GLOBUS

TKO KOČI SMJENU DIPLOMATA Do ljeta treba imenovati 40-ak novih veleposlanika i generalnih konzula, a popis kandidata još stoji u premijerovoj ladici

Zagreb, 201217. Drzavna rezidencija.
Visoka ulica 22.
U prigodi bozicnih blagdana predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic uprilicio je svecano primanje predstavnika Diplomatskog zbora akreditiranih u RH.
Na fotografiji: Kolinda Grabar Kitarovic, predsjednica RH i Andrej Plenkovic, Predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / HANZA MEDIA

U sjeni Agrokora gotovo je nezamijećeno prošla oštra kritika Kolinde Grabar-Kitarović, možda i najoštrija do sada, zbog krajnje presporog postupka imenovanja četrdesetak novih hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula. Tu kritiku premijeru Andreju Plenkoviću predsjednica je izrekla i nedavno na sastanku na Pantovčaku, ali se od tada ništa bitno nije pokrenulo. Lista novih veleposlanika i dalje je u premijerovoj ladici, a kada će cijeli postupak dinamičnije krenuti, to nitko ne zna.

Iako je Grabar-Kitarović spomenula neka imena za koja misli da bi trebali biti novi veleposlanici, odgovor nije dobila. Za sada niti jedan od prijedloga nije došao ni do saborskog Odbora za vanjsku politiku koji je “propustio” samo Borisa Blažekovića, i to jednoglasno, ali je sigurno da on neće otići za konzula u New York zbog predsjedničina “veta”. Iako je Blažeković počeo pohađati redovne pripreme prije nego što se ide u diplomatsku službu, sada je njegova diplomatska sudbina jasna, a bez potpisa Grabar-Kitarović nema odlaska u Ameriku.

Vremena za najveću smjenu hrvatskih diplomata ostalo je vrlo malo, jer cijeli posao treba biti dovršen do ljeta, a to znači i usuglašavanje premijera i predsjednice, dobivanje agremana, pripreme za nove šefove diplomatskih misija. Ako je sada “zapelo” s Blažekovićem, lako se može dogoditi da će biti još problema na relaciji Pantovčaka i Banskih dvora, pa je otuda posve razum­ljivo nestrpljenje predsjednice da se ubrza postupak imenovanja novih diplomata. Da se ne spominje da su na nekim važnim mjestima u inozemstvu još uvijek kadrovi iz vremena Vlade Zorana Milanovića koji sigurno nisu po volji ni šefice države, ni prvog ministra iz Banskih dvora.

A posve je nelogično da najvjerojatnije uskoro slijedi vojni posao desetljeća, kupnja vojnih aviona od Izraela, a da u toj zemlji nemamo već gotovo dvije godine veleposlanika, nakon odlaska Pjera Šimunovića, koji je sada u Washingtonu. Nemamo veleposlanika ni u Turskoj, u Stalnom predstavništvu Hrvatske pri EU još je Mato Škrabalo, bivši savjetnik Zorana Milanovića, a sigurno je da će drugi čovjek voditi pripreme za hrvatsko predsjedanje EU 2020. godine. Mnogi od veleposlanika već više od četiri godine vode diplomatske misije i čekaju zamjenu, neki su već trebali otići i u mirovinu, pa je trenutačno stanje više nego nezadovoljavajuće.

Zrinjevac se kada je riječ o novim prijedlozima nije dosad previše izjašnjavao, što je i razumljivo, jer izbor veleposlanika nije javna stvar. Procedura se zna, jer prvo trebaju listu usuglasiti premijer i ministrica Marija Pejčinović-Burić, ali je očito ponovno sve zapelo u Banskim dvorima. Ili, preciznije, Plenkoviću se nije previše žurilo, kao i prilikom prve veće rotacije koja je izazvala također oštre kritike s Pantovčaka. U međuvremenu su na istaknuta diplomatska mjesta otišli novi ljudi, a veleposlanik Joško Paro, kojeg je predsjednica posebno kritizirala, u međuvremenu treba početi raditi kao ravnatelj Diplomatske akademije. Sama Kolinda Grabar-Kitarović jasno se opredijelila kakve diplomate Hrvatska ubuduće treba slati u inozemstvo, prije svega mlađe ljude, karijerne diplomate i ponekog imenovanog po političkoj liniji.

Za sada je među njima samo Jasen Mesić, koji je novi veleposlanik u Rimu, a bio je dugogodišnji visoki dužnosnik HDZ-a. Predsjednica Grabar-Kitarović smatra da se svaki veleposlanik nakon dva mandata treba vratiti u zemlju, jer u protivnom gubi kontakt s događajima u Hrvatskoj, a njen je prijedlog da među novim veleposlanicima budu i oni koji imaju sluha za gospodarska pitanja. S druge strane, na Zrinjevcu je stav da danas postoji vrlo solidna baza karijernih diplomata među kojima nije teško naći kvalitetne veleposlanike, dok o političkim imenovanjima odluku ipak najčešće donosi ili premijer ili predsjednica.

Hrvatska ima planove i za otvaranje novih veleposlanstava, prije svega u Kuvajtu, Južnoj Koreji, Azerbajdžanu, ali i u Africi. Postoje prijedlozi za dvije lokacije, u Nairobiju gdje Hrvatska ima i nekretnine koje bi mogle poslužiti za veleposlanstvo ili u Adis Abebi, a razmišlja se i o otvaranju veleposlanstava u Novom Zelandu i Meksiku. Isto tako nemamo veleposlanstvo ni u Saudijskoj Arabiji, što znači da je još jako puno posla na vidiku, a ne rješavaju se ni oni koji bi trebali biti rutinski. Jedino je sigurno da će Hrvatska uskoro otvoriti dva konzulata u BiH.

