Lani u ovo doba godine zazvonili su svi alarmi u Prvoj HNL jer su samo tri kluba dobila prvoligašku licencu. Ni 12 mjeseci kasnije čak 10 prvoligaša “istrčalo” je licencu u prvom krugu. Tek će Cibalia i Zadar na popravni, pokušat će svoje financijske dubioze sanirati ili, što je vjerojatnije, izmoliti vjerovnike da potpišu odgodu dugovanja, ne bi li ih 10. svibnja Komisija za žalbe “pomilovala” i pripustila u natjecateljski ring, svejedno u Prvoj ili Drugoj HNL, u idućoj sezoni.
Licencu za natjecanje u elitnom društvu dobio je čak i NK Lučko (ako završi među dvije prvoplasirane momčadi u Drugoj ligi, trenutačno zaostaje četiri boda za 2. mjestom). U Lučkom su na brzinu izmislili profesionalne ugovore sa svojim nogometašima, potpisane mimo propisa na samo četiri mjeseca. “Profesionalci” iz Lučkog jako dobro znaju da je na njihovim bankovnim računima samo paučina, ali klub je ponosni vlasnik licence.
Ne znaju svoja prava
Mario Jurić, koji uime nogometnog sindikata prosvjetljava već treću godinu cijelu vojsku naših nogometaša neupoznatih sa svojim pravima, već je ustvrdio da je priča o “Lučkom i prvoligaškoj licenci” klasična prijevara.
- Dovoljno je samo da pitate igrača kad su zadnji put dobili plaću. No, bilo bi sjajno da je tako samo u Lučkom.
Čak 10 prvoligaša s licencom u prvom krugu trebala bi biti slika dobro uređenih klubova, urednih platiša svojih nogometaša, što je jedan od ključnih uvjeta za dobivanje licence.
- Na žalost, to je lažna slika nogometa. U Prvoj HNL samo pet klubova redovito plaća igrače, a to su Dinamo, Lokomotiva, Slaven, Split i Rijeka. Ostali su klubovi dužnici, te su zatražili od svojih nogometaša da im
potpišu odgodu o dugovanju - govori glavni operativac nogometnog sinidikata Jurić, koji pohađa drugu godinu studija iz ekonomije poduzetništva na privatnom visokom učilištu Vern.
Igrači su ucijenjeni
- Klubovi prisiljavaju igrače da potpišu kako im ništa ne duguju. Takvoj praksi treba stati na kraj. Većina klubova jako loše financijski stoji, no treba biti pošten i reći da nije problem samo u klubovima, jer ne može se očekivati da bude novca u nogometu u zemlji i društvu u kojem novca jednostavno više nema! No, novca ima HNS i neshvatljivo je da njegovi vodeći ljudi nemilice režu granu na kojoj sjede. Umjesto da je HNS klubovima majka, gori im je od zločeste maćehe. Uredno naplaćuje klubovima svaki žuti i crveni karton, svaku disciplinsku mjeru, svaki izlazak pred Arbitražu, a ništa im pritom ne daje - otvoren je Jurić, koji zajedno s Darijom Šimićem, predsjednikom nogometnog sindikata, već dvije godine pokušava za ravnopravne ne samo sugovornike nego i partnere s druge strane stola dobiti čelnike HNS-a.
Nije im išlo s Markovićem i Srebrićem, ne ide im ni danas sa Šukerom i Vrbanovićem.
Zbog dugova u zatvor!
Da je dobre volje, smatra Jurić, brzo bi se napravila kalkulacija koliko bi mrvica od svog golemog kolača HNS trebao izdvojiti da pomogne ozdravljenju bolesnih klubova, što bi uostalom trebala biti i njegova dužnost. Jer, tko su ako ne svi ti klubovi već desetljećima rasadnici nogometne mladosti, zapravo i hranitelji HNS-a, koji na kraju tu istu mladost kroz reprezentaciju oplođuje i kapitalizira samo za sebe i svoje aktivnosti.
- Zar nije sramota HNL-a, HNS-a i hrvatskog nogometa prava drama nogometaša Željka Malčića kojem Šibenik duguje 280.000 kuna i koji će zbog neplaćanja alimentacije možda uskoro završiti u zatovru!? HNS zatvara oči pred poražavajućom činjenicom da trenutno 60 nogometaša koji igraju ili su lani igrali u Prvoj HNL ima blokirane račune. Još je dramatičnije s brojem sporova na Arbitraži. E, tu smo prvaci svijeta. U Francuskoj, koja ima četiri puta više nogometaša od nas, godišnje ima između 20 i 30 igračkih sporova na Arbitraži. A znate koliko ih imamo mi? HNS kaže 150, mi tvrdimo 170, no nevažno, jer Uefa kaže da je katastrofa sve što je iznad 50 sporova godišnje, a sve što je iznad 100 sporova znak je da sustav uopće više ne funkcionira - razotkriva Jurić slike i prilike domaće nogometne scene.