Kako se Hrvatska već nekoliko godina nalazi na jednoj od najfrekventnijih ruta, balkanskoj, kojom migranti i izbjeglice ilegalno hrle prema Zapadnoj Europi, na njezinu se teritoriju svakodnevno odvijaju gotovo filmski scenariji krijumčarenja ljudi u koje su upletene i međunarodne kriminalne skupine.
Stotine hrvatskih građana, ali i stranaca iz raznih zemalja prihvatili su se ilegalnih uloga organizatora, vodiča, vozača, prevoditelja i drugih koji sudjeluju u tom kriminalnom lancu s ciljem prebacivanja migranata iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju, pri čemu dvaput moraju prijeći granicu, odnosno ući u Hrvatsku iz BiH i iz nje izaći na slovenski teritorij a da ih ne primijeti policija neke od triju država. Kako se granice sve bolje čuvaju, tako raste i cijena krijumčarskih usluga pa nije rijetkost da migranti u Velikoj Kladuši krijumčarima, doznajemo u policiji, plaćaju i 2000 eura po osobi da bi stigli u Sloveniju. Hrvatska je policija prošle godine uhitila i kazneno prijavila rekordan broj od čak 620 ljudi koji su sudjelovali u krijumčarenju migranata, u ukupno 619 kaznenih djela.
Dejan Dretar, voditelj Službe organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, otkriva kako je od siječnja do ožujka ove godine policija evidentirala 187 kaznenih djela krijumčarenja ljudi i kazneno prijavila 208 počinitelja. Nastavi li se tom dinamikom, ovogodišnji će rezultati premašiti rekordne iz 2018. Za usporedbu, 2017. evidentirano je 365 kaznenih djela i 320 počinitelja. Ističe kako je suzbijanje krijumčarenja ljudi jedan od strateških prioriteta MUP-a i stoga je glavni ravnatelj policije Nikola Milina donio odluku o osnivanju operativne skupine pripadnika kriminalističke i granične policije koja je u početku imala najviše posla na istoku zemlje na granici sa Srbijom, a s vremenom je sve više jačao priljev migranata na granici s BiH. Stoga se trenutačno najviše radi na području Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Ličko-senjske županije koje graniče s Unsko-sanskim kantonom u BiH, koji se slobodno može nazvati glavnim okupljalištem migranata koji ilegalnim putovima kreću prema Hrvatskoj.
S obzirom na stanje u BiH procjenjuje se da svaki dan, u prosjeku, stotinjak ljudi pokušava ući iz BiH u Hrvatsku preko zelene granice, i to najčešće u noćnim satima. One koji pomoću vodiča preko šuma i livada ili planina uspiju doći u Hrvatsku najčešće čekaju vozači koji ih voze prema Sloveniji, u koju također pokušavaju ući preko šuma i livada. Ti vodiči preko zelene granice uglavnom su državljani BiH iz pograničnog područja koji znaju lokalne putove, pretežno osobe lošeg imovinskog stanja koje vide priliku za brzu zaradu.
“Naš je posao otkriti krijumčare. Vrlo često su organizatori krijumčarenja u nekoj drugoj državi. Ili su počinitelji, sami vozači, iz neke druge države. Surađujemo s Europolom i drugi institucijama. Da bi bila riječ o kaznenom djelu, mora biti utvrđeno koristoljublje počinitelja. Ako se ono ne utvrdi, odnosno ako nema dokaza da je počinitelj migrantima uzeo novac - riječ je o prekršaju. Od 620 kazneno prijavljenih, samo 172 su hrvatski državljani, 87 državljani Srbije, 52 BiH, 39 Rumunjske, 25 Albanije, 23 Slovenije, 19 Bugarske… Ove godine imamo 77 državljana Hrvatske, 39 BiH, 26 Srbije…”, kaže Dretar i dodaje da bi policiji bilo puno lakše da je među krijumčarima više hrvatskih državljana. Hrvati su, kaže, u pravilu vozači koji preuzimaju migrate kada uđu u Hrvatsku i voze ih prema Sloveniji. Također je najčešće riječ o osobama lošeg socijalnog stanja kojima je motiv brza zarada, muškarcima u dobi od 20 do 40 godina koji pristaju za novac svojim ili unajmljenim vozilom voziti migrante.
