Na inicijativu ministra obrane Damira Krstičevića ovih se dana u MORH-u intenzivno radi na novom sustavu obuke borbenih vođa za kojim je uočena potreba jer se ništa slično nije provodilo od gašenja Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika u Šepurinama još 2000. godine. Cilj je kontinuirano razvijati i jačati sposobnosti dočasnika i časnika, te tako stvoriti visoko motivirane, uvježbane i kompetentne instruktore i vođe na početnim dočasničkim i časničkim dužnostima. Ova nova obuka će se provoditi u budućem Središtu za razvoj vođa, a planirano je da prvi naraštaj polaznika započne obuku u drugoj polovici iduće godine. Koristit će se iskustvima iz Domovinskog rata prema modelu kojim se koristio i u SG SOD-u do njegova gašenja.
Ovo je vrlo važna i neophodna inicijativa te će njezino uspješno realiziranje biti jedan od ključnih iskoraka u kontinuiranom razvoju i jačanju naše vojske, jer dobro obučeni dočasnički kadar predstavlja kralježnicu svih oružanih snaga. U Središtu za razvoj vođa tako će oživjeti tradicije obuke u Šepurinama s ciljem daljnjeg usavršavanja naših borbenih vođa, što je ključan segment u jačanju borbenih sposobnosti pješaštva.
Naime, dočasnički kadar funkcionira kao spoj između vojnika i časnika. U svim kompetentnim vojskama svijeta oni su glavni nositelji najšireg spektra obuka, mentoriraju i nadziru mlade vojnike, a stariji dočasnici svojim iskustvom također znatno pomažu novim časnicima. Primjerice, poručnik koji je stupio na svoju prvu zapovjednu dužnost uvelike će se oslanjati na svog prvog dočasnika, koji može imati 10 ili 15 godina aktivne službe iza sebe, da ga upozna s funkcioniranjem postrojbe, prema potrebi ga savjetuje u izvršavanju određenih zadaća i obaveza, pomaže pri administrativnim dužnostima, te prenosi njegove zapovijedi vojnicima i nižim dočasnicima. Dobar dočasnički kadar srž je stvaranja duha zajedništva postrojbe, na njega se mogu osloniti vojnici za potporu, ohrabrenje i vođenje, dok časnicima predstavlja uzdanicu u zapovijedanju. On također provodi i osnažuje stegu, za što mu moraju biti osigurane dovoljne ovlasti, kao i većinu obuka.
Neadekvatni ili neučinkoviti dočasnički kadar recept je za vojne katastrofe, bez obzira na nominalnu nadmoć u brojnosti ili tehnici. Primjeri toga su brojni, od disciplinskog raspada i neučinkovitosti srpske vojske u Domovinskom ratu pa do katastrofalno loše ustrojenih vojski većine arapskih zemalja. U arapskim se vojskama, tradicionalno, časnici smatraju elitom a vojnici i dočasnici nižim bićima. Arapske vojske nemaju taj ključni kohezijski faktor koji stvaraju dočasnici, što je pak jedan od glavnih razloga njihova katastrofalnog učinka u borbi s protivnicima koji su ili nekoliko puta malobrojniji, poput Izraela, ili su pak u stanju unutarnjeg kaosa, kao što je bio slučaj u iračko-iranskom ratu, kada Irak ni nakon osam godina nije uspio izaći na kraj s iranskom vojskom oslabjelom nakon islamske revolucije. Najsvježiji je primjer strahoviti podbačaj saudijske vojske u borbi s hutistima u Jemenu.
Stoga je prepoznavanje potrebe za boljom obukom dočasnika i ustrojavanje SG SOD-a bio jedan od najvažnijih koraka u razvoju HV-a za vrijeme Domovinskog rata. Operacija Maslenica, izvedena krajem siječnja 1993., bila je jedna od presudnih pobjeda kojom je napokon spojen sjever i jug Hrvatske, ali su u njoj prikupljena i ključna iskustva, a analizom učinka identificirane su prednosti i mane tadašnjeg HV-a. Jednim od glavnih nedostataka pokazala se obučenost dočasničkog kadra, te je na inicijativu generala Ante Gotovine u Šepurinama, nedaleko od Zadra, ustrojeno Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika, SG SOD, Damir Tomljanović Gavran. Šepurine su izabrane zbog svog odličnog položaja te su sagrađene iz temelja, uključujući i betonsku pistu dužine 1100 metara. Prvi ciklus obuke započeo je u travnju 1994. Pod geslom “znoj štedi krv” razvijen je sasvim novi, u širem susjedstvu do tada neviđeni sustav obuke dočasnika kao ključnih vođa u manevrima malih jedinica, poglavito desetina i niže, ali i kao kralježnice moderne, učinkovite vojske.
