Najbolji igrač svijeta u izboru FIFA-e, Zlatna lopta France Footballa, najbolji igrač SP-a u Rusiji, član najbolje momčadi SP-a, najbolji igrač Europe, najbolji europski vezni igrač, član idealne momčadi u izboru UEFA-e, najbolji organizator igre u izboru IFFHS, svjetski sportaš godine u izboru AIPS-a, član najbolje momčadi Lige prvaka...
Godina 2018. bila je godina Luke Modrića. Međutim, ona je samo bila vrhunac karijere koja je od njegove 18 godine neprestano išla uzlaznom putanjom. Modrić je na svjetskoj razini pokazao kao igrač svake sezone može biti bolji nego što je bio prethodne. I sa 33 godine doseći igrački vrhunac.
Modrić (Zadar, 9. rujna 1985) je očito očarao nogometni svijet. Čime? Sve je jasno, Modrić, as rijetke kategorije, postao je najbolji jer je u svakoj momčadi uspijevao svoje suigrače učiniti boljima! Modrić ne zabija, on se ne može pohvaliti količinom asistencija, ali usprkos tomu on je momčadi zlata vrijedan. On ima viziju, diktira tempo, vidi sve, njegova je tehnika savršena, nepogrešiv je u predaji lopte, pod kontrolom drži i širinu i dubinu, a, premda sitan, sjajan je u duelu. Modrić napornim radom omogućava drugima da daju više. On ne igra za sebe, već za druge. I to je zlatna vrijednost. Zvonimir Boban često je znao reći kako je Luka Modrić igrač koji ne odlučuje utakmice, ali zato u njima donosi ključnu prevagu na terenu.
Gilberto Silva, prvak svijeta s Brazilom 2002. i kapetan brazilske reprezentacije u dvijetisućitima svojedobno nam je kazao grubu životnu istinu: "Nema velikog nogometaša u kući u kojoj je frižider pun". "Gilberto je", kako su pisali brazilski novinari, "nosio klavir kako bi Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho mogli odsvirati svoju najljepšu glazbu". Upravo to i Modrić čini za svoje suigrače, on je "nosio klavir" kako bi Ronaldo zabijao golove i nizao priznanja.
Modrić je i te kako upoznao istinitost latinske poslovice "preko trnja do zvijezda". Kod Modrića ništa nije išlo jednostavno.
Zadranin Tomo Bašić bio je prvi koji je uočio Modrićevu nadarenost. Bašić je Modrića vodio u Hajduk, no Poljud je Luku odbio rečenicom: "Mali je presitan". Bio je to karakterističan zaključak moderne trenerske pameti što se oslanja na kompjutor, statistiku, suhe brojke, centimetre...
Johan Cruyff, jedan od najvećih trenerskih umova, jednom se zgodom dohvatio baš kompjutora i centimetara.
"Strašno je kad se talent mjeri kompjutorom i statistikom. Po tim kriterijima, ja nikada ne bih postao igrač Ajaxa. Kad sam imao 15 godina, ja nisam mogao lijevom nogom dobaciti loptu dalje od 15 metara, a desnom je lopta išla možda samo malo dalje od 20. Moje vrijednosti bile su tehnika i vizija, a to ne može detektirati niti jedan kompjutor", kazao je Cruyff, koji kao da je pred sobom imao i Modrićevu sliku.
Nakon neuspješnog proboja u Hajduk, Tomo Bašić okrenuo se Dinamu. Modri su, ponajviše zbog pokojnoga Bašića, prekrasnog čovjeka, odličnog nogometaša i trenera, prigrlili Modrića. Ali, sa skepsom. Godine 2003. Modrić je, kao izlazni junior, s trenerom Stjepanom Deverićem, pošao na posudbu u Zrinjski. Kad je stigao u Mostar, nije imao ni 18. Zrinjski je bio težak izazov. Klub se borio za ostanak. No, u izrazito zahtjevnoj, vrlo tvrdoj ligi, u kojoj se išlo "u kost", mladi Modrić nije izgubio glavu. Dapače, na kraju sezone proglašen je najboljim igračem lige. Što je doista raritet, jer ako je u to vrijeme postojala liga u kojoj su mladi igrači teško mogli nešto pokazati - preferirala se jako "tvrda" i gruba igra - onda je to bilo BiH prvenstvo.
"Igra u Zrinjskom Modrića je ojačala i pomogla mu da postane bolji igrač", ustvrdio je Franjo Džidić, legendarni trener Zrinjskog, dodajući: "Znate, kad igrač uspješno položi ispit na bosanskohercegovačkim oranicama, tada on može sve. Mnogošto po čemu je danas prepoznatljiv, a to je poglavito pravodobna, brza i točna lopta, on je naučio u Zrinjskom. BiH liga bila je njegova prava škola, jer svaki put kad bi zakasnio našao bi se na stazi pokraj terena. Bilo mi ga je žao na nekim utakmicama, ubiše ga, Boga ti! Ovdje se ulijeće u igrača bez pardona, s obje noge i ako zakasniš s predajom lopte, gotov si".