30. ožujka 2019. na autocesti A11 uhićen je slovenski državljanin koji je krijumčario osam migranata iz Sirije i Indije
Mogu se nazvati i sitnim kriminalcima koji su nerijetko i prije imali bliske susrete s policijom zbog krađa, provala, dilanja i konzumacije droge… Neki godinama žive na rubu zakona, a ima i ljudi sa stalnim poslovima i obitelji, ali su se našli u financijskim problemima i postali lake žrtve većih kriminalaca koji im dođu s nemoralnom ponudom da u jednoj večeri zarade nekoliko tisuća eura. Takvi u odvjetničkim krugovima znani i kao “naivci” ili “generalići” uglavnom su najbrojniji među onima koje policija uhvati iako od milijunskih zarada koje se ostvaruju krijumčarenjem ljudi njih zapadnu tek mrvice. Njihov je zadatak dočekati migrante u određeno vrijeme na određenom mjestu i bez riječi ih prevesti do odredišta koje se obično nalazi blizu granice sa Slovenijom. Redovito im se, doznajemo, događa da skupina koju prevoze bude brojnija od dogovorene, pa katkad u osobnom automobilu bude i 10 osoba. A takva su vozila, spuštenih kotača, policiji na cesti uvijek posebno sumnjiva.
Više kriminalnih skupina se, otkriva nam Dretar, bavi tim poslom. Nema jedne krovne mafijaške organizacije. Posao je toliko razgranat da se često jedna međunarodna kriminalna organizacija sastoji od više manjih koje u pojedinim državama traže vozače. Recimo, turski organizator poveže se s kriminalnom skupinom u Srbiji, a ona ima kontakte s kriminalcima u Hrvatskoj.
“Preko uhićenih hrvatskih vozača došli smo do njihovih nadređenih organizatora u Hrvatskoj i uhitili ih, te tako prekinuli velike krijumčarske lance. Također smo uhitili i neke državljane afričkih i azijskih zemalja koji su u Hrvatskoj dobili azil ili su kao tražitelji azila bili smješteni u Porinu”, otkriva Dretar i dodaje kako su vođe krijumčarskih lanaca u Hrvatskoj uglavnom recidivisti, odnosno osobe otprije poznate policiji zbog drugih kaznenih djela. Primjerice oni koje su prije evidentirali zbog prijevoza droge, sada su se prebacili na krijumčarenje ljudi jer je mnogo unosnije. Jedna bugarska krijumčarska skupina je, prema policijskim podacima, samo za jedan prijevoz migranata na ruke primila 57.000 eura. U nedavnom kriminalističkom istraživanju policija je kod jednog krijumčara, hrvatskog državljanina, našla 20.000 eura skrivenih u jastuku kod kuće u Karlovcu. Njemu su kao organizatoru migranti plaćali za prebacivanje iz BiH u Hrvatsku, a on je angažirao vodiče i vozače različitih nacionalnosti. Policija je vozače presrela na autocesti i oni su otkrili ime svog nalogodavca iz Karlovca. Svi su u zatvoru”, navodi Dretar te zaključuje da u posljednje vrijeme gotovo svaki automobil koji prevozi migrante ima i svoje prethodnice što služe kao “čistači” koji javljaju gdje je policija.
7. travnja 2019. državljanin Slovenije krijumčario je 13 migranata
Među migrantskom populacijom na terenu može se doznati i da surađuju s taksistima, i to posebice onima s područja Rijeke. Pitamo Dretara ima li u tome istine.
“Bilo je takvih slučajeva. Kada utvrdimo da taksisti znaju što rade, kazneno ih prijavljujemo, a za neke smo utvrdili da su bili dio organizirane kriminalne skupine za prijevoz nezakonitih migranata koja je imala svoje prethodnice”, potvrđuje Dretar.