O važnosti Šepurina razgovarali smo s bojnikom Andrijom Mihanovićem, koji je bio instruktor u SG SOD-u, zatim pripadnik Bojne za specijalna djelovanja, te stožerni časnik u NATO-ovu Zapovjedništvu za specijalne operacije, a danas je na Katedri operativnog umijeća HVU-a nastavnik Združenih vojnih operacija. Zanimljivo je da je jedan od polaznika obuke u vodu kojim je Mihanović zapovijedao u SG SOD-u bio zapovjednik njegove matične 4. gardijske brigade, današnji ministar obrane Damir Krstičević.
Andrija Mihanović
Mihanović kaže da mu je razdoblje u Šepurinama bilo najljepši dio dosadašnje vojne karijere. “Mogu slobodno reći da su iskustva u ovom obučnom središtu imala presudan utjecaj u mojem formiranju kao vojnog profesionalca koji vojni poziv shvaća kao blagoslov služenja svojoj Domovini i narodu, ali isto tako cijeni duh partnerstva koji je izgrađivan tijekom raznih obučnih aktivnosti te koji i dan danas povezuje nas šepurince.”
Mihanović je pojasnio kako je glavna zadaća Središta bila obučavanje pripadnika gardijskih i specijalnih postrojbi HV-a i HVO-a za izvršavanje specijalnih zadaća kroz temeljne i specijalističke obuke. Sve je započelo s Temeljnom obukom za zapovjednika voda/borbene grupe gardijskog desantnog pješaštva, koja je bila najvažnija, no bilo je i mnogih drugih.
“U obučnom središtu su se provodile i temeljna vojnopadobranska obuka, specijalistička obuka za snajperiste, specijalistička obuka za minsko-eksplozivna sredstva i diverzije (MESID) i specijalistička obuka Commando.” Kaže Mihanović. “Ne trebamo smetnuti s uma da su se u obučnom središtu provodili i razni drugi tečajevi, poput tečaja za naše kadete predviđene za izobrazbu u inozemstvu, tečaj za izvidnike-diverzante, vojnopadobranska obuka za kadete i buduće pilote. Poseban je naglasak stavljen na razvoj instruktorskog kadra pa su se sukladno tome provodila i stažiranja instruktora, kako za potrebe našeg obučnog središta, tako i za potrebe matičnih postrojbi iz koje su dolazili instruktori.”
Istaknuo je Temeljnu obuku za specijalističku obuku dočasnika. Obuka je trajala ukupno šest tjedana te su polaznici odmah nakon uspješnog završetka iste nastavljali obučni proces s Temeljnom vojnopadobranskom obukom. “S razvojem obučnog središta izgradili smo lijepu tradiciju, a sveukupni obučni ciklus završavao je s pješačkom hodnjom od 250 kilometara do Oltara Domovine na Medvedgradu u Zagrebu”, kaže Mihanović.
Šepurine su tako postale sinonim za rigoroznu obuku i selekciju, a rezultati su se pokazali u završnim operacijama Domovinskog rata 1995. potpunom vojnom pobjedom na vojskom velikosrpske paradržave. Kao što je slučaj sa svim selekcijskim obukama, prolaznost je bila relativno niska zavisno od naraštaja, a uz brojne borbene vještine, taktiku i strategiju najveći se naglasak stavljao na timski rad. Opstajali su samo najodlučniji, oni mentalno najsnažniji. Mihanović se prisjeća kako je na vlastitoj hodnji, od aerodroma u Puli do Oltara Domovine u Zagrebu došao uz neopisive bolove, ali bez posustajanja.
Nažalost su Šepurine 2000. godine ugašene. Obuke dočasnika raspoređene su po različitim specijalnostima i razinama, ali unificirane, selekcijske obuke već 18 godina nema. Da stvar bude gora, Šepurine su proglašene neperspektivnima i prije sedam godina predane su Agenciji za upravljanje državnom imovinom. A bile su idealne za sve vrste obuka: na samoj obali, idealno za pomorske i amfibijske obuke, s betonskom pistom u sklopu baze za padobransku obuku i nedalekim Velebitom za planinsku obuku.
General Mate Ostović s Damirom Krstičevićem, ministrom obrane RH
U novom Središtu obuka će trajati 12 tjedana, čak dvostruko dulje od one iz 90-ih, a bit će podijeljena u tri faze. Prva će biti prihvatna i administrativna faza, zaduživanje opreme i oružja, organizacija i upoznavanje s dužnostima i obvezama. Prava obuka započinje u drugoj fazi koja će trajati 66 dana, a provodit će se na kopnu, u moru i u zraku te će zahtijevati visoke psihofizičke standarde. Najveći dio planirane satnice obuke bit će na terenu, u svim vremenskim uvjetima, danju i noću. Obuka je namijenjena dočasnicima koji obnašaju dužnosti vođe skupine, preko zapovjednika desetine do prvog dočasnika voda te časnicima na razini zapovjednika voda, koji će potom stečena znanja i iskustva prenositi i primjenjivati u svojim matičnim postrojbama. Inicijalna obuka obučavatelja stvorit će prvu generaciju borbenih instruktora, a trebala bi početi već u prvoj polovici 2019. Najviše potencijalnih kandidata dolazi iz Hrvatske kopnene vojske, no obuka bi trebala biti otvorena za sve grane OS RH, a sveukupni broj kandidata za obuku trenutno se kreće oko 400.
