Prvi vratar Rijeke i novopečeni reprezentativac Nediljko Labrović prolazi svoje druge ljetne pripreme u bijelom dresu. Tehnički gledano, Labrović ima drugačiju boju dresa od svojih suigrača, baš kao i svi ostali vratari, no nema sumnje da je 194 centimetra visoki vratar, kako bi se reklo "dušom i tijelom" postao neizostavan kotačić Rijeke u kojoj se vrlo dobro snašao. Iza njega je, slobodno možemo reći, najbolja sezona u njegovoj još uvijek kratkoj nogometnoj karijeri, rođenom Splićaninu koji je svoju mladost proveo u Glavicama, selu u sastavu grada Sinja, tek su 22 godine, a dolaskom na Kvarner sve se poklopilo. Svojim obranama prvo je čvrsto ugrabio klupsku "jedinicu", a zahvaljujući tim izvedbama stigao je i do reprezentativnog dresa. Njegovi nastupi na terenu ulijevaju samopouzdanje suigračima, navijači ga vole, Nediljko je u vrlo kratko vrijeme postao simbol neke nove, mlade, a od ove godine i prilično redizajnirane Rijeke. S obzirom na reprezentativne obveze, Labrović je dobio kratku poštedu za toliko potreban odmor i krenuo u pripreme sedam dana kasnije u odnosu na većinu suigrača. Prvi dojmovi s ljetnih priprema su i više nego dobri.

Svi na sto posto

- Mogu vam reći da pripreme podnosim jako dobro, nisam imao nešto puno odmora, pa sam s te strane nastavio neki uobičajeni ritam. Momci su svi unutra, kako bi se reklo - sto posto. Napredujemo iz dana u dan na taktičkom i svakom ostalom planu, usvajamo ideje novih trenera, tako da nam ove pripreme prolaze u stvarno dobrom radu i dobroj atmosferi - kazao je Labrović u uvodu koji se potom osvrnuo i na novi stručni stožer.

Istina, trener vratara Gojko Mrčela i dalje je broj jedan kada je u pitanju rad s riječkim vratarima, on je uz liječničku službu i fizioterapeute predvođene Marinom Polonijom ostao na svojoj poziciji, Rijeka već dugi niz godina nema baš nikakvih problema kada je kvalitetan rad s vratarima u pitanju.

- Novi stručni stožer ima naravno i neke nove, svoje ideje koje su jako zanimljive i njih primjenjuju na treninzima. Ono što sam do sada mogao vidjeti je da se radi o vrhunskim profesionalcima i odličnim osobama, nadam se da ćemo mi igrači uspjeti "pohvatati" sve njihove zahtjeve do početka same sezone. Usporedbe s lanjskom Rijekom? Ma nezahvalno je raditi takve usporedbe, još se nisam niti dovoljno upoznao s novim trenerima, nismo stigli proći toliko stvari koje smo vremenom prolazili s prošlim stožerom no siguran sam da možemo zajedno napraviti velike stvari - kazao je Labrović.

Osim na taktici i snazi, momčad na pripremama svakodnevno radi i na zajedništvu koje je, pokazalo se to i prošle sezone, vrlo bitna okosnica svake momčadi. Ako se atmosfera jednom naruši, prilično ju je teško povratiti, no za sada sve teče prema zacrtanim planovima, čak i više od toga. Slobodno vrijeme između treninga momci krate zajedničkim druženjima.

- Imamo nekoliko kafića u blizini ili lobby hotela u kojem se družimo i popijemo piće. Okupimo se i kod fizioterapeuta. Dosta vremena izvan treninga provodimo zajedno u druženju, naravno da to isto utječe na atmosferu, moral u ekipi je tada puno veći. Stvarno možemo biti zadovoljni i tim dijelom. Društvene igre? Nisam se još uključio u ništa od toga, ali igra se uglavnom bela ili briškula. Moj izbor? Pa naravno briškula, belu još moram naučiti, ha, ha...

