Znate već kako je to išlo. Lani, nakon što je Hrvatska ostala bez plasmana u drugu rundu kvalifikacija za SP, nakon što su se nakon poraza od Finske u Rijeci pokušale povezati sve kockice, jer Eurobasket je bio pred vratima, pala je odluka da će HKS ipak - iako, otkako su u Savezu bili Stojko Vranković i Dino Rađa to nije bila opcija - posegnuti za strancem.
Ta je odluka kasnije rezultirala odlukom Dina Rađe da više ne bude šef Stručnog savjeta, jer je on ionako govorio da tu neće biti ako budemo uzeli stranog igrača. Vremena nije bilo puno, dok je Damir Mulaomerović, tadašnji izbornik, između nekoliko imena koja su se ponudila, imena Amerikanaca koje je zanimala europska putovnica, izolirao ime Jaleena Smitha, tadašnjeg igrača berlinske Albe. Smith nije bio klasični playmaker, ali je na lopti bio bolji od svih opcija s kojima se tada baratalo u našoj vrsti, pa je Smith, ubrzo nakon što je uspostavljen kontakt, ishodio hrvatsku putovnicu i uprizorio se na pripremama za Eurobasket.
Dočekali me otvorenih ruku
Bilo mu je to prvo ljeto u sasvim novom okruženju, prvi puta uopće u nekoj reprezentaciji, no ispostavilo se kako je ovaj Teksašanin, koji će ubrzo napuniti 29 godina vrlo prilagodljiv momak. Ne samo na terenu, na kojemu je odradio i lani, a tako je ovoga ljeta sve što se ispred njega postavi kao zadatak, nego je Jaleen Smith osoba koju će vrlo lako svi prihvatiti. On nije glasan, ali daleko od toga kako je tih, uvijek širokog osmijeha i nikada loše volje. Bio je onaj koji je u času postao dio momčadi, a ne - što je čest slučaj kod naturaliziranih igrača - “one man band”.
Sve to otišlo je na neku novu razinu ovo ljeto. Sada i komotniji na terenu, jer igra više na “dvojci”, zapravo “comba” koji voli igrati, “lijepilo” je naše reprezentacije. Čita sve što se zbiva na terenu i puni on prostore - ne nametajući se - koje uoči kao svoju šansu.
Između Švedske, kojoj je strpao 24 poena, uz pet trica, i Nizozemske, naše posljednje utakmice u uvodnoj istanbulskoj skupini, Smith je sjeo ispred novinara.
- Priča s Hrvatskom krenula je ljetos kad su iz Saveza kontaktirali mog tadašnjeg agenta s upitom želim li postati naturalizirani igrač. Tada sam se počeo raspitivati, kako o Hrvatskoj kao državi, tako i o reprezentaciji, gledao sam videa nekih utakmica kako bih dobio je što je moguće više informacija. I kazao sam da je to za mene OK. Volim košarku i biti dio nečije rerezentacije, jer za tako što u SAD nisam imao prilike, bilo je za mene super.
Nije on imao problem u tome što je bio Amerikanac i što mu se može dogoditi da jednog dana zaigra i protiv svojih, jer je znao da za SAD neće biti u planu. I onda, kad je stigao u reprezentaciju, sve što je doživio ga je oduševilo.
- Razgovarao sam s Mulaomerovićem, tadašnjim trenerom i tadašnjim predsjednikom Saveza Stojkom Vrankovićem te sam tu dobio jamstva kako će s dobivanjem moje putovnice biti sve u redu. Nisam tu bio niti malo zabrinut, a i svi se prema meni ponašali jako lijepo. I kad sam stigao među dečke u svlačionicu, bilo je super. Dočekali su me otvorenih ruku, srdačno, kao da sam oduvijek dio njih. I tako se i dalje osjećam.
Što je za nekog stranca najstresnija stvar kad igra za reprezentaciju države u kojoj se nije rodio i za koju ga, realno, ne veže išta?
