Kad smo u petak u Dinamovom hotelu ‘67 pričali s trenerom Željkom Kopićem, u jednom trenutku je kazao: - Nakon utakmice s Hrvatskim dragovoljcem kreće show...
Mislio je na Dinamov raspored do kraja sezone u kojoj se žestoko bori za obranu naslova prvaka. Naime, 10. travnja Modri igraju derbi s Rijekom na Rujevici, pet dana kasnije dočekuju Istru 1961, onda ih 20. travnja čeka sudar s Hajdukom na Poljudu, četiri dana kasnije ogled s preporođenom Goricom Samira Toplaka. Dakle, u samo 14 dana momčad Željka Kopića odigrat će čak četiri utakmice, od toga dva velika derbija. Nekako je izgledno da bi se baš u tom razdoblju moglo i rješavati prvenstvo kad su Modri u pitanju.
Naravno, nakon tih utakmica Dinamo će još do kraja prvenstva igrati s Lokomotivom u Ulici pjesnika, pa opet derbi s Osijekom u Maksimiru, kod Šibenika na gostovanju, te u posljednjem kolu s Majstorom s mora u Maksimiru. I te četiri utakmice će naravno biti od velikog značaja, ali će ih ipak odigrati u dužem vremenskom razdoblju, od 30. travnja do 21. svibnja.
To znači da će biti više vremena za pripremu, odmor, regeneraciju igrača. A i slika prije njih bi već mogla biti ponešto jasnija kad se radi o borbi za naslov prvaka. Zbog toga i jest Kopić kazao da su one četiri nakon ogleda s Hrvatskim dragovoljcem “show”. Naravno, nije time mislio podcijeniti Dragovoljce koji su protiv Rijeke pokazali da svakome mogu presoliti juhu.
Opravdani strah
Ono što ponajviše brine trenera Modrih jest činjenica u kakvom će se stanju vratiti njegovi nogometaši nakon reprezentativne stanke. Uvijek je to tako, ali ovoga puta je to još važnije s obzirom na tu zahtjevnu bitku za naslov prvaka. Dinamu su se ove sezone zaista događali nevjerojatni pehovi, bilo je toliko ozljeda, a nekih i bizarnih, da je gotovo teško i povjerovati. Sjetite se kako je Mišić ozlijedio Ademija, kako je Andrić slomio nogu Bulatu... Slučajno je sve bilo, naravno, ali zaista je za rubriku “vjerovali ili ne”. Bili su ozlijeđeni i Lauritsen, Theophile, Perić, Jurić, Emreli...
Ivanušec je završio na operaciji. Ne sjećamo se da su u posljednje doba plavi nogometaši bili toliko u ambulanti. A još je jedna zanimljivost, sve te ozljede, osim Ivanušecove, bile su mehaničke prirode, nezgodni udarci, padanje suparnika na gležnjeve, splet nesretnih okolnosti. Kad je tako, onda zaista može biti opravdanog straha što će se događati do kraja HNL-a. Ovo se sezona pehova za Dinamo, nije bilo sreće.
Udarac idejama
Čak je 11 Dinamovih nogometaša na raznim reprezentativnim akcijama. Dominik Livaković i Mislav Oršić su s A reprezentacijom u Kataru, Bartol Franjić, Josip Šutalo, Martin Baturina i Nikola Čavlina u kadru su mlade momčadi, Arijan Ademi i Stefan Ristovski se bore sa Sjevernom Makedonijom za nastup na Svjetskom prvenstvu, Amer Gojak i Luka Menalo odijevaju dres Bosne i Hercegovine, a Sadegh Moharrami Irana.
Ako ćemo gledati one koji su sigurni starteri kod Kopića, onda ih je čak sedmorica izvan Maksimira, Livaković, Oršić, Šutalo, Franjić, Gojak, Ademi i Ristovski. Naravno da bi svaka ozljeda na reprezentativnim okupljanjima nekih od njih bila ogroman udarac za Kopićeve ideje. Iz tog razloga se svaka utakmica raznih reprezentacija u kojima igraju Dinamovci gleda s nekom strepnjom. Jer pogledajte koliko su Dinamovi reprezentativci važni za Kopićevu momčad u HNL-u.
Mislav Oršić je najbolji strijelac s 10 postignutih pogodaka, Josip Šutalo je zabio dva, Ademi, Gojak i Ristovski po jedan. Kad se radi o asistencijama, Ristovski ih ima šest, Josip Šutalo četiri... No i bez tih brojki itekako je znano da su, što je logično, glavni igrači Dinama baš reprezentativci.
Poseban je naravno hendikep izostanak Luke Ivanušeca. Kopić se još nada da bi operirani Luka još mogao i zaigrati do kraja sezone, ali to je vrlo upitna nada. Ukoliko se i oporavi nakon terapija, pitanje jest u kakvom će stanju biti nakon stanke bez operacije. Realnije je očekivati da Ivanušec ipak neće participirati do kraja sezone, da će propustiti modre okršaje za naslov prvaka.
Izbornik Zlatko Dalić nije pozvao Brunu Petkovića za ovu katarsku akciju nacionalne vrste. Koliko će vam god to možda izgledati čudno, možda je i bolje da je Petko ostao u Maksimiru. Naime, vidljivo jest da se diže u formi u posljednje vrijeme, da je sve bolji i bolji. Ostanak u Dinamovom trenažnom procesu možda je u ovom trenutku za njega i bolja opcija nego da sudjeluje na team buildingu u Kataru. Jer u miru Maksimira može dodatno brusiti formu za završnicu sezone u kojoj bi mogao biti i presudan za obranu Dinamovog naslova.