Kao posebno brutalne u postupanju s migrantima ističe krijumčare iz Bugarske i Rumunjske, koji se s dokumentima svojih zemalja mogu slobodno kretati po Europskoj uniji. Oni najviše divljaju po cestama, odbijaju se zaustaviti na zahtjev policije, pa čak pokušavaju policijska vozila izgurati s ceste, ali i bježe iz automobila i ostavljaju nezakonite migrante. S policijama drugih zemalja nedavno je utvrđeno da organizatori iz Rumunjske u Hrvatsku šalju rumunjske vozače većinom u jako dobrim automobilima da preuzimaju migrante koji su nezakonito u Hrvatsku ušli iz Srbije. Jednom prilikom rumunjski vozač na području Brodsko-posavske županije, vidjevši da ga prati policija, nije htio stati, nego se sjurio u odvodni kanal Mercedesom britanskih tablica za koje je poslije utvrđeno da su krivotvorene. Policija je presrela i rumunjski kombi s lažnim vratima u kojem je mali prostor u koji se nagura od 7 do 12 migranata.
“U brojnim kriminalističkim istraživanjima pojavljuju nam se turski državljani kao jedni od glavnih organizatora. Većina glavnih ‘bossova’ je u Turskoj. Neke smo identificirali, za njih zna i Europol. Oni imaju svoje ljude po svim državama, pa tako i u Hrvatskoj, zadužene za organizaciju prijevoza. Nezakoniti migrant im plati u Grčkoj ili Turskoj da bi mu organizirali cijeli put do Slovenije ili do krajnjeg odredišta u Zapadnoj Europi. Izvrsno surađujemo s policijama BiH, Srbije, Makedonije, Albanije, Crne Gore, Slovenije, Austrije… S njima razmjenjujemo podatke o osobama uključenima u međunarodne krijumčarske lance. Europol je prije tri godine osnovao poseban centar koji se bavi isključivo suzbijanjem krijumčarenja migranata. Svakodnevno im dostavljamo saznanja o sumnjivim osobama i oni ih provjeravaju kako bi utvrdili je li već neka druga zemlja evidentirala istu osobu, pa se onda policije dviju ili više zemalja povezuju kako bi lakše otkrile druge počinitelje i organizatore. A postoje i osobe koje su prepoznate kao glavni organizatori, a nedostupne su policiji i mi smo orijentirani na njih ako znamo da su povezani s krijumčarenjem u Hrvatskoj”, govori Dretar.
Gdje god na jednom mjestu ima mnogo migranata, ima i krijumčara. Neki od njih su sunarodnjaci istih tih migranata koji su u raznim europskim zemljama već zatražili, a neki i dobili azil, što im omogućuje slobodno kretanje s dokumentima po Europskoj uniji. Ima ih iz Alžira,Iraka, Afganistana, Pakistana… Nakon što ih uhvati i identificira, hrvatska policija istražuje njihove veze s velikim organizatorima krijumčarenja koji se nalaze u Turskoj, Srbiji, BiH… Često i oni vode migrante preko zelene granice jer s njima najlakše komuniciraju, a kad ih policija uhvati, prijavljuju se kao migranti, pa policiji nije lako utvrditi da su zapravo krijumčari, odnosno počinitelji kaznenog djela. Nepisano je pravilo da nakon što osoba s azilom u Hrvatskoj iz BiH u Hrvatsku prebaci 50 do 100 ilegalaca, i sama bude ilegalno odvedena iz Hrvatske u neku drugu državu.
