Gotovo svakodnevno se navijači Dinama, ali i druga nogometna javnost, pita kad će Petar Bočkaj dobiti priliku na europskoj utakmici? Do sada nije dobio niti minute, niti u dva sraza sa Škupijem, niti u Razgradu s Ludogorecom.
Ta priča o lijevom beku Dinama već pomalo postaje deja vu, da ne kažemo - dosadna. Zasad je “Pero Bombardero” za domaću upotrebu, nastupio je na sve četiri utakmice HNL-a - Lokomotiva (21 minuta), Slaven Belupo (76 minuta), Istra 1961 (90 minuta), Varaždin (71 minuta). Osim u onoj prvoj utakmici s Lokosima kad je zamijenjen nakon 20 minuta kod poraznog rezultata Modrih od 0:2, Bočkaj je u domaćem dvorištu bio solidan, a protiv Puljana s golom i asistencijom bio je i najbolji igrač utakmice. Asistirao je i prošlom kolu protiv Varaždina.... Rekli bismo, sasvim O.K. Je li se sad konačno dobrim partijama protiv Istre i Varaždina plasirao na svoju prvu europsku utakmicu? Može li se dogoditi da ga vidimo u udarnom sastavu protiv Ludogoreca?
Gura do kraja
Iskreno sumnjamo, ali kao što znamo, trener Ante Čačić uvijek zna iznenaditi. Ništa se kod njega ne može isključiti. Međutim, podosta znamo o njegovoj nogometnoj filozofiji, kad ima određenu ideju on je gura do kraja, ne odstupa od nje.
Kad smo već kod pozicije lijevog beka, sjećamo se njegovog prvog mandata, kad je u velikom naletu na toj poziciji bio Luis Ibanez. Argentinac je igrao dobro, ponekad i sjajno, vladalo je gotovo unisono mišljenje da je on najbolji izbor za lijevog beka. Međutim, Čačiću je u prvom planu bio - Josip Pivarić. Kao što danas smatra da Bočkaj nije defenzivno stabilan, tako je tada držao da niti popularni Lučo nije idealan izbor kad se radi o defenzivnim zadacima. Bolje mu je u tom segmentu izgledao Pivarić, on je bio njegov prvi izbor, na koncu je postao i hrvatski reprezentativac, ponosni je vlasnik srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Ovoga puta u konkurenciji za lijevog bočnog Čačić uz Bočkaja nema beka, već veznog igrača, Roberta Ljubičića.
Stabilna defenziva
Naime, na Danijela Štefulja očito ne računa previše. Zašto držimo da će se Čačić protiv Ludogoreca opet odlučiti za Ljubičića, a ne za Bočkaja? Modri su iz Razgrada stigli s prednošću, u Maksimiru ne trebaju juriti rezultat, mogu čekati Bugare i onda ih brzo napadati po oduzetoj lopti. Uostalom, Dinamo se dosad i pokazao kao najbolji kad je u pitanju tranzicija igre. U tom segmentu lopta putuje brzo, tu se stvaraju poluprilike i prilike. Modrima će protiv momčadi Ante Šimundže prije svega trebati - stabilna defenziva. Tu neće smjeti biti pogrešaka, obrambenih propusta. A kako Čačić smatra da je Bočkaj defenzivno upitan, logično je promišljati da će na poziciji lijevog beka opet zaigrati Ljubičić, iako smo ga protiv Varaždina vidjeli konačno u veznoj liniji.
Takva moguća odluka svakako će opet razočarati Bočkaja, možda mu narušiti samopouzdanje, ali stvari u ovom trenutku jednostavno tako stoje.
Brojke nisu dovoljne
Bočkaj će očito morati proći još dosta kvalifikacija kako bi konačno ispunio normu za neku europsku utakmicu. Golovi i asistencije u HNL-u neće biti dovoljni, prije će se kvalificirati kad bude razoružavao protivničke ofenzivne krilne igrače. Kod Bočkaja ne igra ona “napad je najbolja obrana”.