica Odjela za održavanje objekata pri Gradskom uredu za obrazovanje.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

U prizemlju zgrade nalazi se osam učionica, vježbaonice za gitaru i harmoniku, dnevni boravak za učenike, sanitarije te prateći prostori osoblja. Na prvom katu smjestio se klavirski odjel, akustični traktat, knjižnica, multimedijska učionica te administrativni prostori. Na drugom katu se, uz puhački i gudački odjel, nalaze i dvije dvorane. U podrumu su vježbaonice za udaraljke. U tornju je na svim etažama sanitarni čvor. A koliko ova škola znači svima uključenima, vidi se i iz činjenice da su se roditelji organizirali i pomogli nositi dio inventara u novi prostor.

-Globus-
Zagreb, 170220.
U obnovljenu zgradu u Vlaskoj 87 smjestilo se Glazbeno uciliste Elly Basic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

“Sad ćemo imati veliku dvoranu za koncerte sa 120 sjedala, uz dvije manje. Dosad smo koristili dvoranu od 50 sjedala, i to isključivo u večernjim satima jer je preko dana bila učionica za redovnu nastavu”, govori Mirela Buchberger Karlo.

Glazbeno učilište Elly Bašić, objašnjava nam dalje ravnateljica, pripada umjetničkim školama Grada Zagreba i predstavlja odgojno-obrazovnu ustanovu koja radi prema nastavnom planu i programu Funkcionalne muzičke pedagogije, verificiranom od Ministarstva znanosti i obrazovanja.

“Od samog osnutka 1965. godine škola je doživjela različite statusne promjene te je shodno tome mijenjala i ime. Svoje današnje ime nosi od 1998. godine po utemeljiteljici Elly Bašić, autorici Funkcionalne muzičke pedagogije, jedine hrvatske originalne glazbene pedagogije po čijem programu škola i danas radi. Djelatnost Glazbenog učilišta Elly Bašić objedinjuje glazbeni odgoj i obrazovanje djece i mladih na tri razine: predškolskoj (pripremni programi), osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj, objašnjava ravnateljica.

Osnovna je teza ove škole da svako dijete ima pravo na obrazovanje te zato nema prijemnih ispita za njihovu osnovnu glazbenu školu. Predškolski program primjerice obuhvaća glazbeni vrtić u trajanju od dvije godine te učenje blok-flaute. Osnovnoškolski program odvija se u tri dvogodišnje etape, ukupno šest godina, koje se mogu, ovisno o individualnom razvoju djeteta, skratiti ili produljiti u trajanju do godine dana. U trećoj etapi učenici se opredjeljuju između A-programa, usko specijaliziranog stručnog programa koji je usmjeren k profesionalnom glazbenom obrazovanju, te B-programa za širu glazbenu kulturu, što je usmjeren ka glazbenom amaterizmu. Srednjoškolski program traje četiri godine i omogućuje učenicima stjecanje srednje stručne spreme.

“Pohađanje glazbene škole pomaže izrastanju u kompletniju osobu, bavljenje glazbom ima benefit za, primjerice, razvoj samopouzdanja, apstraktnog mišljenja, stvaranje radnih navika, razvoj analitičkog mišljenja, socijalizaciju, emotivnu inteligenciju... Gledano u širem smislu, doprinos je veliki i prema društvu jer ovakve ustanove djeluju na mladež”, kaže ravnateljica te dodaje da polaznici često imaju i javne nastupe, primjerice na Zagrebačkom biennalu.

Škola je dobitnica brojnih nagrada, primjerice 1995. godine je za znanstveno-pedagoški umjetnički razvoj, uspjehe svojih učenika na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima te humanitarni rad dobila Nagradu Grada Zagreba. Istu nagradu dobila je i 2018. godine za visoko kvalitetan rad prema programu Funkcionalne muzičke pedagogije, prema kojoj je uz usvajanje glazbenog znanja iznimno važno i izrastanje djeteta u kreativnu i svestranu ličnost.