3. travnja 2019. državljanin Srbije uhićen prilikom krijumčarenja 21 migranta kroz Hrvatsku
“Prošle je godine u BiH uhvaćen jedan Iračanin koji je u Hrvatskoj više puta bio uhićivan i nad njim su provođena kriminalistička istraživanja. U Hrvatskoj je dobio azil, neko vrijeme stanovao u hotelu Porin u Zagrebu pa je unajmio stan. Povezao se s raznim ljudima. Trenutačno je u zatvoru u BiH. Za jednog stranca koji je u Hrvatskoj dobio azil u Francuskoj je utvrđeno da je sudjelovao u krijumčarenju te da se u Hrvatskoj koristio lažnim identitetom. Uhićen je u Hrvatskoj i izručen Francuskoj gdje sada služi kaznu. U Porinu je policija provela više akcija i zasigurno se malo tko od tražitelja azila više usuđuje baviti krijumčarenjem”, tvrdi Dretar te dodaje kako je tamo trenutno neusporedivo manje ljudi nego prijašnjih godina. Sve manje migranata, naime, u Hrvatskoj traži azil jer ovdje ne žele ostati, a ako kao tražitelji azila u Hrvatskoj pobjegnu u neku drugu zemlju - što su masovno radili - tamošnja će ih policija, ako ih uhvati, na njihovu žalost opet vratiti u Hrvatsku.
U pravilu policija hvata vodiče migranata na zelenoj granici, a dubinskom kontrolom vozače koji ih prevoze. Organizatori, otkriva Dretar, često u Hrvatskoj unajmljuju vozila - automobile i kombije - za prijevoz migranata. Time izbjegavaju mogućnost da im policija oduzme privatno vozilo ako ih u njemu zatekne s migrantima. U posljednje vrijeme najčešće idu prema Italiji, preko Rijeke i Istre do Slovenije jer je na tom dijelu slovenskog priobalja najkraći put do Italije. Najviše krijumčara u proteklu je godinu otkriveno upravo na riječkom području. No oko 30 posto ih je uhvaćeno u istočnoj Slavoniji, što je dokaz da se krijumčarenje ljudi i dalje odvija i preko granice sa Srbijom.
Jednu je skupinu policija prošle godine zatekla nedaleko od granice BiH na temelju snimke iz Frontexova zrakoplova koji nadzire granicu s BiH i migrantske rute. Nisu stigli ni do Karlovca. Krijumčari, kaže Dretar, prate što radi policija pa katkad drže migrante po nekoliko dana negdje u Hrvatskoj prije nego što nastave put prema Sloveniji. S policijom Srbije su otkrivene skupine iza kojih su stajali organizatori iz te zemlje koji su u Hrvatskoj imali svoje vozače. U Srbiji su potom uhićeni vođe kriminalne organizacije.
Prema Dretarovim riječima među kazneno prijavljenima za krijumčarenje ima i žena. Ovih je dana na području PU međimurske uhvaćena 45-godišnja državljanka Srbije koja je u automobilu pokušala u Sloveniju preko manjeg graničnog prijelaza prevesti dvije Iračanke s krivotvorenim dokumentima, dok se treći nezakoniti migrant skrivao u prtljažniku. Vjerojatno ih je negdje preuzela po nalogu nekoga iz Srbije. Odmah joj je određeno mjesec dana istražnog zatvora. U travnju prošle godine obavljena je policijska akcija Penta u suradnji s graničnom policijom BiH, u kojoj je uhićeno 11 hrvatskih državljana i jedan državljanin BiH. Utvrđeno je da se tih 12 osoba, među kojima dvije žene, barem 25 puta povezalo u zločinačko udruženje i obavilo prijevoz više od 120 stranih državljana s područja Bihaća i Velike Kladuše na teritorij Hrvatske.
