Idemo najprije s činjenicama, Toni Perković odigrao je strašno dobru utakmicu protiv Mege. Utakmicu u kojoj je bio najefikasniji igrač Splita (21 poena, dvica 2-5, trica 4-6, slobodna bacanja 5-5, bez izgubljene lopte, valorizacija 20) i u kojoj je 15 sekundi prije kraja pogodio tricu od table za 79:74.
U tom je trenutku pobjednički raširio ruke ne sluteći kakvu će dramu kreirati jednim, kako je trener Srđan Subotić nazvao, nepromišljenim potezom. Nakon njegove trice, odgovorio je Boriša Simanić svojom sedmom iz osam pokušaja, pa je Shannon Shorter stavio oba slobodna bacanja za 81:77 i sve što je Split u tom trenutku trebao napraviti jest rasporediti se po terenu, spustiti ruke i čekati da iscuri posljednjih pet sekundi.
Umjesto toga, Perković je ničim izazvan napravio prekršaj na Nikoli Joviću na šutu za tricu. Ta je trica ušla pa je s dodatnim slobodnim bacanjem Jović mogao odvesti utakmicu u produžetak. Svi, ali apsolutno svi u dvorani su se uhvatili za glavu i zapitali se, “Toni, što ti je ovo trebalo”.
Bez sna do 3 ujutro
Od pukovnika do pokojnika, toliko je kratak put. A Toni je bio na rubu suza, itekako svjestan vlastite nepromišljenosti, da ne kažemo gluposti. Nije baš neiskusan igrač, pa čak i da mu je prva seniorska utakmica u karijeri... Srećom, Jovićevo slobodno bacanje je bilo prekratko, budući NBA igrač ipak je tek 18-godišnjak, nije izdržao pod pritiskom. Split je mogao slaviti i znao je proslaviti. Bilo je lijepo vidjeti i reakciju Shortera, koji je skočio na leđa Perkoviću i srušio ga na parket. Poruka da mu je sve oprošteno.
"Ja bih rekao da sam prošao put od junaka do luđaka", našalio se Perković u petak ujutro.
San mu na oči nije došao prije tri sata ujutro.
"Kako ću zaspati, tih posljednjih tridesetak sekundi mi se vrtjelo u glavi non-stop. Nadam se da će za mene vrijediti ona kako se najbolje uči na vlastitim pogreškama i da mi se ovako nešto više nikada neće ponoviti. Ne znam kako bih objasnio što sam napravio, mislim da je to posljedica umora, instinktivna reakcija. Ne znam ni sam koja nam je to već utakmica u kratkom vremenu, pred kraj sam jedva stajao na nogama i kad sam vidio da je on dobio loptu i sprema se šutirati tricu, jednostavno me ponijelo."
Nije bitno kako je ušla
Njega su uvukli u žuto kolo sreće, a istovremeno su igrači Mege pokušavali utješiti uplakanog Jovića.
"Mislim da smo se držali za ruke", još se jednom našalio Toni.
"Shorter me srušio od sreće, vidio je u kakvom sam stanju bio. Suigrači su me poslije smirivali, jer ja nisam mogao doći k sebi. Vjerujem da će se ova situacija za dva tjedna zaboraviti, idemo dalje."
Prije nego krenemo dalje, treba se dotaknuti trice od table.
"Lagao bih kad bih rekao da sam gađao, ali opalio sam s uvjerenjem da će ući. Nije bitno kako je ušla, imam samopouzdanja."
Ima i hrabrosti, još kad se malo zauzda, postane racionalniji...
"Mi smo ovu utakmicu dobili na našu borbenost, jer drugačije se ne može objasniti da smo imali jedan skok više od njih. U gostima kod njih smo također odigrali dobru utakmicu, ali nitko nas nije nadskakao kao oni. Vidjeli ste i sami koliki su, ali nije uvijek visina presudna u skoku. Naša je želja bila ogromna. Mislim da smo ovom pobjedom stekli ključnu prednost u odnosu na Krku i da smo izbjegli posljednje mjesto. Imamo još tri utakmice, možda nam se otvori prilika dostići Zadar, vidjet ćemo."