- Pa tu je riječ o igračkim stvarima. Neki uzimaju Amerikance kao one koji im trebaju donositi poene, biti svaku večer na dvadeset poena, zabijati puno. Moja uloga je posve drugačija. Moja je uloga da tu budem jedan bek koji će pomoći, pokušati boljim napraviti momčad. Mi smo lani imali Bogdanovića, Šarića, Zupca, Hezonju, pa je na meni bilo samo da se uklopim, da dam svoj obol u obrani.
Vezenkov i Mirotić najbolji
Do ovoga ljeta, otkako je stigao u Europu, Jaleen Smith je proveo u Njemačkoj. Prije nego li će se odazvati pozivu Josipa Sesara, stavio je potpis na ugovor s bolonjskim Virtusom, pa će u ruke Sergija Scariola od nove sezone. Put Jaleena Smitha u Europi, međutim, bio je slojevit. Krenuli smo od toga kako se osjeća bilo koji američki igrač kad shvati da nije draftiran i da mora krenuti od jedne sasvim nove priče graditi karijeru?
- Svaki američki klinac koji igra košarku mašta da će jednog dana biti izabran od nekog NBA kluba. I da, bio sam razočaran, ali opet taj dio priče me je osnažio, dodatno motivirao. Prvi klub u Europi mi je bio njemački drugoligaš i kad sam stigao tamo, kroz glavu mi je morala proći misao da sam bolji od okruženja u kojem igram. No, ta mi je prva sezona jako pomogla da upoznam način igranja u Europi, da igrački odrastem, da se naviknem na puno stvari koje su bili drugačije. Prije svega da naučim europsku košarku.
Jer, za bilo kojega Amerikanaca koji se bavi košarkom, prva je misao da si uspio kao završiš u NBA ligi...
- To je tako. Mene i danas kad dođem doma pitaju uvijek kad ću se vratiti. Pomogla je činjenica da danas ESPN prenosi utakmice Eurolige pa ljudi mogu vidjeti da postoji košarka, ozbiljna košarka i izvan NBA lige.
To sve vide i neki ozbiljni NBA igrači. Uzmite samo da je ovoga ljeta prema Europi stigao veliki kontigent NBA igrača, recimo jedan Kemba Walker će igrati za Monaco.
- Mislim da je to dobra stvar, jer i NBA igrači imaju sve više spoznaja o tome kako je igrati Euroligu, prije svega. Znaju sad da to liga u kojoj se igra dobra košarka, a može se i dobro zaraditi.
Kad bi on mogao birati, tko je do sada bio najbolji igrač u Europi?
- Mislim da je to bio Saša Vezenkov, Bugar koji je igrao za Olympiacos. Sada je to vjerojatno Nikola Mirotić. Evo, stigao je i Kemba Walker, ali na njemu je da se privikne na europski model igranja, jer u NBA ima puno više prostora.
Kada u Europu stigne bek s ozbiljnom reputacijom, često on napravi razliku. Shane Larkin, negdašnji 18. pick drafta je najbolji primjer...
- Larkin je sjajan šuter i to mu je pomoglo da mu adaptacija bude kratka. Imali ste, međutim, i neke druge primjere, postojali su igrači koji su stizali iz NBA lige i svi su očekivali da će biti prevaga, ali to se nije pokazalo tako.
Kako je uopće odrastao novi Hrvat?
- Rođen sam u Freeportu, gradiću od 15.000 stanovnika u Teksasu. Odgojila me samohrana majka, uz veliku pomoć bake, kao i moju sestru i brata te tetu, koja je zapravo stara kao i moja sestra. Mali je to grad, Houston nije daleko, ali znate kako je to u malom gradiću, svi sve o svima znaju. Moje uspomene na djetinjstvo su doista slatke.
Koliko je bilo teško samohranoj majci odgajati njegovu obitelj?
- Baka je puno pomogla, na žalost ona više nije s nama. Mama je bila zaposlena u vrtiću, pa se baka brinula brinula o nama dok je mama radila. I mami i baci mogu samo zahvaliti, jer smo imali bezbrižno djetinjstvo.
Je li morao i on sam nešto raditi kako popunio kućni proračun?
- Ne, na svu sreću, nisam. Osim nekih manjih poslova, ako bi me netko nešto zamolio. Nisam morao pridonositi kućnom proračunu.