20. prosinca 2018. na autocesti A6 Zagreb - Rijeka (kroz Gorski kotar) uhićen je krijumčar u BMW-u austrijske registracije
“Naši ljudi jako puno rade. Samo kriminalistička policija na terenu ima 60 ljudi kojima je jedina zadaća otkrivanje krijumčara. Jedna policijska ekipa koja radi na suzbijanju krijumčarenja mjesečno vozilom prevali 30.000 kilometara. Prema krijumčarima nema milosti. Koriste nezakonite migracije i jedini cilj im je zarada. Svakodnevno provodimo analize. Krim policija šalje podatke graničnoj policiji i već se pri ulasku određenog vozila ili osobe u Hrvatsku može posumnjati da ima veze s krijumčarenjem te postaje predmet našeg interesa. Ponekad nam vlasnici rent-a-cara jave ako im je neka osoba koja je unajmila auto sumnjiva. I pošteni taksisti nas obavijeste da provjerimo osobe koje traže njihove usluge kako ne bi upali u probleme. Ima svega. Nedavno smo na Bregani zaustavili dvojicu hrvatskih državljana u dva automobila, a u svakom je bio po jedan stranac u prtljažniku. Otkrili smo i jednog čovjeka koji živi u pograničnom području kod Karlovca koji je u prtljažniku uspio prebaciti u Sloveniju 10 migranata. Duže vrijeme smo ga pratili i razotkrili. Mnogi pokušavaju čamcima prijeći Savu i sve se više koriste elektromotorima kako bi bili što tiši, a skrivaju se i u vlakovima koji ulaze u Hrvatsku”, nabraja nam Dretar načine na koje se nezakoniti migranti pokušavaju domoći toliko željene Europe.
“Kolege iz drugih policija imaju saznanja i o polikriminalnim grupama u kojima migranti sa sobom nose i drogu i oružje, čime vjerojatno isplaćuju svoje putovanje ili su na to prisiljeni. Kod nas još nije bilo takvih otkrića, ali smo na oprezu”, kaže Dejan Dretar.
Na zahtjev policije 2017. izmijenjen je članak 326. Kaznenoga zakona te su povećane zatvorske kazne za krijumčarenje ljudi. Nakon uhićenja i provedbe kriminalističkog istraživanja policija protiv počinitelja podnosi kaznene prijave i potom ih privodi pritvorskom nadzorniku koji je službenik policijske uprave na čijem se području dogodilo kazneno djelo. Potom državni odvjetnik ima rok od 16 sati da osobu ispita i može predložiti istražni zatvor. Mnogi su zatvori jako dobro popunjeni. Stoga se katkad osobe koje se kao hrvatski ili EU državljani smatraju dostupnima hrvatskom pravosuđu i policiji puštaju na slobodu nakon ispitivanja. Slijedi im suđenje nakon kojeg većina dobiva zatvorske kazne koje, po novom zakonu, mogu trajati od jedne do osam godina za pomaganje u ilegalnom prelasku granice ili od tri do 12 godina onima koji su uz to prema migrantima postupali nečovječno ili im ugrozili život poput onih koji u jedan kombi utrpaju 25 osoba. Do 12 godina zatvora prijeti i službenoj osobi upletenoj u krijumčarenje. I toga je bilo. U prijevozu migranata prošle je godine uhićen i jedan hrvatski policijski službenik kao i dvojica policajaca Unsko-sanskog kantona.
Prema podacima Ministarstva pravosuđa, hrvatski su sudovi u protekle samo dvije godine, 2017. i 2018., osudili 512 osoba za krijumčarenje, odnosno kazneno djelo iz članka 326. kojim se kažnjava protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma. U 2017. godini doneseno je 216, a 2018. – 296 osuđujućih presuda. Od tih 512 presuda, 429 je do danas postalo pravomoćno. U istom je razdoblju devet osoba, od kojih šest pravomoćno, osuđeno za slično, ali još teže kazneno djelo - trgovanja ljudima - za koje Kazneni zakon u članku 106. predviđa zatvorske kazne od jedne do deset godina, ili čak 15 ako je žrtva maloljetna.
Suci, doznajemo, počiniteljima izriču uglavnom višegodišnje zatvorske kazne. Kaznene prijave rijetko se odbacuju. Neki se uspiju izvući s uvjetnom kaznom ili radom za opće dobro, a neki priznaju kazneno djelo i nagode se s DORH-om oko manje zatvorske kazne nego što bi je, u pravilu, dobili u sudskom postupku. Stranim se državljanima katkad nakon pravomoćne presude izriče izgon iz države. Uhićeni stranac katkad se prije suđenja predaje državi koje je državljanin i prosljeđuje joj cijeli spis da bi ga ona procesuirala. No mnogo je i stranaca koji zbog krijumčarenja služe zatvorske kazne u Hrvatskoj.
