Turski mediji, konkretno Fotomac, opet su špekulirali oko budućnosti Domagoja Vide, koji broji posljednje dane aktualnog ugovora s Bešiktašem. Iskusni reprezentativni branič koncem lipnja postat će slobodan igrač ne produži li u međuvremenu vjernost turskom velikanu, čiji je dres nosio posljednje četiri godine i za kojeg je odigrao 164 utakmice, najviše od svih klubova za koje nastupao u karijeri. Čelnici Bešiktaša žele nastavak suradnje s igračem koji je nerijetko nosio i kapetansku traku, nude mu novi ugovor, doduše, pod bitno drugačijim uvjetima nego do sada. Kako prenose turski mediji, ponuda iznosi milijun eura po sezoni, o čemu se hrvatski nogometaš još nije službeno odredio.
Vida, pritom, nije bez izbora. Ishod njegove odluke na ponudu Bešiktaša navodno čekaju još dva istanbulska nogometna kolektiva, Galatasaray i Basaksehir, računajući vjerojatno i na činjenicu kako je već stekao životne navike u jednom od najmnogoljudnijih gradova svijeta. Naravno, prihvati li Vida navodi poziv s Nef stadiona, to će biti vjerojatno jedna od najvećih ljetnih priča u turskom nogometu.
Naime, u 98 godina rivalstva dva kluba s milijunskom navijačkom potporom svega 15 nogometaša je nakon Bešiktaša zaigralo za Galatasaray. Nije tajna želja kako bi Vidu u svojim redovima želio vidjeti i Osijek, no koji, realno, u toj konkurenciji financijski puno jačih sredina nema baš puno šansi. Turski portal čak spominje i Hajduk kao jednu od zainteresiranih strana za Vidin potpis.
Mogućnost spektakularnog povratka Domagoja Vide među Bijelo-plave pojavila se zimus nakon video poruke koju je uputio svom suigraču iz Osijeka i reprezentacije Mili Škoriću povodom rekordnog broja prvenstvenih nastupa za klub iz Gradskog vrta.
- Drago mi je da smo dijelili svlačionicu i teren zajedno, nadam se da će tako biti i u budućnosti - poručio je između ostalog Vida nekadašnjem suigraču.
Nejasno je iz te rečenice ostalo je li Vida poručio Škoriću da se vide u svlačionici reprezentacije, u čijem je krugu kapetan Osijeka već dulje vrijeme, ili je možda najavio svoj povratak u Gradski vrt, a što je, naravno, izazvalo različite špekulacije koje nisu ni potvrđene ni opovrgnute.
Vida je, inače, Osijek napustio u ljeto 2010. godine, kada je u transferu vrijednom 2,4 milijuna eura prodan u Bayer iz Leverkusena. Navijači su tada bili protiv odlaska svoga ljubimca i kapetana momčadi, a grafit "Ode Vida, ode glava" jedan od najprepoznatljivijih u gradu tih dana. Prije odlaska iz Gradskog vrta odigrao je 90 utakmica za Bijelo-plave, zabio šest golova...
Suvišno je nabrajati koristi koje bi Osijek imao od spektakularnog povratka Vide na mjesto na kojem je i počeo svoj nogometni put i tako nakon Leverkusena, zagrebačkog i kijevskog Dynama te Bešiktaša, ali i uskoro okruglih stotinu nastupa za reprezentaciju, zatvorio krug. Donio bi klasu, iskustvo i autoritet, u matičnom klubu bio bi dočekan raširenih ruku. Ali... Jasno je kako se Osijek financijski ne može nadmetati s bogatim turskim klubovima.
- Vida je dobrodošao u Osijek u bilo kojoj funkciji. On zna koje su naše mogućnosti ako se bude htio vratiti u Hrvatsku, nadam se da će to biti Osijek - odgovorio je zimus Nenad Bjelica na pitanje o mogućem dolasku Vide.
Osijek, inače, ima iskustva sa zvučnim povratcima. Upravo se Bjelica početkom 2000. vratio u Gradski vrt nakon osam godina igranja u španjolskoj La Ligi, a potom s desetkom na leđima vodio Bijelo-plave kroz nezaboravnu jesen u kojoj su ih doslovno minute dijelile od europskog proljeća. Ogromnu dobit Osijek je imao i povratkom Roberta Špehara 2002. godine, a koji je samo pet godina ranije bio najbolji strijelac belgijske lige u dresu Club Bruggea, a četiri godine ranije u dresu Monaca zabio gol Juventusu u polufinalu Lige prvaka.
Sezonu kasnije Špehar je s 18 golova predvodio ljestvicu strijelaca Prve HNL. U veljači 2011. u Osijek se nakon 11 godina internacionalne karijere vratio i Marko Babić. Velika želja klupskih čelnika tada je bio i povratak Jurice Vranješa, koji je u siječnju 2000. zajedno s Babićem transferiran u Leverkusen, no nije se ostvarila. Taj trenutak kluba u vrijeme Babićeva dolaska nije bio idealan, ni rezultatski ni financijski, da bi njegov povratak imao snažnijeg utjecaja. Odigrao je tek drugi dio sezone 2011./12. i prvi dio sezone koja je slijedila, odnosno, ukupno 24 utakmice.