Kada doživite treći uzastopni poraz zaredom, a do prije, praktički, sedam dana unazad ste bili jedan od glavnih kandidata za naslov, onda to, blago rečeno, nije dobra vijest.

Nisu nogometaši Rijeke toliko loši da bi ih se nakon tri poraza zaredom prozivalo nakon gotovo sjajno odigrane cijele sezone, baš kao što očito nisu niti toliko dobri koliko je to sugerirao niz od čak devet uzastopnih pobjeda kojeg su Bijeli imali uoči, kako se ispostavilo, početka pada i susreta protiv Lokomotive.

Ponovo je Rijeka lako, i protiv Varaždina, primila tri komada, u posljednje tri utakmice čak osam lopti završilo je iza leđa kapetana momčadi Nediljka Labrovića od kojih, da se razumijemo, neki idu i na njegovu dušu no previše je tu bilo i individualnih pogrešaka prije svega užeg dijela obrane da bi sav teret pao na leđa vratara Rijeke koji je ove sezone nerijetko znao spašavati svoje kolege bravuroznim obranama. Primjerice, onakva povratna lopta Marijana Čabraje greška je kakva se ne smije dozvoliti niti u nekim znatno lošijim momčadima od Rijeke, a reakcije Emira Dilavera u Varaždinu pokazale su da je nekadašnji as Dinama, Ferencvarosa i Lecha iz Poznanja daleko od svoje forme koja ga je krasila po dolasku na Rujevicu i da mu je Varaždin očito s razlogom bio tek druga ovogodišnja utakmica u kojoj je uopće participirao u ligi. Njegove reakcije kod oba pogotka Drožđeka bile su spore, nedovoljno snažne i sve je izglednije da je Dilaveru zov Beča i obitelji prevelik te da je ljetni rastanak neminovan, posebice s obzirom na činjenicu da mu tada i ističe važeći ugovor.

Najgori mogući scenarij

Možda u svemu tome najveću odgovornost snosi i riječki trener Željko Sopić, a i on sam ju je potvrdio svojom izjavom odmah nakon susreta. Njegova “mantra” ove sezone, u svim utakmicama do ove protiv Varaždina, bila je da na teren ide 11 najspremnijih, u tom trenutku najboljih riječkih ratnika. Činjenica je da su riječke rezerve, igrači koji nisu bili u prvom planu Rijeci ove sezone donijeli jako puno radosti, činjenica je da je trener Sopić širu klupu i dodatnu kvalitetu za kojom je zimus javno zavapio dobio iz vlastitih redova, no nikada u ligaškoj utakmici riječki strateg nije ostavio čak devet igrača iz kola ranije na klupi. U odnosu na Dinamo i sjajnu igru, porazu unatoč, koju je Rijeka prezentirala na rasprodanoj Rujevici, Sopić je na stadionu Varteks od prve minute priliku pružio čak devetorici novih igrača, jedino su kapetan Labrović i Lindon Selahi krenuli od prve minute po pobjedu koja bi Rijeku prije svega psihološki podigla, a onda posredno i barem odgodila proslavu naslova prvaka Dinama barem do idućeg kola.

Ovakav rezultat u konačnici, a s obzirom na sve navedeno, najgori je mogući scenarij koji je zadesio momčad s Rujevice. Trener Rijeke izborom igrača naznačio je da je prvenstvo, neovisno o rezultatu Rijeke u Varaždinu za njega već bilo riješeno iako je matematika još uvijek bila u igri, ključne igrače na kraju nije uspio odmoriti do kraja jer ih je dobrim dijelom koristio u nastavku susreta protiv Varaždina spašavajući što se spasiti da, a uz sve to Rijeka je na kraju i treći put zaredom izgubila te psihički rastrojena odlazi u Zagreb na prvu utakmicu finala Kupa kod momčadi koja je ovo kolo minimalnom, tipičnom ovosezonskom pobjedom i matematički osigurala naslov prvaka države. Puno, jako puno posla je pred Sopićem i njegovim stručnim stožerom žele li momčad koja je do “jučer” igrala uvjerljivo najljepši nogomet u ligi i bila ozbiljan pretendent na naslov, barem dijelom vratiti bitno narušeno samopouzdanje.

Temelj za iduću sezonu

Nije da Rijeka nije imala svojih šansi, lijepi pogodak Jankovića, nekoliko izglednih prilika i upitno poništeni pogodak Ivanovića nešto su na čemu Rijeka može graditi povratak starim navikama. Od negdje se naprosto mora početi, previše se toga dobrog napravilo ove sezone kako na terenu, tako i izvan njega da ova Rijeka do kraja sezone ostane u “slobodnom padu”. Ako protiv Dinama Sopić nije imao apsolutno nikome ništa za prigovoriti kod izvedbe, truda i zalaganja, ako se svaki igrač mogao u kabini pogledati u ogledalo, protiv Varaždina to sigurno nije bilo tako. Konačno, kao i uvijek, u svakom zlu ima i nečeg dobrog, ova utakmica može biti dobar pokazatelj i temelj za iduću sezonu, smjer u kojem sportska i transferna politika mora ići.