Daniel Štefulj za Rijeku je više od običnog igrača koji igra na lijevom boku, on je jedna od najvažnijih karika i defenzivne i napadačke sheme. S Real Sociedadom imao je dobar nastup koji je završio s gorčinom zbog primljenoga gola u sudačkom vremenu (0:1).
- Još uvijek žalim barem za tim jednim bodom koji smo imali u rukama. Nismo uspjeli izdržati šest minuta nadoknade. I dalje ne znam kako smo primili taj gol. Gledao sam snimku, ne mogu vjerovati da je to ušlo. Ekipa kao Real Sociedad igra do kraja. Kao i mi. Borili smo se. Nije nam bilo lako, no prespavali smo to i krenuli dalje - kazao nam je Štefulj.
Igrat ćemo svoje
U četvrtak je susret drugog kola u Alkmaaru (21.00), AZ je sada u fokusu. Kako gleda na nizozemsku ekipu?
- Već sljedeći dan, nakon Real Sociedada, krenuli smo u analizu AZ Alkmaara jer znamo da se za njih treba dobro pripremiti. Oni su dobili Napoli u gostima, što nije mala stvar. Nadam se da ćemo na testu za COVID-19 svi biti negativni, da ćemo na put u najjačem sastavu koji ovog časa možemo posložiti te pokazati isto što i protiv španjolske momčadi.
Takva su vremena, nije dovoljno da igrači budu zdravi i nemaju kartone, sad se sa zebnjom čeka i nalaz na virus koji “maltretira“ cijeli svijet.
- COVID-19 je dodatan problem, ali pretpostavljam da se svi maksimalno paze i da neće biti poteškoća po tom pitanju.
Što vam je zapelo za oko kod AZ-a?
- Jako su kvalitetna ekipa koja ima i nekoliko klasnih individualaca. Igraju zajedno, bore se, ustrajni su do zadnjeg sučeva zvižduka. Pripremit ćemo se na sve to. Rijeka također ima svoje prednosti. Nastojat ćemo ih iznenaditi našom igrom, kao što je bilo s Real Sociedadom.
Od osam službenih utakmica ove sezone imaju tek jednu pobjedu u 90 minuta i to u Napulju gdje su se branili i zabili, Viktoriju Plzen izbacili su u produžetku, od kijevskog Dynama izgubili, a u domaćoj ligi nanizali pet remija: s jednim zabijenim golom, dva, tri i četiri.
Osim u Napulju, igraju ofenzivno, imaju posjed, stvaraju šanse, nije rijetkost da pucaju dvadesetak puta tijekom utakmice. Za očekivati da je će u četvrtak napasti jer domaćini su i traže tri boda.
- Vjerojatno. Tako bi i trebalo biti jer kad igraš na domaćem terenu cilj ti je napasti, imati što veći posjed i stvarati prilike. U Napulju su napravili dvije šanse, iz jedne su zabili. Napoli je kreirao brojne mogućnosti za pogodak, ali nije ih realizirao i zato je kažnjen. Međutim, mi ćemo igrati svoj nogomet i nadam se da ćemo uzeti tri boda.
Nužno je vjerovati
Vjerujete da možete dobiti AZ u Alkmaaru?
- Naravno da vjerujemo. Nadam se da svi vjeruju. To je najbitnije. Samo tako, uz nužno zajedništvo, bit ćemo sposobni napraviti velike rezultate. Ta bi nam tri boda puno značila. Svima u klubu i navijačima. Dobili bismo dodatan motiv. Sve bi u skupini bilo otvoreno i mogli bismo se boriti dalje.
Imamo cilj
Mislimo da će biti uspjeh ako osvojite bilo koji bod u predstojećih pet dvoboja. No, vaše su ambicije, po ovome što kažete, veće, možda i borba za jedno do prva dva mjesta?
- Jasno. Želja nam je pobijediti sve u skupini. Nije to lako, ali imamo svoj cilj i napravit ćemo sve da dođemo do njega, a to je plasman u šesnaestinu finala Europske lige. To bi bio jako veliki rezultat. Iako, i bod bi iz Nizozemske bio odličan.
Je li pomoglo što niste igrali tijekom vikenda?
- Dobro nam je došlo što smo imali dodatnu regeneraciju, a AZ je igrao. Očekujem da ćemo biti spremniji i odmorniji. Valjda će i njih malo umor stići.
Koga vidite glavnim favoritom za prvo mjestu u skupini?
- Volio bih da smo to mi, ali Real Sociedad je, po meni, taj koji ima najveće izglede. Nakon susreta s nama dobili su Huescu 4:1 i ostali prvi u La Ligi.
Jeste li zadovoljnim svojim prezentacijama?
- Na početku sezone, u prve dvije-tri utakmice nisam bio na razini kao prije. Polako se dižem, nastojim pokazati što mogu i biti što bolji.
Razumije li Sandro Kulenović jednako vaše centaršutove kao Antonio Čolak?
- Dobro je krenulo, nadam se da će se tako i nastaviti.
Kako vam je na Kvarneru? Rođeni ste u Njemačkoj, ali pretpostavljamo da se smatrate Međimurcem?
- Lijepo mi je u Rijeci, i ljudi i grad su izvrsni. Ne mogu točno reći jesam li više Švabo ili Međimurec, no priznajem da mi nedostaje Međimurje. Bio bih u njemu svaki dan, ali takav je život. U Rijeci uživam, imam prijatelje s kojima koristim slobodno vrijeme.
Štefulji su prava nogometna dinastija. Daniel je već treći u obitelji, i tata i djed bili su igrači. I dok se o ocu Danijelu koji je igrao u Varteksu, Croatiji, Hannoveru, Nürnbergu…, dvaput i za hrvatsku A reprezentaciju i sinu Danielu, rođenom u Njemačkoj dok je tata tamo bio profesionalac, puno pisalo, manje se zna da je i djed Ivan bio nogometaš. I to vrlo dobar. On i Srećko Bogdan zajedno su došli u Dinamo u sedamdesetim godinama, živjeli na stadionu u Maksimiru gdje je klub imao sobe, no s Bogdanom su potpisali ugovor, sa Štefuljem nisu.
- Djed mi je pričao zašto nije ostao u Dinamu, ali o tome ne bih govorio - smije se Daniel, dodajući:
- Tako nije igrao za Modre nego za MTČ Čakovec. Ako sam dobro zapamtio i on je bio obrambeni igrač. Koliko sam upoznat s obiteljskom poviješću, bio je prvi nogometaš. S njim kreće ta tradicija.
Jači od mene
Ne krije da mu je cilj nadmašiti oca.
- Dakako da mi je to cilj. U njegovo doba nije bilo natjecanja po skupinama u Europskoj ligi ili tadašnjem Kupu UEFA-e, ali igrao je druge utakmice. Imam još puno posla da ga dostignem, međutim, nadam se da ću biti bolji od njega.
Danijel je imao sedam europskih nastupa u Dinamovom dresu u devedesetima. Karakterizirale su ga snaga i moć. Razlika je što je bio desni bek, a vi ste lijevi.
- Malo je bio fizički jači od mene. Neću reći spremniji, ali snažniji je bio. Mi smo Štefulji takvi, moćni, igramo u oba pravca, od jednog do drugog kaznenog prostora, očito je da sam to “pokupio” od njih. Moji geni su mi velika prednost.