Uz intenzivnu taktičku obuku, polaznici će proći i padobransku obuku te obuku borbenih plivača, odnosno ronilaca, zatim diverzantsku i minsko-eksplozivnu. Tu je još i samoobrana i bliska borba, prva pomoć te SERE, odnosno preživljavanje, izbjegavanje, otpor i izvlačenje, što označava postupke iza neprijateljskih linija i prilikom zarobljavanja i bijega. Kulminacija obuke bit će neprekidna vježba od 72 sata tokom koje će na određenoj ruti polaznici morati primijeniti skupljeno znanje u različitim taktičkim situacijama. Tijekom cijele obuke ocjenjivat će se pojedinačni obučni sadržaji, a na kraju i ukupna ocjena. Nakon završne vježbe slijedi ponovno administrativna treća faza razduživanja opreme, raščlamba obuke i uručenja potvrda o uspješnom završetku iste.
Mihanović je vrlo optimističan glede uloge budućeg Središta: “Temeljna razlika između obuke nekad i one koja će se provoditi u novom obučnom središtu bit će samo u implementaciji novih znanja i naučenih lekcija posljednjih 15-tak godina. No, duh nove postrojbe, misija i zadaće nove postrojbe bi trebali biti manje-više isti. Morat će se voditi računa da sve ono što će se provoditi u novom obučnom središtu bude dobro koordinirano te uklopljeno u postojeći sustav izobrazbe i obuke dočasničkog kadra, prije svega da se izbjegnu preklapanja u nadležnostima, kao i u sadržaju onoga sto se obučava, a istovremeno da se održe očekivani standardi.
Obučno središte vidim kao centar izvrsnosti koji će servisirati sve sastavnice naših oružanih snaga. Za početak, fokus treba biti na razvoju kvalitetnog Programa obuke za razvoj borbenog vođe, nešto slično kao sto je to obuka za Rangera američke kopnene vojske. No ako se prosudi da postoji potreba i realne mogućnosti, ovo obučno središte može razvijati druge programe obučavanja i specijalističke obuke, čiji će krajnji proizvod olakšati i unaprijediti kvalitetu obuka u drugim postrojbama OSRH. Mišljenja sam da će se ponovno vratiti onaj duh Šepurina, kada se u matičnim postrojbama provodila predselekcijska obuka za sami dolazak u naše obučno središte. Isto tako, ovo obučno središte može postati brand Hrvatske vojske, kako interno u našem sustavu, tako i kod naših partnera. Svakako bih volio da Središte ponese ime nekog od heroja Domovinskog rata”, kaže Mihanović.
Upravo to će se i dogoditi, jer kako nam je kazao ministar Krstičević, Središte će nositi ime Marka Babića, heroja obrane Vukovara. Ukratko, bit će riječ o izuzetno napornoj obuci za borbene vođe kakva ne postoji u našem susjedstvu, u svakom smislu usporediva s obukom američkih Rangera, odnosno Ranger školom. Zanimljivo je da rangerska škola traje 61 dan, dakle pet dana kraće nego li će trajati glavna faza obuke u novom Središtu za razvoj vođa. Najvjerojatnija lokacija za Središte bit će u Udbini, u vojarni “Josip Jović”, dok će uz nju biti korištene i pojedine lokacije na Lošinju i u Splitu. Kako naglašavaju u MORH-u, obukom će se poticati pozitivni natjecateljski duh te snažiti zajedništvo, kohezija i domoljublje, osjećaji pripadnosti, odanosti, dužnosti, poštovanja, nesebičnosti, časti i hrabrosti te će time obuka predstavljati i snažan integrativni faktor.
Hrvatska vojska tako će imati mehanizam razvoja nekih od najboljih borbenih vođa u NATO-u, obukom koja će ih osposobiti za izuzetno širok spektar zadaća u svim mogućim uvjetima, te ih tako pretvoriti u prave množitelje sile na bojnom polju i u mirovnim operacijama. Oni će biti hrvatski Rangeri, a elitna obuka omogućit će od polaznika stvaranje jezgre elitnih postrojbi kakve nam nedostaju, poput mornaričkog desantnog pješaštva, koje se ustrojava, ali i zračno-desantnog pješaštva, koje, nažalost, još uvijek nije planirano, a prijeko je potrebno. Njima će se pak premostiti sposobnosti između gardijskih brigada i specijalnih snaga, a već je i prepoznavanje potrebe za ovako uvježbanim vođama potvrda snažne ambicije razvoja elitnih snaga u budućnosti te kontinuiranog jačanja Hrvatske vojske.