Donedavnoj državnoj tajnici za more Maji Markovčić Kostelac od početka 2019. godine počinje petogodišnji mandat na poziciji izvršne direktorice Europske agencije za sigurnost mora koja ima sjedište u Lisabonu. To je prvi put, od punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji, da je hrvatski državljanin odabran za čelnika jedne od europskih agencija.
Odluku o izboru Maje Markovčić Kostelac za novu izvršnu direktoricu donio je Upravni odbor Europske agencije za sigurnost mora većinom glasova država članica, a Markovčić Kostelac će svoj petogodišnji mandat u EMSA-i započeti 1. siječnja 2019. godine. Iako je riječ o natječaju i stručnoj poziciji, Mrakovčić Kostelac kaže da je vrlo važna bila i podrška države.
Maja Markovčić Kostelac magistra je znanosti iz područja pomorskog prava i prava mora, koja od 2016. godine obnaša funkciju državne tajnice u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Tri je godine bila ravnateljica Hrvatske udruge - Mare Nostrum, a prije toga od 1993. do 2014. godine također je radila u istom ministarstvu. Članica je Hrvatskog društva za pomorsko pravo te Znanstvenog vijeća za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Kako je išao natječaj i procedura za izbor? Je li to funkcija koja je pripala Hrvatskoj?
– Iako je mandatna, ovo nije politička, nego stručna funkcija. Natječaj je raspisala Europska komisija u prosincu 2017. godine. Proces je trajao do rujna kada je izvršni odbor agencije donio odluku. Prije toga je bilo više kvalifikacijskih krugova. U početku je bilo 49 kandidata. Program i mi kao osobe prezentirali smo se izvršnom odboru EMSE, koji čine predstavnici država članica svaka s po jednim glasom te Europska komisija s tri glasa. U zadnji krug nas je ušlo troje. U uži krug ušla sam s kandidatima Grčke i Nizozemske. Proces je do odabira tri kandidata vodila Europska komisija, a tada se u izbor uključuju i države članice pa je tu bilo važno imati i podršku matične države. Moram reći da smo u završnici zaista svi zajedno odradili odličan posao.
Čime se konkretno bavi EMSA?
- Agencija se bavi sigurnošću plovidbe, zaštitom morskog okoliša od onečišćenja s brodova i platformi i u novije vrijeme se intenzivno bavi sigurnosnom zaštitom te objedinjavanjem svih takozvanih coast guard funkcija pojedinih zemalja u svrhu zajedničke zaštite. Pruža podršku ostalim agencijama, a prije svega Frontexu te državama članicama izloženima različitim oblicima sigurnosnih prijetnji. EMSA ima svoj operativni sustav tako da nadzire plovidbu u svim europskim morima. Informacije o standardnom i nestandardnom ponašanju brodova dijeli s onima kojima je to potrebno. Osim toga, EMSA ima značajnu ulogu u nadzoru primjene pravne stečevine u sigurnosti plovidbe gdje za potrebe Europske komisije kroz posjete država članica provjerava kako se i na koji način primjenjuje pravna stečevina. Naravno, EMSA ima i vrlo važnu savjetodavnu pomoć državama u jačanju njihovih kapaciteta vezanih za ove djelatnosti, počevši od edukacije do osiguranja opreme za preventivno djelovanje u slučaju onečišćenja mora. EMSA je, podsjetimo, i osnovana nakon nesreća malteškog tankera Erike i grčkog tankera Prestige sa zadaćom da radi na preventivi takvih nesreća te da reagira kada se nesreća dogodi. EMSA osigurava i brodove koji su raspoređeni u različitim dijelovima, kako bi reagirali u slučaju onečišćenja. Naravno, ima ugovorene setove opreme. EMSA u suradnji s državama članicama i Europskom komisijom potiče mehanizme u donošenju globalnih standarda, kako bi oni bili što napredniji.
Je li to sve digitalizirano?