Prilikom obilaska zgrade impresivnim se pokazalo i veliko potkrovlje u kojem je smještena sva strojarska oprema, odnosno sustav za ventilaciju i grijanje. “Bilo je zahtjevno statički spremiti svu strojarsku opremu ovdje gore. Radili smo ojačanja drvene stropne konstrukcije da bi prostor mogao podnijeti opterećenje teške opreme koja iznosi bar deset tona”, kaže Snježana Dizdar. Projektant na obnovi Glazbenog učilišta Elly Bašić tvrtka je Studio G DVA, a izvođač je bila tvrtka Tim-Color, a stručni nadzor proveo je Interkonzalting.

I dok je novoobnovljena zgrada na ponos, iza nje nalazi se nekoliko i dalje zapuštenih zdanja, kao što je palača u dvorištu čiji veliki raskošni prozori i impresivno stubište još svjedoče o nekadašnjem sjaju.

“Namjera Grada Zagreba je iduće dvije faze rekonstrukcije ovog kompleksa prijaviti na natječaje europskih fondova. Time će Grad Zagreb, u skladu s najsuvremenijim odgojno-obrazovnim trendovima i standardima, dobiti svojevrsni odgojno-obrazovni i umjetnički kampus u samom središtu grada”, najavljuje pročelnik Ivica Lovrić. Naime, kompleks na adresi Vlaška 87 sastoji se od nekoliko građevina koje će se, sukladno planu, rekonstruirati i privesti odgojno-obrazovnoj namjeni u tri faze. Upravo je završena prva faza - rekonstrukcija ulične zgrade za potrebe Glazbenog učilišta Elly Bašić.

U tijeku je provedba postupka javne nabave za odabir projektanta za drugu fazu koja obuhvaća rekonstrukciju i prenamjenu dvorišne zgrade na sredini parcele te svih zgrada južno od nje, sve do ulične zgrade, za potrebe Glazbene škole Pavla Markovca, Škole suvremenog plesa Ane Maletić te nastave općeobrazovnih predmeta za umjetničke škole. U sklopu ove faze nalazi se i objekt nekadašnje vojne kapele zanimljivog oblikovanja.

U trećoj fazi planira se zahvat na sjevernom dijelu zemljišta na kojem će se srušiti postojeći bezlični objekt koji nije zaštićeno kulturno dobro i izgraditi novi objekt za XVIII. gimnaziju. Realizacija te faze ovisit će prvenstveno o rokovima realizacije druge faze koja obuhvaća izradu projektne dokumentacije i ishođenje građevinske dozvole, provedbu postupka javne nabave za izbor izvoditelja radova te rok za izvođenje radova, za što je procijenjeni rok od tri godine.

Što bi cjelokupna transformacija bivše vojarne u kompleks škola, jednu plesnu, dvije glazbene škole i jednu gimnaziju značila za ovaj dio grada, ne treba posebno isticati, jer radit će se o velikom oživljavanju i dodanoj vrijednosti za ovu četvrt u središtu Zagreba, koja je zadnjih godina postala vrlo popularna za stanovanje. Doprinos, naravno, ni sad nije zanemariv.

I zavirimo, za kraj, malo i u povijest ovog dijela Zagreba koja nam otkriva što se sve događalo s nekadašnjim Vojnim bolničkim kompleksom. O tome iscrpno govori znanstveni članak “Kome propadaju bivše vojne nekretnine? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj” Centra za mirovne studije i Zavoda za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Biskup Alagović dao je srušiti istočno krilo samostana u Remetama, a materijal je upotrijebljen za gradnju vojarne, tada službeno nazvane Nadbiskupska vojarna 3. Alagovićevi omiljeni graditelji bili su Bartol Falbinger i Antun Stiedl, a Stiedlovo najznačajnije djelo upravo je ulična zgrada Vojne bolnice, izgrađena 1833. godine novcem iz Zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca za poljepšanje Vlaške ulice. Pojedini izvori kao početak uzimaju godinu izgradnje vojarne u vrijeme biskupa Alagovića, dok drugi relevantnim smatraju godinu dogradnje i rekonstrukcije tzv. Topničke baterijske vojarne u vojnu bolnicu za vrijeme nadbiskupa Đure Haulika. Potreba za izgradnjom nove vojne bolnice javila se zbog općeg napretka medicinske znanosti, kao i vrlo skučenih kapaciteta postojeće dvije vojne bolnice. Izbor za gradnju nove vojne bolnice pao je na mjesto postojeće Topničke baterijske vojarne jer se zemljište od 24.431 kvadrata prostiralo daleko u dubinu što se smatralo idealnim za uređenje bolničkog parka i ekonomije.