Kada su novi igrači u pitanju, Labrović i o njima ima samo riječi hvale. Doduše Labrović tu radi razliku između onih koji su se u Rijeku vratili od onih kojima je to prvi dolazak na Kvarner i u momčad koja će i ove godine biti sigurno jedan od nositelja kvalitete u ligi, taman da više nitko ne dođe, a očekuje se, prema najavama predsjednika i generalnog menadžera za sport još barem petorica igrača koji bi trebali podići razinu kvalitete koja je i sada na visokoj razini.

- Svi novi momci su odlično prihvatili dolazak u novu sredinu. Na neki način smo im i mi, da tako kažem, "starosjedioci" to omogućili, da se što brže adaptiraju i postanu punopravni članovi tima. O dečkima koji su bili na posudbi u Dragovoljcu ne trebam niti govoriti, to su naši igrači koji su odavno tu u Rijeci i njima nije trebalo puno za prilagodbu. Možemo biti zadovoljni i mi i oni cijelim tim procesom prilagodbe - dodao je Labrović.

Kada su ovosezonski ciljevi momčadi u pitanju, oni klupski su jasno apostrofirani, odnosno svake su sezone isti - biti što bolji i uspješniji u svim natjecanjima u kojima Rijeka sudjeluje. Labrović smatra da je još prerano donositi zaključke oko ovosezonske momčadi Bijelih.

Stare i lijepe emocije

- Gledajte, ja bih rekao da je rano još o tome razmišljati. Moramo se u svakom slučaju što bolje pripremiti za sezonu, još dva tjedna priprema su ispred nas. Na kraju, koje god ciljeve klub postavi ispred nas ja sam siguran da će to momci odraditi na jednoj vrlo visokoj razini na zadovoljstvo svih - objasnio je Labrović kojega već u prvom kolu čeka povratak na Šubićevac.

Labrović je u Šibeniku proveo tri godine prije nego što je Krešimirov grad zamijenio Gradom koji teče.

- Tamo sam proveo lijepe dane, dolazak na Šubićevac uvijek u meni budi neke stare i lijepe emocije, no ja sam igrač Rijeke i svaku utakmicu, pa tako i protiv Šibenika, mi ćemo ići na pobjedu. Nema tu nikakve razlike.

Kada smo već kod emocija, vjerojatno je najveća moguća emocija i sreća obući reprezentativni dres. Labroviću se upravo to nedavno dogodilo, riječki je vratar u krugu reprezentacije proveo četiri utakmice u sklopu Lige nacija, posebno je odjeknula ona u kojoj su Vatreni usred Pariza napokon svladali aktualne svjetske prvake Francusku. Iako prvi riječki vratar nije ubilježio službeni nastup u ta četiri ogleda, s okupljanja reprezentacije nosi jedno veliko iskustvo i samo pozitivu.

Najviše s Ivušićem

- Od prvog dana su me dečki prihvatili kao da sam s njima barem godinu, dvije dana. Ni u jednom trenutku nisam osjetio razliku, stvarno su svi odlični. Kakvi su kao profesionalci, takvi su i izvan nogometa, vrhunski ljudi. Jako sam zahvalan što sam uopće imao priliku upoznati neke ljude i igrati s njima, nadam se da ću imati još takvih prilika u budućnosti. Emocije? Definitivno, to je nešto što sanjaš cijeli život, kao mali još misliš kako bi to bilo prekrasno, to je najveći motiv i najveća čast. No ponavljam, ne želim se na tome samo zaustaviti, želim biti još bolji, još više raditi i nadam se da ću opet biti dio reprezentacije - kazao je Labrović koji je najviše vremena u krugu reprezentativaca provodio s - konkurentom i rođenim Riječaninom.

- Sami smo bili u sobama, tako da nisam imao cimera, ali najviše sam vremena provodio i družio se s Ivicom Ivušićem, vratarom Osijeka. Također, o njemu sve najbolje mogu reći, odličan je golman i odlična osoba. Naravno, družio sam se i s ostalim suigračima, da sada ne nabrajam pojedinačno sve, odlični su igrači i momci, kako na terenu, tako i izvan njega - dodao je Labrović za kraj.