- Naravno, impozantan je operativni centar EMSE preko kojeg se prati promet u čitavoj Europi. EMSA prati kretanja brodova u svim europskim morima, ali i kretanje brodova europskih zastava diljem svijeta.
Što donosi digitalizacija u pomorstvu ovdje u Hrvatskoj?
- To je jedan od naših prioriteta i na tome dosta radimo. Do sada smo digitalizirali 70 posto naših usluga, dakle preostaje nam oko 30 posto. Sve usluge bit će online, a naše kapetanije rješavaju oko milijun zahtjeva godišnje. Sve smo pojednostavili vezano za ukrcaj i iskrcaj pomoraca i procedure ulaska i izlaska u luke. Možemo biti zadovoljni jer je naš sustav što se tiče usluga javne uprave najnapredniji sustav.
Kada je riječ o EMSA-i, pitanje digitalizacije u pomorstvu bit će i jedan od mojih prioritetnih zadaća u narednom razdoblju. Usmjerit ćemo se prema smanjenu administrativnog opterećenja za posade brodova jer možemo reći da pretjerani administrativni poslovi zapravo ugrožavaju sigurnost i taj teret u cijelosti treba automatizirati. Jednako tako treba omogućiti jednostavnu razmjenu informacija među državama članicama o pitanjima bitnim za sigurnost.
Ima li naših državljana u EMSA-i?
– U ovom trenutku nitko iz Hrvatske nije zaposlen u ovoj agenciji, iako tamo rade ljudi iz svih zemalja, a najviše, naravno, iz Portugala. Vjerujem da će se to promijeniti. Sada je to srednje velika agencija u kojoj radi 275 ljudi.
Je li Hrvatska pomorska zemlja?
- Mislim da je ovaj izbor priznanje našoj zemlji i da se upravo prepoznalo i da smo pomorska zemlja. Znači da je vidljivo ono što radimo u hrvatskom pomorstvu te da je to prepoznato. Nismo beznačajni ni u europskim niti u svjetskim okvirima.
Zašto onda nitko više ne govori o jadranskoj orijentaciji. To je često isticao akademik Davorin Rudolf kada je bio ministar pomorstva?
– Zato što mi jesmo orijentirani prema moru. Znači da je uhvaćen smjer o kojem je nekad često govorio akademik Rudolf. Mi smo doista pomorska zemlja zahvaljujući brodarima, lukama, pomorcima i obrazovanju pomoraca. No ta činjenica nije dovoljno naglašena u hrvatskom javnom prostoru. Možemo i medije pitati zašto to nije tako. Ali da ne bude zabune, to nije samo hrvatska specifičnost. Slično mi govore i kolege iz drugih zemalja. U krajnjoj liniji jedna od mojih zadaća u EMSA-i bit će rad na jasnijem prepoznavanju pomorstva. Nažalost, pomorstvo se nekad percipira kroz incidente na moru odnosno kada dođe do havarije i izljeva nafte. Rijetko se kada spominje, a to je činjenica da nema stvari koja se nalazi oko nas ili je imamo na sebi, a da nije na ovaj ili onaj način prevezena morem. Činjenica je da to koliko je važno brodarstvo za naš život nije dovoljno izraženo. Na tome treba raditi.
Jadransko more je zatvoreno more. Jeste li zadovoljni sigurnošću plovidbe i kapacitetima za prevenciju i reakciju nakon eventualne nesreće ili ekološkog incidenta?
– Uvijek se može bolje, ali mogu reći da smo puno napravili u jačanju obrambenih kapaciteta, a tu osobito mislim na uvođenje VTS sustava koji djeluje preventivno i pruža savjete brodovima kojih je sve više u Jadranu. To nas veseli jer se time povećava promet u našim lukama, ali samim tim veća je i mogućnost zagađenja ili nekog ekološkog incidenta. Stoga kao država moramo prevenirati takve situacije. Osobno sam se dosta trudila da se podigne suradnja i bolja koordinacija svih nadležnih tijela na moru. Mala smo zemlja da razvijamo usporedne sustave jer je to skupo, ali možemo unaprjeđivati i razvijati komplementarne sustave, kako bismo nabavljali opremu i educirali ljude i koordirano koristili te resurse.
