REGENERACIJA ZABOK

ANĐELKO ŠVALJEK: "Danas nas je 200, a imamo isti promet kao što je bio sa 1200 zaposlenika"

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.12.2015. u 08:31

Anđelko Švaljek
Snimke: Sandra Šimunović/Cropix

Mi jedini u EU otkupljujemo rabljenu odjeću i prerađujemo je u izolacijski materijal za industriju. Držimo 30 posto europskog tržišta filca





Meni je baka govorila: “De se uči, ne buš se trebal presvlačit na poslu.”

Završio sam tehnološki fakultet i nisam mogao dobiti posao. Počeo sam u “Jedinstvu” u Krapini slagati stvari u kontejnere, i morao sam se presvlačit.

Posumnjao sam u bakine riječi... Pa sam radio u Šumariji Krapina, bojao granice u šumi – priča nam Anđelko Švaljek, direktor Regeneracije Zabok, dok sjedimo u njegovu uredu iznad pogona. U Regeneraciju Zabok došao je kao pripravnik 1993. godine.

“Činilo mi se da sporo napredujem”, nastavlja on. “Da bih konačno 2000. godine postao direktor Regeneracije, ali ustvari sam bio premlad, s očajno malo znanja.

Postao sam direktor valjda i zato što nitko drugi nije želio biti na tom mjestu. U tom smo trenutku bili u situaciji da nismo dobivali plaću šest mjeseci i nismo godinu dana plaćali struju, plin...” , prisjeća se Švaljek.

Regeneracija je te 2000. godine još imala 1250 zaposlenih. I preživljavala je na jedvite jade. Danas je radnika znatno manje. No otprilike prije tri godine počeo je njihov ponovni rast. Postali su glavni u Europi u proizvodnji filca nastalog iz rabljenog tekstila, koji se koristi za sve i svašta u građevini.

Prema podacima Poslovne Hrvatske, tvrtka Regeneracija netkani tekstil i tepisi poslovala je 2013. i 2014. godine s pristojnom dobiti. Ukupni njihov godišnji prihod lani je iznosio 72 milijuna kuna.

“Prije desetak godina počeo sam polako restrukturirati poduzeće. Danas nas je 200, a imamo isti promet kao sa 1200 zaposlenika. S time da smo radnicima nudili lagane modele odlaska u mirovinu s recimo 50 godina, i koje je većina prihvatila i zbog težine samog posla. Ostalo nas je manje, no pred nama je dosta dobra perspektiva”, kaže Anđelko Švaljek.

Trenutak je u Regeneraciji doista specifičan. Problemi su uglavnom prošlost. Sasvim novi su im koncepti i misli u glavi. Recimo, samo to da je prošli tjedan umjetnik avangardist Silvio Vujičić održao neobičnu izložbu u Francuskom paviljonu, a sponzor te izložbe bila je Regeneracija. Regeneracija sponzorira i košarkaški klub Zabok te ponosno ističu da je za njega nedavno potpisao legendarni košarkaš – Chris Warren.

“Naš posao je sjajan jer je u bazi komunalan posao, ali kako se bavimo i tepisima imamo priliku surađivati s umjetnicima kao što je Silvio Vujičić”, kaže Anđelko Švaljek.

Naime, Regeneracija Zabok poznata je po tepisima, ali oni se zapravo već neko vrijeme uglavnom bave recikliranjem tekstilnih materijala i izradom izolacija i zaštitnih podnih obloga. Rade filčeve čijom upotrebom se ubrzava i pojednostavljuje proces gradnje te povećava energetska učinkovitost objekata. I to je djelatnost koja ih je dignula iz mrtvih.

“Nama tepisi sada čine samo dva posto prihoda, doduše cilj nam je deset posto. Dva posto, možda zvuči malo, ali prije tri godine je bio samo jedan posto”, kaže on.

Na tržištu se pozicioniraju kao proizvođač isključivo vunenih tepiha. Igraju na stil i kvalitetu.

“Orijentirali smo se na visokokvalitetne tepihe. Njihovu izradu temeljimo u kreativnosti dizajnera i arhitekata s kojima surađujemo. Time se omogućuje i personalizacija tepiha u okviru prostornih zadatosti određenih projekta”, objašnjava Švaljek.

Tako je nedavno njihovim tepisima opremljen novi hotel u Opatiji, hotel Navis, sagrađen prema projektu poznatog arhitekta Idis Turata.

Njihova suradnja s dizajnerima i umjetnicima ima svoje korijene. Surađivali su s naivcima 80-ih godina, kad su tepihe osmislili Lacković, Rabuzin i drugi. A kad im se prije tri godine na vratima pojavio Nikola Radeljković, produkt dizajner iz studija “Numen for Use”, ideja suradnje s umjetnicima je oživljena.

“Jedan dan Nikola Radeljković došao je k nama s maketom nečega, stavio je to nešto na stol i rekao: 'Imamo izložbu u Ženevi za tri mjeseca. Biste li nam mogli napraviti ovakav tepih?' Imao je 3D oblik. Kako smo uvijek ponosno govorili da mi možemo sve u tepisima, pristali smo, ali iskreno mislim da se naš Mile, šef proizvodnje koji je bio odgovorio: 'Kaj ne bi mogli?', poslije tri mjeseca grizao za jezik - smije se Anđelko Švaljek.

