Nema više ulaznica! Zovu ljudi, pitaju: “Imaš li koju? Buraz, nije problem cijena, samo javi...” Nema! Nitko i ne prodaje na Njuškalu i ostalim oglasnicima. Jedan je htio za kupiti kartu za rođendan bliskom članu obitelji, sad će morati u Vrutak po bocu vina, drugi nije stigao do podneva jer mu je “šef hajdukovac” i namjerno ga je u to vrijeme poslao u dostavu prema Zaprešiću. Svi bi kartu, ali nema ih više! Neponovljivo.
Dugo već na društvenim mrežama traje prepirka, često i vrijeđanje, između Dinamovih i Hajdukovih navijača. Ovi njima titulu, oni uzvraćaju s 200 ljudi na Maksimiru, kao, Dinamove naslove u Maksimiru nitko ne pohodi. Kaže jedan kolega da Hajduk ne treba uprizoriti špalir (slažemo se) jer nije ni njemu Dinamu radio špalir zadnjih 17 godina. Možete misliti kakav je napad uslijedio!
Zagreb je donedavno bio hladan prema svim tim naslovima, štoviše, Dinamov navijač je u gradu bio “negativac”. Ali, više nije! Vidjet ćete djevojku u kvartu. Trči, iz slušalica odzvanja RHCP ili Metallica, a trenirka je Dinamova. Doduše, s dvije zvjezdice iznad grba, ali OK. Vidite klinca u šoping centru u Dinamovom dresu, oca mu s Oršićevih 99...
I dođete kod maksimirskog stadiona. Nema reda za ulaznice jer ulaznica - nema. Ali je red pred fan shopom. Svi čekaju, cilj je kupiti majicu s natpisom “Champions”. Prodano ih je već više od 15 tisuća, tiskano 20 tisuća, radit će ljudi treću smjenu samo da ih bude dovoljno. Rezignirani, hladni Zagreb? Tako je to, kad se jednom zapali, onda idu i majice iz Konjščinske...
I sve to na derutnom, oronulom stadionu. Jer, koliko njih gleda prognozu i razmišlja hoće li biti kiša u subotu? Ako su i kupili kartu možda neće doći, bude li lijevalo. Neće doći ni gradonačelnik Tomašević koji je na službenom putu u Berlinu pa je spriječen. Umjesto njega na stadionu će biti zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet. Možda ga ova euforija, možda ga Dinamo natjera da što prije doživimo novi stadion! Ako je ovo neki novi početak te bitke, držimo fige...