Postoji li u našem dijelu Jadrana takav brod za intervenciju?
- U ovom trenutku na istočnoj strani Jadrana nema niti jednog broda, jer je nedavno raskinut ugovor s brodarom broda Marissa M. Vjerujem da će već početkom godine biti raspisan natječaj. EMSA državama članica pomaže u nadzoru i pomoću dronova. Kod nas je bio angažiran dron za nadzor, a vjerujem da će se taj pilot-projekt dalje razvijati. Razvijat ćemo i nove setove edukacije za naše inspektore i za traganje i spašavanje.
Svjedoci smo nedavnog slučaja s turskim brodom. Završilo je dobro, ali kako može takav brod uploviti a da ga nitko ne primijeti?
– Dok je živih ljudi, takve se stvari mogu događati. Ono što možemo napraviti efikasno i što je zadaća nadležnih nacionalnih tijela i EMSA-e, nadzor je brodova u lukama. Hrvatska ništa ne zaostaje za ostalim zemljama u tom dijelu. Uostalom, dio je jedne zajedničke mreže nadzora što konkretno znači da se brod koji uplovi u našu luku kontrolira na način i kako se to radi svugdje u Europi. Ti se podaci razmjenjuju kroz jedinstveni sustav. Primjerice, brod s bijele liste koji nema nedostataka bit će rjeđe pregledavan jer je to, naravno, trošak za brod. Ako je brod podstandardiziran, onda će biti učestalo pregledavan, a uoče li se ozbiljni nedostaci koji nisu otklonjeni, takvom se brodu može izreći zabrana uplovljenja. Mi pratimo pomoću WTS sustava ulazak brodova, ali se nigdje u svijetu brodovi ne zaustavljaju u plovidbi nego se pregledavaju u svakoj luci.
Naši brodari, odnosno naša zastava je na bijeloj listi, a ni tako davno bili smo na sivoj listi. Čemu možemo zahvaliti da je to tako?
– Naša zastava je došla na bijelu listu zahvaljujući radu i suradnji naših brodara i Ministarstva. Dali smo potporu brodarima, a oni su se strateški opredijelili da žele razvijati kvalitetno brodarstvo. I to u svakom smislu. Poreznim olakšicama oslobodili smo potencijale za obnovu flote, a stalnim inspekcijskim nadzorom osiguravamo punu primjenu najviših standarda.
Ipak, to kod manjih zastava nije toliko čvrsto!?
– Da, to je istina. Uvijek ste nekako na rubu kada ste mali, tako da morate paziti na svako zaustavljanje. Nepravilnost na brodu mogla bi biti opasna za reputacijski imidž naše zastave. Zato nam je i cilj postići da se brodovi pod našom zastavom ne zaustavljaju.
Kakva je standard što se tiče emisija?
- Emisije sumpora iz pomorskog prometa ovise o gorivima koja brodovi koriste. Dozvoljena razina sumpora u brodskim gorivima utvrđuje se na svjetskoj razini u okviru Međunarodne pomorske organizacije i to u Dodatku VI MARPOL konvencije koji se bavi onečišćenjem zraka s brodova.
Osim smanjenja količine sumpora u emisijama s brodova, izuzetno je važno i pitanje smanjenja stakleničkih plinova, konkretno CO2 iz pomorskog prometa. U odnosu na to Međunarodna pomorska organizacija je 2016. godine usvojila Plan aktivnosti za donošenje sveobuhvatne strategije IMO-a o smanjenju GHG emisija s brodova. U skladu s Roadmapom u proljeće 2018. godine usvojena je i Inicijalna strategija te se usvajanje Revidirane strategije očekuje tijekom 2023. godine. Cilj je smanjiti emisije CO2 iz pomorskog prometa za 50 posto do 2050. godine uz nastojanje da se po mogućnosti one postupno svedu i na nulu.
