Svi tada aktivni navijači kluba iz Maksimira dobro se sjećaju europskog puta Dinama, koji se u to vrijeme zvao Croatia, iz sezone 1997./98. Povijesno izbacivanje Partizana pa tragično ispadanje od Newcastlea u Ligi prvaka te seljenje u Kup UEFA, gdje su riješeni Grasshopper i MTK.
U 3. kolu natjecanja s druge strane bio je moćni Atletico Madrid, prvak Španjolske iz 1996., koji je na prvu utakmicu 25. studenoga 1997. u Zagreb stigao kao trećeplasirana momčad Primere. Već u drugoj minuti utakmice Edin Mujčin je svojim pogotkom bacio Maksimir u trans, no Modri ipak nisu izdržali, Jose Luis Caminero ušao je s klupe u poluvremenu i u 60. pogodio za konačnih 1:1. U uzvratu odigranom 9. prosinca na stadionu Vicente Calderon, Caminero je bio starter i opet strijelac, tada jedinog gola na utakmici za prolaz Madriđana.
- To prvo poluvrijeme protiv Atletica u Zagrebu bilo je najboljih 45 minuta te generacije, a odigrali smo stvarno mnogo velikih utakmica. Sigurno jedna od najdražih utakmica u karijeri, šteta što to nismo iskoristili i dobili to poluvrijeme s dva, tri razlike. Teško je cijelu utakmicu odigrati u takvom ritmu, završilo je 1:1, ali za nas je to tada bio velik rezultat protiv sjajne momčadi - priča Edin Mujčin, modri majstor veznog reda iz Gornjih Koliba.
Danas 51-godišnji pomoćni trener Lokomotive u stručnom stožeru Samira Toplaka dobro se sjeća zagrebačkog sudara, ali i madridskog.
- U Maksimiru smo odigrali jednu od najboljih, a na Calderonu našu najlošiju utakmicu! Ne znam jesmo li uopće imali jedan, dva udarca prema vratima, stvarno se ne sjećam da smo ikad izgledali slabije. Što nam je bilo? Nemam pojma, stvarno ne znam. Vjerovali smo da ćemo proći, imali smo stvarno vrhunsku momčad i onda smo podbacili. No, mi smo do samog kraja utakmice bili u igri, toliko smo bili kvalitetni da nam je Atletico zabio tek jedan gol bez obzira što smo igrali tako grozno. Ma da smo samo nešto odigrali, možda bismo prošli jednu od najjačih španjolskih momčadi.
Gledao je Mujčin svoje nasljednike u modrom dresu prošlog tjedna protiv jednog drugog španjolskog predstavnika.
- Oni su generacija koja je u odnosu na moju uspjela napraviti europski iskorak za koji su nama nedostajale sitnice protiv najboljih momčadi kontinenta. Prvo poluvrijeme protiv Villarreala daje mi nekakvu nadu, iako, igrali smo mi sad protiv Dinama i osjeti se da im nedostaje te dubine jer nemaju klasičnog napadača. Čudi me da Dinamo nema trećeg centarfora, pa barem nekog iz omladinske škole, to si nisu smjeli dozvoliti. No, dobro, možda Bruno Petković bude spreman za uzvrat, nemam informacije iznutra. U drugom dijelu Villarreal je pojačao gas i izgledao da igra koliko mu je potrebno za pobjedu. No, svaka utakmica je priča za sebe i zato se momci ne smiju predati. Tko zna tko će se kakav probuditi u četvrtak. Svaki sportaš prije svega mora vjerovati u uspjeh - kaže Mujčin i dodaje:
- Neka bude u Villarrealu što dulje 0:0, to je dobro za Dinamo, i onda neka zabiju pred kraj utakmice, ono što mi nismo uspjeli 1997. u Madridu, pa da vidimo što će biti.
Mujčinova prognoza za uzvrat?
- Slab sam prognozer, nikad ne mogu ništa pogoditi, pa, eto, reći ću 1:1.