Razgovarali smo uoči nedjeljnog fijaska, rekli ste da 'ako ne dobijemo Čehe, onda uopće ni ne moramo dalje', a da se 'sa Srbijom možemo ravnopravno nositi'. Od Češke smo na kraju izgubili s minus 21, dok Teodosić i društvo 'lete' ka polufinalu. Kako razmišljate danas?
"Ne mogu to objasnit, ovome se ni najmanje nisam nada'. A pogotovo ne da na momente gubimo s 30 razlike. Svaka čast Česima, ali bio sam neki igrač i dugo pratim košarku, jednostavno je nevjerojatno da netko tako jak, ispadne ovako nemoćan. Da mi uopće nismo mogli reagirat' na njihov skok, da smo imali toliko izgubljenih lopti, da nismo imali načina, da nismo imali igre, da nismo imali želje za išta, ma niti jedan potreban faktor za prolaz. Ovakvu nemoć odavno nisam vidija. Ne možemo mi sporit' našu reprezentaciiju, ima tu i mana i vrlina, roster nam je kratak, jesmo i fizički pali u zadnjih par utakmica, ali ja sam se nada' tom četvrfinalu sa Srbima pa šta bude. Pa opet, i da ne prođemo Srbe, ostala bi nam još jedna utakmica, borba za Olimpijske igre. Razumijete? Pa će doć' neka Latvija, ili Italija za to peto, šesto mjesto, napravit ćemo nekakav rezultat. Ali ovo...".
Tko po vama snosi najveću krivnju?
" Tomića pratim već godinama i ne znam šta se njemu dešava u reprezentaciji. Ne mogu objasnit zašto on tako igra za Hrvatsku. Pričam sa svima i ne znamo... Bogdanović je isto izvan forme ali on je prije nekoliko dana ima' potres mozga. Darijo ima tu svoju obrambenu energiju, ali je sve ostalo vrlo loše, igra toplo-hladno. Žora je bio na nivou ali i on je nesta' protiv Češke... Osnovna činjenica je da je ovo naša najjača ekipa. Mi nemamo bolje od Tomića, Žorića i Bilana. Jel' tako da nemamo? Mi imamo 'playa' kojega imamo. I sad treba vidit treba li 'renovirat' cijelu generaciju".
Većina medija, analitičara, ukupne sportske javnosti je tijekom prošloga tjedna iskazivala veliku vjeru u našu reprezentaciju. Kako je moguće da toliko ljudi tako krivo procijeni situaciju, uključujući i Vas?
"Morate znat da već dugo prije jedne naše utakmice nije bila veća mobilizacija nego prije Češke. Bio je to jedan veliki pozitivan naboj. Vjerojatno su nas i naši igrači malo zavarali pobjedama protiv očito slabijih protivnika u devet pripremnih utakmica. Bila je tu Litva bez dva važna igrača, oslabljena Njemačka, i činjenica je da smo većinu pripremnih utakmica uvjerljivo pobjeđivali i igrali strašnu obranu, dok je tu bio Tomas. Ali isto tako, svaki koš koji smo dali, dali smo uz puno krvi. Onda su nam se ozlijedili Tomas i Bogdanović, dva najvažnija igrača u pripremama. A o šutu da ne govorim, pa ljudi moji, danas nema igrača koji ne pogađa otvoren šut. Pa ni i u našoj A1 ligi! Jedan igrač Alkara, Borika..., ostavi ga samog - on će pogodit. Nije ni Češka nama pogađala neke lude, nerezonske šuteve, sve što su zabili bilo je iz izrađenih situacija, s otvorenih pozicija, dok mi s druge strane imamo 25 izgubljenih lopti. Pa ljudi moji, znate li vi što je 25 izgubljenih lopti u jednoj utakmici? Mi smo njima dodavali ravno u ruke! O čemu ćemo dalje pričat? Kakve analize? Šta je tu Peras kriv? Nije protv Češke ni treba' bit na klupi! To je bila jedna takva blokada u glavama da je to nevjerojatno! Sad idu priče da mi nismo toliko dobri koliko smo mi mislili. Ma dajte... To što su oni prikazivali u prve dvije utakmice, posebno protiv Grčke, to je bilo skoro savršeno. Kasnije je to padalo, problemi s Makedonijom, pa sa Gruzijom, ne znam što im se dogodilo, a vidim po svemu da ne znaju ni oni. Ja jednostavno ne vjerujem da su Bogdanović, Tomić i ostali zaboravili igrat".
Rekli ste nam da srpska reprezentacija nije ništa jača od naše. Stojite li i dalje pri tome?