Inertnost i sporost može se posebno negativno odraziti ako vrlo brzo ne dođe do promjena u Bruxellesu, gdje nas za manje od dvije godine čeka predsjedanje Europskom unijom. To je vrlo kompliciran i težak posao, u kojem diplomacija treba mnogo toga odraditi, a potrebno je i kadrovsko jačanje Stalne misije. Za sada je angažirano oko 85 ljudi, a trebat će 260, što znači da će ubrzo na poslovima vezanim za hrvatsko predsjedanje trebati riješiti i mnoge kadrovske stvari.

Naši diplomati u Bruxellesu trebat će se itekako dobro pripremiti za taj posao, a kako sada stoje stvari, ni u Hrvatskoj pripreme ne teku brzo. Tek je nedavno u MVP-u imenovan čovjek koji će voditi taj dio posla, a ne zna se ni u kojoj će se zgradi u Zagrebu održavati brojni sastanci. Navodno bi jedna zgrada u blizini Zagrebačkog velesajma koja je nedavno dovršena mogla poslužiti za tu svrhu, ali i onda bi trebalo napraviti još mnogo posla.

“Jest da smo poznati kao veliki improvizatori, ali ovo je možda previše. Diplomacija je trebala ovaj zadatak predsjedanja Europskom unijom shvatiti kao prvorazredni izazov, a ne sve prepustiti da se napravi u posljednji čas”, rekao nam je jedan ugledni diplomat, koji navodi primjer Bugarske čiji su se diplomati godinama pripremali za predsjedanje. “Neke poslove nije naprosto moguće napraviti za kratko vrijeme, a nama je preostalo još zaista malo.”

Da se ponovo ne pokreće stara priča o sukobu predsjednice i premijera, ovi nesporazumi oko viđenja kakvim tempom trebaju ići promjene u diplomaciji svakako su vrlo ozbiljna smetnja u komuniciranju između dvoje najviših hrvatskih političara. Grabar-Kitarović smatra da je trebalo već provesti promjene, kako bi novi diplomati mogli posao preuzeti u ljetnim mjesecima, a stari otići na nove dužnosti. Važno je i to zbog djece diplomata koja na jesen kreću u školu, pa je ljeto i najbolje vrijeme za promjene. Kako do ove velike smjene dolazi gotovo na polovici mandata Vlade, isti posao čekat će i novu Vladu ako to opet ne bude HDZ-ova. Nije teško pretpostaviti da bi u slučaju promjene stanara u Banskim dvorima moglo doći ponovno do potezanja starog pitanja - mogu li kadrovi koje je postavila bivša vlast obnašati najviše diplomatske dužnosti u hrvatskim misijama.

Naravno, ostaje i naoko jednostavno pitanje s teškim odgovorom: što se uopće čeka? Na Zrinjevcu su svi znali da slijedi zasigurno najveća promjena kadrova u diplomaciji, pa je bilo i dovoljno vremena da se predlože novi ljudi. Ovako ponovo sve ispada da će se rješavati u zadnji čas, a to jednostavno nije dobro.

Ostaje i otvoreno pitanje jesu li dodatno zaoštreni i odnosi između Zrinjevca i Pantovčaka, pogotovo nakon priopćenja koje je došlo iz Ministarstva vanjskih poslova uoči dolaska Aleksandra Vučića u kojem se polemiziralo s tajmingom posjete. Na Pantovčaku su to jako loše primili, ali nisu željeli dodatno reagirati kako se ne bi stvorila negativna atmosfera uoči ovog značajnog posjeta koji je naišao na odobravanje centara moći u svijetu. Uostalom, diplomatski je neuobičajeno da se tako reagira na posjet koji je dogovorila predsjednica države, s kojom itekako treba surađivati kada je riječ o vanjskim poslovima.

Ostaje i ono nikad odgovoreno pitanje koliko su osobni odnosi predsjednice i premijera uteg da se lakše dogovara i vanjska politika, pa tako i kadroviranje. Njihovi međusobni odnosi nikako nisu krajnje loši, ali bogme nisu ni izuzetno dobri. Malo je tu prošlosti u igri, kada su oboje radili u MVP-u pa se gledalo na ambicije “iz druge sobe”, a malo se toga nataložilo i u mandatu predsjednice i premijera, s time da treba otvoreno reći da je Kolinda Grabar-Kitarović učinila izuzetne poteze na vanjsko-političkom planu, svidjelo se to Banskim dvorima i Zrinjevcu ili ne.

Čekaju je ove godine brojni susreti sa svjetskim liderima, očekuje se i dolazak francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, uzvratni posjet Beogradu, a još nije izvjesno hoće li u Zagreb doputovati Vladimir Putin. Sada je predsjednica pokrenula i mediteransku suradnju pozivom šefovima država Mediterana da dođu u Zagreb ili da ih ona posjeti, do ljeta će i u Italiju i Portugal, pa je svakako inicijativa više na Pantovčaku nego na Vladi.

Zato predsjednica ima posve pravo kada traži i dinamičniju diplomaciju, jer se vremena nevjerojatno brzo mijenjaju, a naša je diplomacija i dalje troma, spora i često neefikasna. Samom premijeru Plenkoviću ne treba da ga se proziva zbog njemu svojstvene “diplomatske suzdržanosti” i na polju vanjske politike i diplomacije, pa postupak imenovanja novih veleposlanika i generalnih konzula svakako treba ubrzati.

Izdvajamo

Iz drugih medija