Čak i oni najupućeniji ne mogu se sjetiti nečega sličnog. Nogometni almanasi ne pamte “ljubavi” takvog intenziteta, susreta iz kojeg svaki put bukti strast. Otkad su se upoznali, toga vlažnog i prohladnog ljeta 2012., na obalama rijeke Warte, razvili su odnos koji se svakim sljedećim “čvenkom” samo rasplamsavao . I upravo će Giorgio Chiellini i Mario Mandžukić simbolizirati sutrašnji sudar na Meazzi, gdje će u četvrtom ogledu još jednom staviti na kušnju svoja znanja, vještine, lukavosti, ali i konačno - strpljenje.
Sve je počelo, dakle, na Euru, gdje je u remiju Vatrenih i Azzurra između njih konstantno frcalo. Otpočetka do kraja dvoboja sijevale su iskre, a kao da su one i zaslijepile Talijana prilikom Strinićeva centaršuta i Mandžukićeve egzekucije za veliki remi. Dojam tog susreta bio je toliko snažan da se intenzitet ponovio i kasnijim klupskim utakmicama, pogotovo u prvoj, kada je Chiellini glumom Mandžukića izbacio iz polufinala Lige prvaka. Misleći na utakmicu, to je sigurno, obojica intenzivno razmišljaju i jedan o drugome...
Ne treba, međutim, sumnjati u njihove riječi iz kojih curi međusobni respekt. Koji sigurno nije lažan. Radi se, konačno, o fajterima koji se ne znaju, ali i ne mogu štedjeti. Zbog toga su i obojica iznimno cijenjeni suigrači, ali i suparnici. Jer ako si pošten prema svome poslu, onda takav rival u tebi jedino može izazivati silno poštovanje. Mandžukić je dvije godine mlađi, ima 28 godina, četiri centimetra viši (190:186) te šest kilograma teži (84:78). Mandžukić je dešnjak, Chiellini ljevak. Obojicu ih krasi odlična skok igra, iznimna odlučnost i požrtvovnost te silna snaga. Kao takvi zaista i djeluju poput dvojice bikova koji se bore za svoj životni prostor i dominaciju. Karakterno, želja za pobjedom i napretkom je tu, s time da je Mandžin jedini “poraz” u međusobnim susretima u silnoj korelaciji s opservacijom Alena Bokšića,
- Zar mislite da se Suareazov ugriz baš slučajno dogodio Chielliniju? - hipotetski će naš veliki napadač. - Naravno da nije, to je najopasnija zamka ovog sraza, jer branič Juventusa, koji je zaista fantastičan, neće prezati od provokacija kako bi izbacio Mandžukića iz takta, iznudio prekršaj, karton ili barem gubitak ravnoteže koja je neophodna. To je, uostalom, i učinio u onom duelu u Torinu...
Premda će se utakmica voditi na svakom centimetru travnjaka, upravo će dvoboj ove dvojice simbolizirati okršaj na San Siru. Što ne čudi, jer njihova beskompromisnost osvaja, a suigrače gura naprijed, glavom na kopačku. U dosadašnja tri međusobna susreta Mandžukić debelo vodi, no svaki je taj duel bio “šarf”, “na knap”, stoga ne treba dvojiti da će isti takav biti i ovaj sutrašnji. Odgovor zašto su takvi dat će, u biti, i njihovi suigrači:
- Kod Marija nema šanse da ide na pola, da se štedi. Ili će ići do kraja, do daske, ili ga neće biti. Obožavam takve suigrače - kazao je svojedobno Phillip Lahm.
- Na treningu, valjda i na haklu na ulici, a kamoli na utakmici, Giorgio ne zna što je izgubljena lopta. To ga frustrira, mora dobiti svaki duel, baš svaki. Zato je i izrastao u ponajboljeg braniča svijeta - otkrio je neki dan Andrea Pirlo.
Da, kada istrče na travnjak u svom četvrtom “spoju”, upravo se zbog navedenih osobina neće moći podnijeti. Činit će sve kako bi jedan drugoga natjerali na pogrešku, kompleks, pad koncentracije. To su njihove odlike zbog kojih su i napravili velike karijere, karakterne osobine koje ih čine drugačijima od ostalih. naravno da se neće družiti u svakom trenutku utakmice, ali jedno oko bit će zalijepljeno na “omiljenog” suparnika. I tko dobije taj dvoboj, rijetko - kažu - viđen u svijetu nogometa, bit će mnogo bliže pobjedi. I premda, jasno, trijumf baziraju i planiraju na osnovi rada cijele momčadi, svjesni su toga itekako i izbornici Conte te Kovač.
Chiellini vs. Mandžukić, dvoboj simpatija koje se na “spojevima” ne mogu podnijeti...