Franjo Josip odobrio je 3. travnja 1860. izgradnju nove garnizonske vojne bolnice, na temelju čega je 10. odjeljenje Vrhovne komande c. kr. oružanih snaga aktom br. 860 od 7. travnja 1860. naredilo da se pristupi adaptaciji i dogradnji Vlaške kasarne (“Lach’sche Kaserne”), te da se projektiranje i izvođenje građevinskih radova povjeri kapetanu Ammerlingu iz Inženjerskog štaba. Novoizgrađena Vojna bolnica u Vlaškoj otvorena je 1862. godine, imala je 223 bolnička kreveta od toga 24 za časnike i 59 kreveta za osoblje. Dio ulične zgrade koristile su topničke jedinice sve do 1910. godine, kada je u te prostorije nakon preuređenja preselila uprava bolnice - koja je ondje i ostala sve do 1988. godine. Do 1945. godine kompleks je više puta nadograđivan, a s Domobranskom bolnicom na Kunišćaku i novom zgradom Zemaljske bolnice na Širokom brijegu današnjoj Šalati činila je zajednički veliki bolnički centar Armijske bolnice u Zagrebu. Od 1918. do 1930. godine bolnica je bila u fazi stagnacije. Uzlet ponovno počinje krajem tog perioda, kada u bolnicu dolazi niz iskusnih specijalista.

Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine bolnicu preuzima Ministarstvo oružanih sila Nezavisne države Hrvatske. Dio bolnice u Vlaškoj ulici nazvan je Bolnica Maršala Laudona, a dio na Kunišćaku Bolnica Andrije Pasanca. Zbog povećanih potreba za proširenjem bolničkih kapaciteta, u Zagrebu je formiran niz rezervnih vojnih bolnica, u kojima su potom izgrađena ili uređena skloništa. Skloništa su podignuta i u Vlaškoj ulici i na Kunišćaku. Nakon oslobođenja Zagreba, u svibnju 1945. godine, u grad je premješteno Sanitetsko odjeljenje Glavnog štaba Hrvatske, a brzo nakon toga formirano je Sanitetsko odjeljenje Druge armije, koje je preuzelo sve vojne bolnice i od njih organiziralo veliki Bolnički centar.

Od odjela na Kunišćaku, u Vlaškoj ulici i Voćarskoj cesti formirana je Glavna vojna bolnica. Tijekom 60-ih godina Glavna vojna bolnica dobiva naziv – Vojna bolnica Zagreb, te se polako povećava udio civilnih pacijenata. Još sredinom 1970-ih počeli su se ponovo raditi planovi za preseljenje Vojne bolnice, odnosno za grupiranje svih odjela na jednome mjestu, da bi krajem 70-ih i službeno bila donesena odluka o izgradnji nove vojne bolnice - Vojna bolnica u Dubravi izgrađena je i stavljena u funkciju u svibnju 1988. godine.

S odlaskom JNA iz Zagreba, Vlaška 87 prvi put ostaje na kraće razdoblje potpuno prazna. Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH u dvorišne zgrade privremeno je smjestio prognanike i izbjeglice iz Vukovara. Zadnji prognanici iz Vlaške odlaze 2002. godine. Objekt od tada propada, u njemu je u novije vrijeme održano tek nekoliko kulturnih festivala, primjerice Dan D 2014. godine.

Izdvajamo

Iz drugih medija