POGLEDAJTE KARTU: NAJPROMETNIJI KRIJUMČARSKI KANAL
Najprometniji krijumčarski kanal: Dvije trećine ilegalnih migranata dolazi u Europu balkanskom rutom
Izbjeglička kriza ne jenjava. Broj migranata koji preko Turske i Grčke ulaze u Europu i stižu na hrvatsku granicu opet je u konstantnom porastu. Tom, tzv. istočnomediteranskom rutom, na koju se nastavlja balkanska, u Europu stiže čak dvije trećine svih ilegalaca. U prva tri mjeseca ove godine ih je bilo oko 9000, što je u prosjeku stotinjak ljudi na dan i 10 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najbrojniji su Afganistanci, koji čine trećinu svih imigranata, a čak 20 posto su državljani Turske. Iz Turske posljednjih mjeseci bježi sve više ljudi, uglavnom Kurda prema kojima je režim u toj državi posebno represivan.
U proljeće i ljeto broj migranata svake godine poraste, pa je svakako očekivati da će tako biti i u nadolazećim mjesecima, a eskalaciji izbjegličke krize svakako će pridonijeti i oružani sukobi u Libiji, gdje svi više ljudi napušta svoje domove. Upravo je Libija godinama bila središte krijumčarskih bandi koje su u suradnji s talijanskom mafijom ljude ilegalno brodovima slale prema južnoj Italiji. Ta je ruta, međutim, u zadnju godinu-dvije gotovo zamrla pa sada svi očajnici koji bježe iz Afrike zrakoplovima lete za Istanbul, odakle nastavljaju put balkanskom rutom preko Grčke, u kojoj tisuće privremeno zbrinutih imaju sve manje strpljenja, pa su početkom travnja masovno krenuli prema Sjevernoj Makedoniji potaknuti lažnim vijestima da je ta zemlja otvorila svoju granicu. Većina tih ljudi će na kraju preko Albanije i Crne Gore ili preko Sjeverne Makedonije i Srbije u dogledno vrijeme stići u BiH, gdje će potražiti krijumčare da im pomognu preskočiti najveću prepreku – granicu s Hrvatskom.
Koliko računa BiH vodi o borbi protiv krijumčarenja, ponajbolje pokazuje podatak da je prošle godine zbog toga osuđena samo jedna osoba. Šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter Van der Auweraert nedavno je rekao kako većina migranata i izbjeglica u BiH koristi usluge krijumčara koji neke od njih tjeraju na prisilan rad i prostituciju. Izvori bliski nevladinim oragnizacijama koje pomažu izbjeglicama u BiH otkrivaju nam kako su kriminalne skupine na području Bihaća i Velike Kladuše – iste one koje su 90-ih godina na tom području zgrtale milijune švercom ljudi, droge i oružja - sve nemilosrdnije prema migrantima, posebno maloljetnima i onima koji nemaju novca. Nad njima uspostavljaju robovlasnički odnos tako da ih pretvaraju u vodiče kroz šumske putove prema Hrvatskoj. Tko uspješno u Hrvatsku odvede deset grupa, stječe pravo da i sam u 11. ostane u Hrvatskoj i tako kupi slobodu. Koga ne posluži sreća, uhvati ga hrvatska policija i završi u zatvoru.
Dejan Dretar, voditelj Službe organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije
Svjedočanstva izbjeglica i migranata: Krijumčari su nas oderali, policajci premlatili, a banditi ucijenili: plati ili ti ode glava
Izbjeglice i migranti iz Sirije, Afganistana i Alžira, s kojima smo za Globus razgovarali u proteklih nekoliko godina, ispričali su nam svoja iskustva s kriminalcima kojima su platili da ih ilegalno prebacuju preko granica, iz države u državu. Nitko od njih u trenutku kada smo razgovarali još nije stigao do željenog odredišta na europskom Zapadu.