Pripremamo li se mi, odnosno naši brodari, za to? Što je s prelaskom na alternativna goriva?
– Upravo je u tijeku izrada strategije linijskog prometa. Među ostalim, do 2030. godine prelazak svih brodova u linijskom prometu na neko od alternativnih goriva. Očekujem da nam ta strategija da odgovor koje bi od tih goriva bilo optimalno za pojedinu liniju. Sve linije nisu iste. Ima kratkih i učestalih, a ima i dugih linija. Naravno da tu predviđamo i korištenje sredstava EU za opremanje obale LNG punionicama ili instalaciju za brodove na električni pogon. Želimo, naravno, vidjeti ubrzanu obnovu još uvijek zastarjele flote Jadrolinije. U toj obnovi očekujemo moderna rješenja uključujući i prelazak na alternativna goriva. Strategija bi trebala biti usvojena do listopada 2019. godine. Sljedećih pola godine očekujemo vrlo intenzivnu aktivnosti vezanu uz rad na toj strategiji.
Zašto se inozemni brodari nisu javili na natječaje za održavanje nekih linija kod nas, kada više nemaju zapreke za to?
- Nije to samo slučaj u našoj, tako je i u ostalim zemljama. Nemate gotovo nigdje baš ozbiljnijeg miješanja u nacionalni linijski promet odnosno u unutarnja tržišta. Bez obzira na to što je kabotaža otvorena. Značajniji interes za održavanje cjelogodišnjih linija nema, među ostalim zato što bi inozemni brodar imao veći trošak nego domaći, drugi problem im je posada, poznavanje jezika, zadovoljavanje tehničkih uvjeta koji su visoki za naše brodare, a sve to utječe na održavanje cjelogodišnjih linija. Sezonske bi možda mogli, ali cjelogodišnje im se očito ne isplati.
Zašto nema bolje povezanosti talijanske i naše obale brodovima?
- Tim dijelom ne možemo biti zadovoljni. Problem je što taj prijevoz ne možemo organizirati kroz javnu uslugu, što znači da ga ne možemo subvencionirati. Međutim, postoje sredstva EU za financiranje teretnog prometa, a ovdje je problem što nemate koncentraciju tereta koji bi vozili trajektima i brodovima. Mi bismo željeli vidjeti rasterećenje prometnica, primjerice, u zapadnoj Austriji ili sjeveroistočnoj Italiji, pogotovo kamionskog, tako da se preusmjeri na brodove. Za to treba određeno vrijeme. Za vrijeme sezone povezivanje u linijskom brodskom prijevozu za putnike atraktivnije je brodarima. Postoje intencije kamionskog prijevoznika da koriste trajekte. Razgovaramo o dužobalnoj liniji koja bi imala i međunarodni karakter i mogla bi biti zanimljiva i za kamionski promet kao supstitut cestovnom prijevozu.
Mora postojati određena ekonomska računica brodara i prijavljivanje cestovnih prijevoznika i vlasnika tereta, a onda i priprema projekta na fondove koji stimuliraju takvu vrstu prometa. Prilikom sastanaka predstavnika naše i talijanske vlade razgovaralo se i o jačanju povezanosti. To je bio razgovor na političkoj razini, ali u konačnici gospodarski subjekti moraju pronaći svoj interes.
Jeste li zadovoljni količinom tereta u hrvatskim lukama?