Ali, to sada radi, jer je Freeportu izgradio novu kuću otkada je profesionalac. No, koliko je bilo teško iz tako malog grada postati košarkaš, jer pretpostavljam da konkurencija nije bilo tko zna kakva na treninzima?
- Srećom, bio je Houston blizu. A imali smo i neke ljetne kampove, obilazili Mississippi, Nevadu, igrali tamo utakmice, pa sam me na taj način mogao zapaziti neki sveučilišni program.
Fan Nasha i Chrisa Paula
Je li se bavio nekim drugim sportom?
- Nešto sam malo igrao američki nogomet i pokušao sam nešto atletike, ali kako znate da nisam posebno atletičan, onda je jasno kako je to prošlo. Inače, obožavam sve sportove i uživam u njima.
Tko mu je bio idol dok je odrastao?
- Bio sam veliki fan Stevea Nasha. Kasnije sam uživao u košarci Chrisa Paula, ali i Paula Georgea. Baš volim način na koji igra, volim način na koji igra obranu, kako koristi inteligenciju u napadu.
Kapetan reprezentacije Dario Šarić je igrao i igrat će s Chrisom Pauom, dok Ivica Zubac već godinama igra s Paulom Georgeom?
- Ne želim Zua gnjaviti s pitanjima o Paulu Georgeu, da ga ne zamaram. Ali, vidio sam Paula Georgea na Ljetnoj ligi u Vegasu, bio je u hotelu, pristupačan, ponašao se vrlo normalno.
Koliko je lako igrati obranu kad iza leđa imaš nekog poput Ivice Zupca?
- O, to je doista lako, jer on može sve zaustaviti, otežati svaki šut protivnika. I napadu je s njim lako igrati.
Kako je igrati sa Šarićem?
- On je visoki igrač koji igra poput beka, puno toga olakšava na terenu za sve nas.
Mario Hezonja?
- On je u stanju svakog uništiti, kao što je to učinio Belgiji. Vrlo fizički moćan, atletičan, s obzirom da je u Euroligi, prošle sezone smo se družili i u Madridu i u Berlinu kad smo igrali međusobne utakmice.
Nekako sve ispada da ćemo za plasman u finalnu rundu kvalifikacija morati biti bolji od domaćina Turske ovdje u Istanbulu. Gledao je Turke, kako mu se čine?
- Jako su dobra momčad, s puno talenta. Alperena Šenguna ne uspoređuju bez razloga s Nikolom Jokićem i zovu ga Baby Joker. Kako navijam za Rocketse, tako ga i gledam često. On će biti za nas težak izazov, ali uopće Turska ima četiri, pet igrača s NBA talentom, pa je stoga jasno da su nam Turci najveći rival. Ali, kao što je to trener rekao, idemo mi utakmicu, po utakmicu. Prva sljedeća je Nizozemska u srijedu.
Ljetovao na našoj obali
Koliko je za Jaleena Smitha veliki cilj zaigrati na Olimpijskim igrama?
- S obzirom koliko vam traje karijera, u stanju se otići na troje Igara. Kako sam ja tek s 27 godina bio u prilici igrati za reprezentaciju, mislim da imam još samo dvije šanse. Od svojih najmlađih dana sam uživao gledati OI, budio se rano ujutro kako bih gledao najbolje momčadi svijeta i najbolje svjetske sportaše. I veliki je za mene cilj otići tamo. Zato želim proći ove kvalifikacije, ali one iz, pa vratiti Hrvatsku tamo gdje pripada.
Eto, uhvatio je Jaleen Smith odmah našu priču. Ako ste sumnjali, koliko ste puta čuli to da se “Hrvatska treba vratiti tamo gdje pripada”. Sada i Jaleen Smith, momak iz Teksasa govori isto.
A koliko mu se dopada u Hrvatskoj, njemu i obitelji, supruzi i dvogodišnjem sinu, svjedoči i da je ovogodišnje ljetovanje proveo u na našoj obali. Razmišlja i o tome da kupi neku nekretninu kod nas, tko zna, možda se tu i nastani...