Bila je - ako se ne varamo, a slutimo da se ne varamo - veljača ove godine. Damir Mulaomerović je tek koji dan ranije postao izbornikom košarkaške nam vrste. U svakom slučaju, te veljače je prvi put Mula kao izbornik sastavio popis reprezentativaca i pozvao dečke u Zagreb. Bližila se Švedska, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Pustite sad kakav je bio rezultat, to nije bitno za ovu priču.
Dobrosusjedski odnosi
Tada se na popisu hrvatskih reprezentativaca našao i dečko imenom Karlo Matković. Iskreno, da je puno ljudi znalo o njemu previše, lagali bismo. Ako hoćete i još iskrenije, neki od nas nisu znali ni kako izgleda. Pitali smo nekolicinu kolega i bogami odgovor je bio: “nemam pojma” ili slijeganje ramenima. Sva sreća da je netko prije nekoliko desetljeća izmislio Google. Taj Google zna sve, odnosno... Griješi dosta, ali navodi solidno dobro.
S fotografijama ne griješi. Što je u našem slučaju traženja Karla Matkovića bila pomoć od silne važnosti. Sad, znamo da ovo baš ne služi pohvalno, ali s aspekta košarkaške reprezentacije. Da čak ni novinari, a gdje tek opća javnost ne zna kako izgleda ili kako se zove netko tko igra ili je pozvan igrati košarku za Hrvatsku. No, i to je tema za drugu zgodu. U svakom slučaju, potražismo i iz prve nađosmo te veljače Karla Matkovića. Baš se mi čak i raspričasmo, ali... Intervju nikada nije ugledao svjetlo dana! Naime, zamolba je bila iz Hrvatskog košarkaškog saveza da baš ne biramo njega jer “tek je naturaliziran iz Bosne i Hercegovine, papiri su čisti, sve u redu, ali ipak...”. Ono kao, da ne ljutimo susjede. U ime dobrosusjedskih odnosa, nadasve uvažavanja naših nacionalnih organizacija, složili smo se.
Pola godine kasnije, Bosna i Hercegovina se više ne ljuti niti nakon što smo otvorili Pelješki most, pa shvatismo da više neće ni oni imati ništa protiv za malo popričati i s ovim 208 cm visokim Livnjakom. Prošle sezone u srpskoj Megi, sljedeće godine u slovenskoj (ili možda hrvatsko-slovenskoj) Cedevita Olimpiji.
- Da, dosta se promijenilo od tada, od tog prvog našeg razgovora - u startu će Karlo.
- Čekao sam prvi nastup za reprezentaciju, igrao sam u jednom klubu, danas sam u drugom. Imao sam i nekih planova za NBA ligu, sada se nešto i ostvarilo, više-manje. Bio sam na draftu, ali i na Ljetnoj ligi nažalost ozlijedio ruku. Makar, ništa posebno. U nekim mi se utakmicama ispriječila, ali odradio sam treninge ondje, bilo je stvarno odlično. Nešto što ide k tome da u sljedećih godinu dana mogu dokazati da mogu i igrati u NBA ligi. Uvjeren sam u to. Mislim da je Cedevita baš dobar plan i program za mene, za napredovanje, za otići na neku novu, višu razinu.
Rađine kritike
Matković je izabran kao 52. odabir ili pick drafta, izbor New Orleansa, a to nadalje znači...
- Sad sam u Cedeviti Olimpiji, ali ću cijelu godinu biti u kontaktu s New Orleansom. Dolazit će i oni na neke utakmice, gledati me, razgovarati. Oni na mene ozbiljno računaju. Kroz godinu, dvije bi to možda moglo biti to.
Bilo je tijekom ljeta, baš kada ste otišli na tu NBA Ljetnu ligu, pa draft, polemika od nekih stručnjaka u nas - najglasniji je bio bivši predsjednik Stručnog savjeta Dino rađa - poznatih i trenera odnosno bivših igrača, da je to malo prerano, da se valja prvo dokazati u Europi, da bi vam igranje i treniranje u reprezentaciji bilo vam od veće koristi.
- Iskreno, po mom mišljenju, dobro je da sam išao ove godine. Nisam želio ništa riskirati. Imao sam dobru sezonu iza sebe i kada sam otišao u SAD na “workout”, osjećao sam da mogu biti tamo, da pripadam ondje. Konačno, meni nitko ne jamči da ću dogodine biti zdrav i tada probati. Mislim da je to pravi put za mene.
Posvetimo se reprezentaciji. Nakon onog prvog širokog popisa, sada ste na nešto užem od 16 igrača s nadom jasno za biti u 12 za Eurobasket ovog rujna. Natjecanje za koje je i izbornik Mulaomerović naveo da vam je u žarištu pozornosti, a vi košarkaši imate, kako bi to ljudi ovdje rekli, imate dosta “fleka za isprati”.
- Je, to je istina. Iskreno vjerujem da imamo šansu pokazati nešto i napokon napravimo nešto. Uzbuđeni smo. Mislim da smo top momčad, da će kemija među nama biti odlična. Nema razloga da bude drukčije. Idemo samo polako, trening po trening, onda i utakmicu po utakmicu. Raditi što više, biti stalno u jednom filmu. Valja nam pronaći neki naš ritam i prenijeti ga na parket, u utakmicu.
Pritisak radimo sami sebi
Što vam najviše treba? Više utakmica, više mirnoće...
- Kad bih ja to znao reći... To je pitanje mislim više za trenera. Ja ću sigurno dati sve od sebe. Nekad ide, nekad ne, ali želja i volja ću najbitnije. Kao momčad moramo igrati sa srcem, a sad rezultat kakav će biti...
Ljudi su nažalost u Hrvatskoj već i naviknuli, već više od četvrt stoljeća, na neuspjehe hrvatske reprezentacije. Mislim, da se ne lažemo, tako jest. No, je li takva okolnost donekle možda vama sada čak pogodujuća jer ne osjećate pritisak? Ili, ima li pritiska?
- Igrači kada dođu na neko natjecanje, turnir, mi sami sebi napravimo pritisak. Onaj pozitivni jer njega mora biti, mislim. Ne gledamo sad na to što pišu ili misle mediji. To ne bi trebali uopće ni gledati, ni na medije, ni na to što ljudi očekuju ili ne očekuju. Mi kada dođemo u dvoranu, mi znamo koji su naši ciljevi. Najviša očekivanja dolaze od nas samih.
Sam je početak priprema, ali vjerojatno neku viziju imate, kako bi vi, reprezentacija, trebali igrati i što bi trebalo biti jača strana, temeljno obilježje momčadi?
- Ovo je mlado-iskusna momčad, tako bih rekao. Nemam pojma kakav je trenerov plan, ne znam još, ali vjerojatno bismo trebali dosta toga temeljiti i na brzini, energiji, moramo biti agresivni, s puno momčadske energije.
Na Eurobasketu više nema autsajdera, konkurencija je sve oštrija i doista sa svih strana prijeti opasnost, što mi najbolje znamo, ako dođe do imalo opuštanja.
- Svaku reprezentaciju poštujem maksimalno, slabih nema. Čeka nas puno teških, počev od prve utakmice s Grcima s Antetokounmpom. Onda imate Italiju koja igra doma. Bit će teško, ali prihvatimo sve to kao jedan dobar izazov. Valja nam izaći na parket i pristupiti na taj način, ići se i dobro zabaviti na parketu, igrati košarku, bez straha.
Neka tako i bude onda u rujnu. Dobra hrvatska zabava na parketu, zašto ne. Navijamo za takvo što.