Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude - odjekivala je pjesma juniora Bijelih na dugopoljskom stadionu u subotnje jutro. Ili da budemo precizniji, točno u podne.
Nije kao u filmu počelo, u podne je završio obračun vrijedan titule prvaka. Juniori Hajduka opet su prvaci, drugu godinu zaredom stiže Liga prvaka na Poljud. Josip Brezni, povjerenik Prve HNL i delegat Stipe Doljanin podijeli su medalje, a Hajdukov ekonom dijelio je već unaprijed spremne majice za proslavu titule.
- Želja mi je da napravimo korak naprijed, da odemo još jedno kolo više u Europi nego prošle godine - kazao nam je voditelj Akademije Hajduka Boro Primorac dok se s tribina spuštao prema travnjaku kako bi čestitao juniorima na tituli.
'One way game'
Na tribinama dugopoljskog stadiona okupilo se gotovo 1000 zaljubljenika u nogomet i dakako, navijača Hajduka. Na tribinama smo zamijetili i Matu Smodlaku, čovjeka uz čije se ime i danas veže “alfa i omega dugopoljskog nogometa”. Jer, Mate je otac Marija Smodlake, bliskog suradnika šefa HNS-a Marijana Kustića. - Mate, dobro je ono Mario govorio u novinama jučer. Vide se geni - govorili su mu prijatelji na tribinama.
Mate je pokretač, a njegov sin Mario je nastavio izgrađivati dugopoljski klub. Uz Smodlaku, na tribini smo zamijetili i delegata Stipu Doljanina čije Hrvace očekuju kvalifikacije za Drugu ligu. - Stipe, poručio ti je Boljko da ide na pobjedu - zadirkivali su Doljanina njegovi bližnji. - Pa što, idemo i mi na pobjedu.
Mnoštvo je lokalnih nogometnih tema koje su se prebirale po dugopoljskim tribinama, jer juniorska utakmica nije ponudila dramu na terenu. One way game, jednosmjerna utakmica. Dva boda viška imali su Bijeli uoči zadnjeg kola i kalkulacija je bila jasna. Bod je bio dovoljan za novi naslov prvaka, ali staro pravilo kaže “kada ideš na bod, izgubiš utakmicu”. Znali su to i hajdukovci pa su išli na sva tri.
- Odlučili smo da ćemo dati sve od sebe, ići punim gasom do pobjede. U pravi trenutak smo postigli pogodak, to je dosta utjecalo na daljnji tijek sezone - kazao je dvostruki strijelac Marko Domančić.
Hajduk je dominirao od prve minute, Bijeli su nizali šanse, ali vratar Dugopolja, Marko Grgur Pelivan, nije se dao svladati. Čuić je u tri navrata imao sjajne prigode, najbolju u 39. minuti kada je s desne strane dobio loptu kao na pladnju na drugoj vratnici, ali nije se uspio snaći. Prije toga mu je Pelivan nogom obranio matnu situaciju “jedan na jedan” iz 17. minute. - Fale mu dva pogotka do gitare - ispričao nam je Ivica Roguljić, “kažnjenik” iz stožera Marijana Budimira.
Ništa od gitare
Roguljić je sjedio na tribinama zbog “prekršaja” iz Velike Gorice, ali nije morao u dućan po gitaru. - Obećao sam Čuiću ako u cijeloj sezoni postigne 25 zgoditaka da ću mu kupiti akustičnu gitaru. Sjajno zabija, ali i odličan je svirač.
Na kraju ništa od gitare, jer Čuić je ostao na 23 pogotka. Imao je šansi u Dugopolju poslati Roguljića po instrument, ali kada već nije išlo napadačima, ključni potez utakmice potpisao je stoper. Dominik Prpić. Povukao je loptu preko centra, a onda okomitim dodavanjem rastvorio obranu Dugopolja. U prostor je Prpić sjajno gurnuo za Pukštasa, iz igre izbacio dvije domaće linije, obranu i vezni red, a potom je američki Litavac povratnom pronašao Domančića koji je iz blizine plasirao loptu u mrežu za 0:1.
- Htjeli smo što ranije zabiti gol da ne uđemo u nepotrebnu nervozu. Imali smo dosta šansi, ali u prvom dijelu nismo zabijali. Za razliku od drugog kada smo odličnom realizacijom došli do visokog vodstva i riješili utakmicu. Na kraju smo zbog vrućine jedva čekali kraj, kao i igrači Dugopolja - kazao je trener Bijelih Marijan Budimir.
