Prve vijesti da bi se visoka dužnosnica NATO-a, bivša šefica hrvatske diplomacije i veleposlanica u SAD-u Kolinda Grabar-Kitarović mogla kandidirati za predsjednicu Republike stidljivo su se pojavile u hrvatskom tisku početkom svibnja 2014. godine. Tada neupitni šef HDZ-a Tomislav Karamarko imao je ideju da stranka Ivi Josipoviću suprotstavi osječkog gradonačelnika Ivicu Vrkića, ali je Milijan Brkić uspio uvjeriti u to vrijeme svog bliskog prijatelja da je Kolinda Grabar-Kitarović bolji izbor. Karamarko je pristao i razgovarao s pomoćnicom glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju 27. svibnja u jednom bruxelleskom hotelu gdje su dogovoreni svi detalji.
Danas, trideset i tri mjeseca poslije, navršavaju se pune dvije godine otkako je Kolinda Grabar-Kitarović postala hrvatska predsjednica. Iako još nije prošlo ni puno prvo poluvrijeme prvog mandata, u zraku već lebdi pitanje hoće li ići i na drugi mandat. Na direktno pitanje koje smo joj ovih dana postavili Kolinda Grabar-Kitarović nije dala izravan odgovor. Oni koji je dobro poznaju imali su do nedavno dojam da čak i nije previše zagrijana za tu ideju, jer je sigurno čeka i nastavak međunarodne karijere, ali u posljednje vrijeme kao da se to promijenilo.
- Ne treba isključiti mogućnost da će vrlo skoro početi ozbiljno razmišljati, a nakon toga i vući poteze koji bi vodili prema drugom mandatu - kaže nam jedan dobro upućeni izvor.
Sve se, zapravo, posložilo. Dok je u početku kohabitirala s neugodnim Zoranom Milanovićem i imala uspone i padove za vrijeme čudnovate vladavine Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića, sada je s Andrejom Plenkovićem u Banskim dvorima sve mnogo jasnije. Uostalom, HDZ u ovom trenutku i nema drugu jaku osobu koju bi mogli pripremiti za Pantovčak.
Još u kampanji predsjednica je o sebi stvorila sliku koja ima toliko elemenata (dotjerana plavuša školovana u SAD-u koja bez problema obuče vojnu odoru i ode u posjet vojnicima u Afganistanu, a sutra se u čipkastoj haljini pojavi na prijemu u europskoj prijestolnici, vatrena navijačica, praktična vjernica, majka, cura iz težačke obitelji koja je marljivo učila i daleko dogurala...) da se svatko može s nekim od njih identificirati, ili može naći nešto zbog čega mu je prihvatljiva. Slika privatnog profila predsjednice nije slučajna, već je dio projekta i stvaranja imidža političarke koja treba biti prihvatljiva svim građanima i uvjeriti ih da će se na predsjedničkoj funkciji izdići iznad politike stranke koja ju je kandidirala.
Projekt uspješne žene iz naroda koja se sama probila u bijelom svijetu pokazao se dobitnim i Kolinda Grabar-Kitarović je pobijedila Ivu Josipovića, te postala predsjednica. U startu je pokazala da u kampanju nije ušla zato da bi bila fikus na Pantovčaku, već želi aktivno voditi politiku i državu. Rezultati dvogodišnjeg mandata pak svjedoče da politički spada u tipičnu hrvatsku desnicu (tvrđu od struje koja trenutno vlada HDZ-om i kojoj je pripadao njen politički otac Ivo Sanader), kao i da takvu politiku u okvirima koje dopuštaju predsjedničke ovlasti provodi u djelo.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