"Ma ja sam reka' da se mi možemo s njima ravnopravno nosit, da oni po imenima nisu ništa jači. I da smo mi odigrali dobru utakmicu protiv Češke, sigurno bi se mogli ravnopravno nadigravat sa Srbijom. Ali eto, ispalo je da to bila samo nada koja tinja. A osim toga, ja sam se nada' da ako ispadnemo od Srbije, onda ćemo se potuć za Olimpijske igre. Razumijete? Moraš uvijek davat nadu! Pa i Cibona je krenula u Beograd protiv tri izvanredna protivnika pa je osvojila ABA ligu. Ja ne kažem da je Srbija loša, po meni je za Srbiju po ovome ždrijebu neuspjeh sve osim ulaska u finale, sad im se otvorilo sve. Ma zvali su me i novinari iz Srbije. Ali pogledajte po imenima - zašto je srpska reprezentacija jača od naše? Po čemu? Imaju dva klasna igrača, Teodosića i Bjelicu, i Raduljicu u velikoj formi, Kalinić i ostali su dobri igrači, a pogledajte naše - Barcelona, Real, NBA, Efes, pa nema gdje nisu igrali".
Jesu li naši igrači precijenjeni? Nismo li i mi mediji 'napumpali' njihovu vrijednost kao što se ovih dana može čuti u komentarima forumaša i u analizama košarkaških legendi?
"Ma nisu, zašto? Zbog čega? Pa izgledali smo dobro na početku, imali smo ozljede ključnih igrača - od prvog 'playa' Lafayettea preko glavnog obrambenog igrača Tomasa do našeg najboljeg igrača Bogdanovića. A da ne govorim o vječnom problemu 'playa'. Jel' tako? To nam se ponavlja već stoljećima, da tako kažem. Mi godinama igramo bez pravog 'playa'. Pa pogledajte - Teodosić je pola ekipe Srbije! A da ne govorim što Spanoulis znači za Grčku. Pa jel' znate vi tko je bio 'alfa i omega' Splita u najboljim vremenima? Sretenović! Svaka čast i Rađi, i Kukoču i Sobinu, ali Sretenović je sve uštimava'. Svaku povratnu bi pogodija! Dava' je osam poena po utakmici i bija je najbolji igrač Splita! Pa ja sam igra' s velikim igračima, pa znam šta znači 'play'. Igra' sam najprije sa Slavnićem, pa s Jarićem, pa s Draženom, u Zadru s Komazecom, Pahlićem, da ne nabrajam dalje. Ljudi moji, znate li vi šta je to kad ti 'play' podijeli dvije lopte na zicer? A ne - mi sve idemo na silu i neko forsiranje".
Zašto godinama nemamo pravog 'playa'?
"A svi me to pitaju. Nemamo! Pa mi smo sve najbolje doveli. Koga smo još trebali dovest a da nije tu?".
Treba li se 'zahvaliti' igračima koji dugi niz godina nisu pravi, koji slabe cijelu momčad i dati priliku mladima koji obećavaju - Zupcu, Benderu, Žižiću, Slavici, Arapoviću..., pronaći pravog razigravača, makar je to nakon godina nebrige lakše reći nego napraviti.
"Naravno, oni sada mogu doći. Nama neki s 30 i više na leđima igraju godinama i vidi se da to ne ide. A sad je prilika, dvije godine nas neće biti na velikom natjecanju, Olimpijadu propuštamo, ajmo nešto novo napravit jer ovo više nema smisla. I idemo tražit, idemo napravit toga 'playa', bez njega ljudi moji nema ništa".
Postoji li netko tko mora sam shvatiti da nije za reprezentaciju?
"Teško je sada ovako nekoga otpisivat. Ja se nadam da će se oni sami prepoznat. Netko zbog umora, netko zbog ozljeda, netko zbog zasićenosti... Netko će se tu sigurno prepoznat, ali promjena treba bit. Svi se trebaju pogledat u ogledalo, krenuvši od mog Darija. Ja njemu sam kažem: 'Darijo, stani pred ogledalo i sinko moj, pogledaj se i upitaj: Da li si ti taj? Radiš li ono što trebaš radit? Tvoja energija nije upitna, ali sve drugo je problematično. Imaš 21 godinu, zadnje ti je vrijeme da se probudiš. Šta znači ako ti skočiš i uzmeš loptu ako onda promašiš otvoren šut, ili ako daš loptu ravno u ruke protivniku... Neću govorit o drugim imenima, ali ovo je nepojmljivo, ovo je nemoguće što se dogodilo. Pa nikoga ja ne podcjenjum, ali ljudi moji, Češka je drugi razred europske košarke, jel' tako? Oni su možda negdje između šestog i desetog mjesta, odigrali su momci timski i sve to stoji, ali mi smo sebe sami izbacili. Pa šta je ovo bilo? Pa nije to bilo ni ono 'lako ćemo'. Mi smo ispali smiješni, pa ljudi su iz kafića masovno izlazili vanka, od 50 ljudi u kafiću, ostalo je nas pet gledat' utakmicu. 45 ljudi je izašlo vanka na po' utakmice, ja to u životu nisam vidija. Jel' vi znate šta to znači?".