Preko Nikole Radeljkovića nastavila se dalje suradnja s dizajnerima koja je zadnjih godina rezultirala izradom dizajnerskih tepiha, sudjelovanjem na “Danu D” i time da je ulazni dio upravne zgrade Regeneracije nedavno postao galerija “REGAlerija”.

“Željeli smo pokazati da smo još živi, da se tepisi još rade. Surađujemo s mnogim dizajnerima kao što je Nikola Đurek, koji je naš susjed, Igor Vranješ i drugi. Projekt Autoportreti, kojim pozivamo umjetnike, dizajnere i arhitekte da dizajniraju tepihe, dio je šire strategije nove faze razvoja Regeneracije temeljenog na sačuvanom industrijskom nasljeđu ručne izrade visokokvalitetnih tepiha”, dodaje direktor.

Jesu li radili tepihe za još koji od novih hotela na obali, pitamo ga.

“Jesmo, ali ne dovoljno. No našom krivicom. Bavili smo se stabilizacijom poduzeća. Povećat ćemo proizvodnju tepiha već u idućih nekoliko godina”, smatra on.

Godišnje proizvedu 8000 kvadrata tepiha. Otprije nekoliko godina imaju i show room u Boškovićevoj ulici u Zagrebu.

Ipak, kulturno uzdizanje firme, koje dugoročno također može donijeti dobar profit, bilo bi samo san da se prije nekog vremena nisu orijentirali na reciklažu.

Upravo su završili investicijski ciklus od 7,5 milijuna kuna ulaganjem u tehnologiju proizvodnje. Postigli su kvalitetu i drže 30 posto europskog tržišta filceva koji se koriste u završnim građevinskim radovima.

Nijemci drže 35 posto, a preostalo Kinezi.

Radnik Miroslav Bivol ima 67 godina i 47 godina staža, ne želi u mirovinu i radi u četiri smjene jer to želi

Ovih dana stigla im je nova proizvodna linija za reciklažu tekstila, koja može reciklirati 8000 tona tekstila godišnje. Investicija je vrijedna tri milijuna kuna.

Dakle, Regeneracija prikuplja tekstil, rabljenu odjeću i industrijski otpad te njihovu prerađevinu prodaje kroz različite proizvode u Njemačku, Englesku, Italiju.

Prodaju razne izolacijske materijale, koji se ugrađuju u automobile, bijelu tehniku, za potrebe građevinarstva i slično.

“Regeneraciju je osnovala susjedna firma ZIVT koja je 50-ih godina proizvodila tkaninu na mjestu gdje je sada novi centar Zaboka. Kasnije je ugašena. Shvatili su da imaju dosta tekstilnog otpada, a kako su koristili stroj za trganje “Wolfer”, on je postao naš logo - dva vuka koji trgaju krpu. Tako je osnovana tvrtka za prikupljanje, sortiranje i preradu tekstilnog otpada, koja od 1955. posluje pod imenom Regeneracija”, priča on.

Ipak, ta je ideja bila ispred vremena. Tako su se do 90-ih godina uglavnom bavili izradom tepiha i sličnog. Nakon što je 90-ih Regeneracija bila na rubu opstanka, 2005. godine pronalaze strateške partnere u Njemačkoj.

Firma je dijelom privatizirana i od zaposlenika. Počinju se baviti preradom tekstila i posljedica toga bio je veliki rast izvoza.

Jedino što ih je mučilo i još ih donekle muči jest – kako sakupiti što više tekstilnog otpada koji je njihova sirovina. Ulaskom u EU nove obveze i prakse odvojenog skupljanja otpada za njih su dobrodošle

“Istraživanja govore da godišnje po stanovniku Europe ide 12 kilograma tekstila koji većinom završi na otpadu. S razvojem svijesti i boljim nadzorom komunalnog otpada količine na deponiju će se smanjivati. Proces je to u kojem su vodeće zemlje EU bitno ispred nas. Uspješnim se smatra prikupljanje četiri kilograma godišnje po stanovniku. Mi smo sada došli na pola kilograma, a prije samo tri godina bila je nula”, objašnjava Anđelko Švaljek.

Lani su skupili oko 2000 tona tekstila, a ove će godine nešto više. Cilj im je do 2018. godine skupljati godišnje 20 tisuća tona. No ne samo u Hrvatskoj.

“Mi već skupljamo rabljeni tekstil s juga Austrije, jugozapada Mađarske, iz Hrvatske, Slovenije. Od iduće godine i iz Makedonije”, kaže on.

Kako uopće dolaze do rabljenog tekstila s obzirom na to da nismo baš poznati po razvrstavanju otpada, pitam direktora Švaljeka.

“Sve jednostavnije...”, odgovara Švaljek.