Prvi pogodak je prijelomni trenutak susreta, jer bilo je pitanje trenutka koliko će Dugopolje izdržati u obrambenom gardu. U prvom dijelu omjer udaraca prema vratima bio je 12:0 za Bijele, tako da je vratar Hajduka Borna Buljan samo promatrao dvoboj. Nakon prvog pogotka Bijeli su “blitzkriegom” riješili pitanje pobjednika s tri pogotka do 65. minute kada je na semaforu zasvijetlilo i konačnih 0:4.
- Do prvog pogotka smo se jako dobro držali. Kasnije je Hajduk preuzeo potpunu kontrolu utakmice - rekao je Ivica Žuljević, trener Dugopolja. - Nemam svojim igračima što zamjeriti, mogu samo Hajduku čestitati na tituli. Mi smo napravili najuspješniju sezonu, s najviše bodova otkad smo u HNL-u. U drugom dijelu sezone više smo naše juniore gurali prema prvoj momčadi, pa je i rezultat morao patiti. Hajduk je zasluženo prvi, skidam kapu stožeru Marijana Budimira.
Riječi Ivice Žuljevića imaju i dodatnu težinu kada se zna da je s Budimirom od djetinjstva prijatelj iz kvarta. Doslovno ih dvije kuće dijele, a veže mnoštvo uspomena, čak i kumstvo na razini djece: - Znamo se od rođenja, generacijski smo bliski, a zadnje tri godine smo rivali u ulogama trenera. Vidi se Budimirov rad u Hajduku, drago mi je i zbog njega da je uspio.
Tko u prvu momčad?
Iz istog splitskog kvarta dolaze dva trenera juniora, zato smo i Budimiru dodali konstataciju “potvrdili ste primat na Visokoj”. - Uff, nije lako na Visokoj biti prvak.
Lako je za Visoku, ali što će Budimir dalje. Je li aktualni strateg juniora Bijelih prerastao kategoriju? - Vidjet ćemo. Nismo vodili nikakve razgovore prije kraja sezone, najvažnije je bilo osvojiti naslov prvaka. Sljedećih dana ćemo imati razgovor sa sportskim direktorom, direktorom Omladinske škole i predsjednikom. Hajduk je naravno moj klub i Hajduk je uvijek na prvom mjestu.
Gdje će Budimir tek ćemo saznati, ali zato se zna da će juniori opet u Ligu prvaka. Izlazna je generacija 2003. godišta.
- Liga prvaka je izlog, promocija. Ove sezone smo dostojno prezentirali Hajduk i naš nogomet. Jasno je da Hajduk treba težiti da svaki put igra juniorsku Ligu prvaka, jer u svakoj generaciji izađu bar dvojica igrača. Prošle godine su se Biuk i Ljubičić afirmirali u prvoj momčadi. Tri godine zaredom smo momčad s najviše bodova, a dvaput smo došli do titule. Mislim da se u povijesti Hajduka to nije dogodilo, da je netko tri godine zaredom bio najbolji u juniorima. Vidjet ćemo što dalje, držim da je ovaj stožer među pet posto najboljih u Hrvatskoj. I moram reći, čast je raditi u bilo kojoj kategoriji Hajduka. Čestitam igračima na odličnoj sezoni i obrani naslova. Prezimili smo u Europi, mislim da je sezona jako dobra. Čestitam i cijelom stožeru. Naše supruge znaju koliko smo radili da dođemo do ovoga gdje smo sada. Kada se pogledaju brojke, najviše smo golova zabili, najmanje primili. Mislim da smo zasluženo prvaci - rekao je Budimir.
Za kraj i ključno pitanje, koliko će igrača iz juniora u prvu momčad? - Cilj je da nam dva-tri igrača iz juniora otiđu ovog ljeta na pripreme sa seniorskom momčadi, ali moram se dogovoriti s Nikoličiusom i trenerom Dambrauskasom - kazao nam je Boro Primorac u zaključku svečarske dugopoljske priče.
Igrači klase 2003 i 2004. dolaze, za sada još uvijek polako, na mala vrata. Pukštas je već prošle sezone debitirao za prvu momčad, a uz njega se kao kandidati iz prvog reda za ljetne pripreme nameću Domančić, kapetan Krolo, Prpić, Bradarić, Vrcić.... Ima puno kandidata, ali samo najbolji će proći, jer sve su više i više ambicije trofejnog Hajduka.