Ma što sam ja krivo napravila?
Govorila je to Martina Dalić još krajem prošlog tjedna kada je bilo jasno da joj se bliži politički kraj. Kada je taj kraj i došao, u ponedjeljak, jednom od svojih suradnika poslala je samo kratku poruku “gotovo je”. Istovremeno, dolaze informacije da to s mailovima nije kraj i da ih ima još. Kao i SMS-ova, od kojih su neki, ako su zaista autentični, prilično ubojiti.
Kod Martine Dalić “silenzio stampa”. Ne želi u ovom trenutku ništa govoriti. “Mogla bih tek ponoviti sve ono što sam rekla u Banskim dvorima”, poručila je Globusu.
“Nikada Martina nije sumnjala da bi ta prepiska mogla doći do javnosti”, rekao nam je jedan njen suradnik koji otkriva da je znala govoriti “ja nisam pogriješila, a ako je netko drugi pogriješio na moj račun, što tu mogu”.
O najvećoj enigmi, kako su mailovi došli do Indexa, postoji niz teorija. Ne samo u krugu Martine Dalić. Pitanje svih pitanja jest tko je mogao samo tako “skinuti” mailove potpredsjednice Vlade, i to ne samo njene privatne, na Hotmailu, već i službene, Vladine. U sigurnosnom smislu to je svakako pitanje na koje će se morati naći odgovor, jer sada se postavlja pitanje koliko su sigurni mailovi ostalih ministara, pa i samog premijera.
Možda bi bilo zgodno podsjetiti na izjavu jednog bliskog suradnika Angele Merkel, koji tvrdi da je inače samo oko pet posto mailova potpuno sigurno. Ali bez obzira na to da se ni najveće sile ne mogu braniti od hakerskih napada, ostaje bolno pitanje kako je bilo moguće da netko, bilo tko, danima “skida” mailove i prepisku u kojoj je sudjelovala potpredsjednica hrvatske Vlade.
Treba podsjetiti da je ne tako davno od strane ruskih hakera napadnuto hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova. Bio je to grub i opasan napad, a javnost nikada nije do kraja saznala koje su sve bile posljedice i koji su povjerljivi podaci došli u ruke ruskih hakera. Očito Rusi znaju posao, što su dokazali i za vrijeme američke predsjedničke kampanje, u aferi koja ni dosad nije rasvijetljena do kraja.
Ostaje činjenica da je u početku procesa oko Agrokora ruska strana, prije svega banke, bila “van stola”, što je izazvalo nervozne reakcije, ali i sudske tužbe. Bilo je i krajnje nerealno da će se nagodba o Agrokoru postići bez Rusa, što se iz ponašanja Ante Ramljaka dalo naslutiti, iako je on kasnije rekao da mu nikako nije bio cilj isključiti Ruse.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju novoga broja Globusa!