“Kontaktirali smo Crveni križ po županijama, Caritas i od njih počeli otkupljivati višak tekstila, nakon toga su se pojavile i firme koje su nam javile da su počele prikupljati tekstil. Dobar primjer je i suradnja sa slovenskim komunalnim poduzećem Saubermacher koje nam se javilo prije tri godine da nam mogu prodavati rabljenu odjeću.”

No to tada nije bilo moguće jer Hrvatska nije bila u Uniji.

“I onda 1. srpnja 2013. godine u sedam ujutro zazvonio mi je telefon, zove njihov direktor. Prvo mi je čestitao na ulasku u EU, a potom rekao: ‘Šleper je spreman, kad ga možemo poslati?’ To pokazuje još nešto, da u mnogim komunalnim firmama vani u upravi rade i menadžeri”, priča Švaljek.

I oni su motivirali komunalne firme u Hrvatskoj.

“Malo su bili tromiji, ali od ove godine već surađujemo s tri, četiri pa smo optimistični”, dodaje Švaljek.

Ipak, njihov najveći iskorak u Hrvatskoj dogodio se nakon nedavne suradnje s “Tiskom” te posluju s njima na 33 lokacije.

“Nudimo jedinstven model. Nitko u Uniji ne otkupljuje rabljenu odjeću, ali mi otkupljujemo. Nije to mnogo, dajemo pola kune po kilogramu, više je simbolično, ali stvara svijest, naviku. I na kraju porasle su nam količine tekstila kojim raspolažemo. Dakle, sličan je princip kao s pet ambalažom”, kaže on.

Godišnje sakupe osam tisuća tona, od toga tri i pol u Hrvatskoj, a ostalo vani.

Postali su glavni u Europi u proizvodnji filca nastalog iz rabljenog tekstila, koji se koristi u građevini

“Kupujemo rabljeni tekstil iz Toskane! Umjesto da čistimo Toskanu, kažem svima: 'Očistimo Hrvatsku.' Pokrenuli smo kroz lokalne zajednice i komore tu priču u kojoj je i ekologija važan faktor. Osim građana informirali smo o svemu što radimo i potencijalne konkurente, ali nema veze.

Rezultat je da u Hrvatskoj imamo ugovor sa 30 komunalnih firmi za tekstil i otpad, a lani samo imali samo s jednom”, kaže on.

Općenito, proces sakupljanja izgleda tako da dio rabljenog tekstila završi u second hand trgovinama, dio ide za industrijske krpe i dio kod njih.

Stari stroj za recikliranje, koji je za našeg posjeta još bio u punom pogonu, uskoro sele u Makedoniju. Naime, Makedonija je, kako kaže Švaljek, za Regeneraciju najbolja u Europi jer ima veliku količinu tekstilnog otpada.

“Već od ove godine preradit ćemo dvije tisuće tona godišnje u suradnji s tamošnjim partnerima”, kaže Švaljek o osnivanju nove makedonske podružnice.

Pritom je tekstilna industrija u Europi sve manja, a većina je danas u Aziji. No Europa je glavni potrošač tekstila te većina odjeće završava ovdje.

“Tekstili koje mi proizvodimo od rabljenih krpa u sve većoj su primjeni. Koriste se kao izolacija u bijeloj tehnici. Recimo, da perilice za rublje manje buče, također za automobile da budu lakši i udobniji. A potrebe će samo rasti jer je do sada većina slične proizvodnje bila od poliesterskih vlakana, koji se dobivaju od nafte pa je time i jasno zašto nisu najbolje rješenje”, objašnjava on.

Znači, pred Regeneracijom je svijetla budućnost, komentiram na glas.

“Nama je super kako nam je bilo prije tri, pet ili deset godina, a za tri, pet ili deset godina će nam vjerojatno biti vrhunski”, odgovara Anđelko Švaljek.

“Za mene, za nas koji tu radimo, nama je puno srce, ali za veliku većinu Hrvata to nije uspjeh. Naš uspjeh je prilika da radimo sedam dana tjedno, da su plaće na vrijeme...” dodaje.

Upravo su plaće na redu za korigiranje u idućem razdoblju, obećava Švaljek, jer su sada u skladu s pozicijom na tržištu.

“One su, nažalost, niže od prosjeka, oko 4000 kuna neto, ali jedan od ključnih ciljeva nam je rast plaća i u iduće dvije godine planiramo se uskladiti s hrvatskim prosjekom. Dakle, rast plaća od 30 posto i na dobrom smo putu da se to ostvari”, kaže direktor.

U iduće tri godine uložit će još 10 milijuna kuna.

“Cilj je podići količine na 20 tisuća tona i postići idealno stanje, a to je apsolutna iskoristivost materijala. Dio tekstila je i dalje neiskoristiv, nekih 15 posto. No plan je da i taj preostali dio pretvaramo u brikete za industriju koji su, recimo, idealni za cementare”, najavljuje Švaljek.

Imaju još dobrih planova.

“Vidite ovaj fascikl, cilj je da 2020. godine u njemu nema nijednog računa. Da vodu dobivamo iz kišnice, da vodu recikliramo u svom pogonu, da solarnim panelima proizvodimo struju, a briketima zamijenimo plin.”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Izdvajamo