Svjesni su da time što plaćaju da bi ilegalno prešli granicu i sami krše zakone, ali su i dalje spremni surađivati s krijumčarima jer su im bez pomagača šanse da prijeđu granicu jako male. Tek oni najhrabriji koji su putem ostali bez novca i nemaju nikoga da im ga pošalje sami pokušavaju ući u Hrvatsku riskirajući da se izgube u planinama kao mnogi koje je policija do sada u prirodi zatekla na rubu smrti, pothlađene, gladne, žedne, iscrpljene…
Fatah Hademi (25) iz Alžira: Dvije godine putujem od Alžira do Europe, a sad me hrvatska policija vratila u BiH
“Prije dvije godine napustio sam Alžir, a htio bih se pridružiti rodbini u Francuskoj. Do Turske sam stigao avionom i tamo krijumčaru platio 500 eura da me prebaci u Grčku, odakle smo dalje prijatelj i ja išli pješice. On je uspio doći do Slovenije. I ja sam ušao u Sloveniju, ali me uhvatila policija i vratila u Hrvatsku pa u BiH. Možda opet pokušam ovih dana.“ (Velika Kladuša, travanj 2018.)
Raihan Omar (16) iz Afganistana: Platili smo im 10 tisuća eura, a oni su nas ostavili u Beogradu
“Do glavnog grada Srbije doveli su nas krijumčari koji su nam put od Afganistana naplatili između 5000 i 10.000 eura po osobi i ovdje nas ostavili. Iz Kabula smo ujak i ja krenuli prije tri mjeseca. Dobar dio puta kroz Tursku, Bugarsku i Srbiju prevalili smo pješice. Probat ćemo ući u Mađarsku. Još ne znam kada i kako. U Kabulu su mi roditelji. Stariji brat, koji je već dvije godine u Njemačkoj, dao mi je novac za put. Nadam se da ćemo se uskoro susresti.“ (Beograd, siječanj 2017.)
Karzan (34) iz Iraka: Platio sam 2000 eura za mjesto na brodu i jedva se spasio od utapanja
“Avionom sam iz Erbila u iračkom Kurdistanu došao do Istanbula pa u Izmiru upoznao krijumčara kojem sam platio 2000 eura da se ukrcam u brod zajedno s još 45 ljudi. Triput smo se gotovo prevrnuli, no ipak smo se nekako dočepali Grčke, gdje su me registrirali pa sam preko Makedonije i Srbije stigao u Hrvatsku i zatražio azil.“ (Zagreb, lipanj 2016.)
Ahmad Zija (38) iz Afganistana: Uzeli su mi 3000 dolara po svakom članu obitelji i rekli: Snađite se sami
“Šijitske obitelji poput moje u Afganistanu su posebno na meti talibana i nakon višemjesečnih prijetnji prodao sam kuću i zlatarsku radionicu i krenuo na put sa suprugom, sinom majkom, bratom i njegovom obitelji. Krijumčarima sam na polasku prije 17 dana platio 3000 dolara po članu obitelji. Preko Irana smo se autobusima dovezli do Turske. Granice smo prelazili pješice, a iz Turske su nas čamcem prebacili do grčkog otoka. U Turskoj su nas vodiči pozdravili i ostavili nas da se dalje snalazimo sami.” (Atena, ožujak 2016.)
Ajub Evajubi (26) iz Afganistana, profesor matematike: U Turskoj me otela banda i onda od moje obitelji tražila 6000 eura da me ne ubiju
“Jako me bole noge jer smo dva dana hodali gotovo bez odmora. Da spasim život, pobjegao sam iz Afganistana u Pakistan, iz kojeg sam prešao u Tursku pa brodom do Grčke i preko Bugarske došao u Srbiju. Nitko ne može pobjeći iz Afganistana besplatno. Platio sam 5000 eura. Manji dio sam uštedio od svoje plaće, a ostalo mi je dala obitelj koja je prodala zemlju. U Bugarskoj nas je policija uhvatila u šumi i pretukla. U Turskoj me otela banda i prisilila me da im dam broj telefona svoje obitelji koju će ucijeniti da im plati 6000 eura da me ne ubiju, ali sam im uspio nekako pobjeći.“ (Subotica, srpanj 2015.)