– To je segment kojim nisam zadovoljna. Konkurentnost naših luka još nije dovoljna. Ne samo u odnosu na sjevernu Europu za kojom zaostaju sve luke na jugu, nego u odnosu na ostale jadranske luke, a tu prije svega mislim na Kopar. Više je razloga za to. Iako je u lučku infrastrukturu od Rijeke do Dubrovnika dosta uloženo, nije se dovoljno radilo na ukupnoj konkurentnosti pravca i to je sada prioritet. A to, razumije se, pretpostavlja i razvoj željezničke infrastrukture. Razloge možda trebamo tražiti u neefikasnosti rada lučkih koncesionara, tarifnoj politici, lošoj povezanosti s unutrašnjošću, prije svega željeznicom... Tu zaostajemo, ali sada to postaje prioritet. Ako se kasnije poveže taj željeznički sustav, bit će dobro.
Neki smatraju da se pomorskim dobrom i utvrđivanjem granice pomorskog dobra treba upravljati iz jednog centra. Što vi kažete na to?
- Postojeći sustav određivanja granice pomorskog dobra je centraliziran i pokazao se kao loš, spor i neefikasan. Ministarstvo nema dovoljan kapacitet za to. Doslovno troje ljudi u ministarstvu radi taj posao, a ne možemo zaposliti još djelatnika. Novim zakonom o pomorskom dobru dat ćemo ovlasti županijama da utvrde granice pomorskog dobra. Kriteriji će biti propisani zakonom.
Sada su se pojavili napisi da će se ovim zakonom oštetiti ulagači na pomorskom dobru?
- Svi legalni koncesionari rade temeljem koncesije. Koncesija je vremenski ograničeno pravo, zato se trajanje koncesija određuje na temelju gospodarske opravdanosti ulaganja. Određuje se trajanje koncesije kako bi se mogla amortizirati ulaganja. Bilo je, naravno, pitanja o tome može li postojeći koncesionar dobiti nekakav prioritet u novom koncesijskom razdoblju. Predvidjeli smo mogućnost produljenja koncesije za neamortizirana ulaganja, a uz to predlažemo i dodatno ponderiranje kvalitetnih koncesionara u natječaju za novu koncesiju.
Čime ste zadovoljni?
- Jako sam zadovoljna time što smo napravili u vezi s atraktivnošću hrvatske zastave. Vjerujem da ćemo za koju godinu imati porast brodova pod hrvatskom zastavom. Očekujem da ćemo biti atraktivni i drugim brodarima. Ne bilo kakvim, nego onima s odličnim brodovima, jer smo se opredijelili za kvalitetno brodarstvo. Odličnu stvar smo napravili u vezi s privlačenjem stranih jahti, a osobito sam zadovoljna načinom na koji tretiramo hrvatske pomorce. Oni su važan stup hrvatskog pomorstva. Usmjereni smo prema tome da školujemo i na tržištu nudimo pomorske časnike.
Možete li komentirati situaciju s našim brodarima u međunarodnoj plovidbi?
- Problemi nekih naših brodara bili su posljedica preinvestiranja, odnosno, gradnje brodova neposredno pred krizu. Neposredno nakon toga započela je dugotrajna i snažna kriza u pomorskom gospodarstvu. Podrazumijeva se da će to tržište uvijek biti volatilno, ali ova kriza je bila strašna. Svi brodovi su bili uposleni, a problem je bio veliko financijsko opterećenje kompanija. Vozarine su bile na povijesno niskoj razini, tako da su propali neki veliki svjetski brodari. Naši su svi brodari opstali. Istina, sa smanjenom flotom, ali su tu. I zbog toga sam optimist.
Po čemu smo mi kao pomorska zemlja još posebni?
– Mislim da su brodari iz Krila Jesenice svjetski fenomen. Zvali smo ih malim brodarima, ali to je jedna respektabilna flota. Na jednom malom prostoru imamo toliko brodara i to u vlasništvu obitelji. Njima se mora osigurati lučka infrastruktura jer oni nisu samo dali posebnost hrvatskom pomorstvu nego i hrvatskom turizmu.
Globus naslovnica, 21.12.2018.