Dinamo je Modrića htio ostaviti još godinu dana u Zrinjskom. No u Maksimiru su u posljednji čas odlučili da bi bilo bolje kad bi Modrić pošao na posudbu u zaprešićki Inter. Luka je u Interu igrao sjajno i Zaprešićani su jesen završili na prvome mjestu. No u zimskom prijelaznom razdoblju sezone 2004./05. Niko Kranjčar je iz Maksimira otišao na Poljud i Dinamo je iz Zaprešića vratio Modrića. Šteta. Da je ostao, Inter bi bio prvak Hrvatske. A Dinamo je tu sezonu, s malo korištenim Modrićem, obilježio glasovitim nastupom u "ligi za bedaka".
Međutim, već u sljedećoj sezoni Modrić je postao glavni igrač Dinama u kojem se zadržao još pune dvije sezone. U svakoj je utakmici bio ili najbolji ili među najboljima. No, dio stručnjaka i dalje je dvojio oko njegovih mogućnosti jer je bio "mali i krhke građe". Mi i naše predrasude. Da ih nije bilo Modrić bi već na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj vjerojatno bio glavni igrač reprezentacije. I tko zna kako bi ta priča završila, jer vidjelo se da nam u veznom redu nedostaje brzine, razigranosti i maštovitosti, a sve su to bile Modrićeve odlike. Nažalost, izbornik Zlatko Kranjčar dao mu je samo 28 minuta na turniru, što je dakako bilo nedostatno da mladi veznjak pokaže što može. Hrvatska je ispala već u skupini, a Kranjčar je dobio otkaz...
Kako je Slaven Bilić preuzeo kormilo reprezentacije nakon SP-a, tako je Modrić preko noći postao glavni igrač Vatrenih, i to se do današnjeg dana nije promijenilo. Hrvatska je s Bilićem na klupi i s Modrićem na terenu preko noći promijenila stil igre, od momčadi koja je na SP-u izgledala sporo i nemoćno, dobili smo reprezentaciju koja je plijenila igrom, energijom i nadasve modernim nogometom. Tada je već bilo jasno da taj "maleni i krhki" veznjak ima nešto posebno, iako su i tada mnogi sumnjičavo vrtjeli glavom.
Na našu i Lukinu sreću, ljudima iz Tottenhama sve je bilo jasno pa se Luka nakon Eura 2008. preselio u London. Od prvog kola Premiershipa smjestio se u udarnoj postavi te je iz utakmice u utakmicu bio sve bolji, namećući se kao glavni igrač momčadi. Pune četiri sezone ostao je igrač Tottenhama, a u međuvremenu su ga vabili mnogi klubovi. Za trenerske velikane Alexa Fergusona i Arsena Wengera Luka je bio najbolji veznjak Engleske.
Tottenham je sve ponude odbijao, ali u ljeti 2012. morao je popustiti pod naletima Real Madrida, ali i pod čvrstom, odlukom Luke Modrića da seli u Madrid. I tamo su ga mediji isprva dočekali s dosta zadrške, neki su čak pisali o "perverzno skupom igraču za Realovu klupu". Luka je i Realu krenuo nešto malo suzdržanije, da bi u ožujku 2013. odigrao fantastičnu utakmicu u Ligi prvaka na gostovanju kod Man. Uniteda. Zabio je sjajan gol, bio najbolji na terenu i od tada do današnjeg dana nije prestao biti glavni vezni igrač Real Madrida.
Koliko je svih tih godina dobar svjedoči i sljedeći podatak: Luka Modrić je pet godina u nizu bio član idealne svjetske momčadi sezone. U službenom izboru FIFA-e i kapetana te izbornika svih nogometnih reprezentacija. Takvo što mogu napraviti samo istinske svjetske klase...
Luka Modrić je neobično poučna priča. Modrić se nije plašio posudbi. Išao je kamo ga je klub slao i sa svake posudbe vraćao se jači, gotovo dvostruko bolji. Modrić nije inzistirao niti na brzome bijegu u inozemstvo. On je sa 23 godine otišao u Tottenham i stoga nije izgubio ništa. Kad je krenuo u inozemstvo, on je bio spreman za sva iskušenja. Modrić, sitan dječačić, prognanik iz Obrovca, čuvar ovaca koji je prva nogometna znanja stekao na jednom zadarskom parkiralištu, koji je i u životu i u nogometu prošao sva iskušenja, postao je zvijezda Dinama, pa Tottenhama, a naposljetku i madridskog Reala, najslavnijeg i najbogatijeg svjetskog nogometnog kluba. Do zvijezda ga nije vodila samo iznimna nadarenost i nesvakidašnja nogometna inteligencija, već i upornost, disciplina, mirnoća i neslomljiva volja.