Uoči velike košarkaške majstorice u izvedbi dvije dalmatinske momčadi na Višnjiku, društvenim mrežama brzo se proširila priča kako je posve izvjesno da će u dvoranu moći pretplatnici, kojih je u evidenciji kluba negdje oko 700. Mnogi nisu dvojili ni časa, stigli su ispred Krešinog doma sat i pol prije nego će krenuti dvoboj na parketu.
Zagrijavanje navijača počelo je na Narodnom trgu, bakljada, pjesma, potpora kluba i sve tako u “corteo” do središta erupcije. Prvo su na tribine zakoračili oni koji su imali pretplatu spremnu, dobro čuvanu cijelu sezonu, nastalo je pravo natjecanje tko će prije zauzeti mjesto odakle će pratiti svoju momčad, momčad Zadra.
Nije ni Split bio bez potpore, u jednom dijelu odmah iza mjesta koje je rezervirano za TV kamere i novinare, smjestila se mala, ali dovoljno glasna skupina gostujućih navijača. Ali njihov glas nije dugo trajao, bili su nadglasani. Najteži posao imale su službene osobe jer je pritisak svakom minutom bivao snažniji, bilo je i neugodnih povika prema Hrvatskom košarkaškom savezu, morali su odslušati one nogometne uzvike s tribina o mitu i korupciji...
Prvi ozbiljniji val onih koji prema navodima bolje upućenih nisu imali “propusnice”, nahrupio je u dvoranu i tako se priključio mnoštvu. Iskreno, miješali su se osjećaji i pitanja glede epidemioloških mjera i želja navijača koji su pod svaku cijenu željeli biti na tribinama, na kojima je svoj Zadar bodrio i proslavljeni vratar Danijel Subašić.
Istrčavanje momčadi Zadra uslijedilo je uz taktove svima drage uspješnice “Kalelarga”. Nemalo su u čudu ostali Amerikanci koji iz poznatih razloga tako nešto nisu mogli osjetiti kroz sezonu zbog korona doba. Onda su splitski Žuti pri dolasku na parket dobili porciju zvižduka, koje su zasigurno očekivali.
Kako se približavalo vrijeme početka utakmice sve su se manje moglo primjetiti “sivilo” od sjedalica, usijano ozračje dobivalo je svoje konture uglavnom pjesmom, koja se razlijegala Krešinim domom.
“Kako je dobro vidjeti te opet”, “Bilo bi mi lako da te ne volim”, “Noćas pivaj Dalmacijo”... I tako bez prestanka. Doista, koliko god su brzo curile sekunde do početka utakmice, još se brže punila dvorana, nizali su se transparenti:
“Radost su mi Zadre dao, a ja tebi mladost cilu”, “Prolazi sve samo naša ljubav ne”, “Naša rana i lik Zadar zauvik”. Istodobno se prava rijeka navijača slijevala u dvoranu...
