Krenimo od činjenice da je ambijent derbija, unatoč apokaliptičnom okruženju Maksimira, bio na razini derbija. Gotovo 18 tisuća ljudi, dobra vibracija na dvije “domaće” i jednoj gostujućoj tribini, teren izvrstan.
Krenemo li od završetka igara na terenu, onda je jednostavno zaključiti: jedan potez u negativnom (Goda) i pozitivnom (Brodić) smislu prelomio je utakmicu Dinama i Rijeka. Kad bismo boksačkom metodologijom definirali pobjednika, onda su Modri na bodove ipak bili nešto bolji od Riječana...
Nije bilo siromašno
Važna utakmica za odnose na vrhu tablice nije razočarala u dinamici igre. Pogotovo u drugom dijelu utakmice. Iako su derbi utakmice ovakve razine uloga najčešće tvrda partija, bez ljepote igre i puno prilika, Dinamo i Rijeka ponudili su nešto drugačiji scenarij. Ne možemo reći da je tehnička kvaliteta igre bila na visokoj razini, ali isto tako nije to bilo siromašno, naprotiv. Dinamo i Rijeka htjeli su pobjedu, a naposljetku ona je stigla nakon kaznenog udarca u posljednjim trenucima sudačke nadoknade.
Koliko je opravdano dosuđen jedanaesterac u pravilu se može procjenjivati po reakciji momčadi na čiju je štetu on dosuđen. Reakcija igrača Rijeke u tom kontekstu puno govori. Goda je bio neoprezan i očito dekoncentriran. Lakat u visini glave bez potrebe i sucu nije preostalo drugo nego da to označi prekršajem za najstrožu kaznu.
Sudac Dario Bel, s obzirom na neurotične valove s klupa Dinama i Rijeke, dobro je odradio svoj posao. Iz svakog tabora će, dakako, imati različite poglede na situacije koje mogu biti predmet sporenja, ali i Dinamovoj i Rijekinoj ekipi s klupe palac dolje jer su stalno pritiskali i time nastojali utjecati na suca. Bel, neovisno o mogućim pogreškama, odao je gard suca koji se nastoji oduprijeti takvim utjecajima, a mirnoćom u odlukama dao je naslutiti uvjerljivost svojih odluka.
Rijeka bez konkretnosti
Jakirović i Sopić su ipak iznenadili u početnim postavkama. Domaći trener zato što je poslao na teren istih 11 koji su započeli protiv Betisa. Gostujući trener je, pak, iznenadio time što je kao startere odabrao Ivanovića i Grgića, a na klupi je ostavio Obregona i Marića, važne aktere pet uzastopnih pobjeda u ovoj godini. Pitanje je pogleda na nogomet je li time Sopić krivo odabrao. Ovako sa strane čini nam se da bi mu Obregon mogao biti utjecajniji igrač na ofenzivu...
Na stranu pojedinačni izbori, oni momčadski djelovali su u zoni očekivanja. Dinamo je imao nešto više inicijative, ali je Rijeka pokušavala u brzoj tranziciji uhvatiti na krivoj nozi modru obranu. Bilo je takvih opcija (nejasan slučaj VAR - Ivanović), ali Riječani objektivno nisu odali dojam konkretnosti u završnici.
S druge strane, Dinamo je prijetio i to čak i više u drugom dijelu. To može biti čudno u kontekstu činjenice da su Modri prije 66 sati igrali s Betisom tešku utakmicu, a Rijeka se cijeli tjedan pripremala za derbi. Upravo je taj završni dril Modrih razlog zašto su naposljetku došli do gola, odnosno, akcije za kazneni udarac. To što Rijeka u posljednjih pola sata nije značajnije ugrozila Nevistića jasan je znak odnosa na terenu...