Za dvije utakmice Stefanu Simiću bio je potreban tek jedan trening. Izlaskom iz samoizolacije neposredno uoči prošlosubotnjeg jadranskog derbija, 26-godišnji stoper zaigrao je 90 minuta u Rijeci. Potom je odradio trening i ponovno zauzeo mjesto u startnoj postavi u Kupu sa Zagrebom. Prebolio je koronu, srećom po njega, bez većih posljedica.
- Nisam imao simptome, osjećao sam se relativno dobro. Mogao sam trenirati preko zooma i kada se na kraju pogleda, nije to ništa posebno. Stisnuti zube za 90 minuta onakve pobjede u Rijeci - kazao je Simić sa širokim osmjehom.
U samoizolaciju je otišao odmah nakon prve riječke pobjede uoči klupskog rođendana. Vrijeme samoizolacije proveo je u svojoj kući na Braču.
Bavio se studijem
- Kada smo došli iz Rijeke imao sam negativan test, ali sam morao u samoizolaciju. Izabrao sam Brač i bilo mi je lijepo. Bio sam u svojoj kući, a najbolji prijatelj Leo donosio mi je hranu ispred vrata. Kuhala je njegova mama, ima zaista sve pohvale za kulinarsko umijeće.
Kako se odvijao trening preko zoom aplikacije?
- Mi koji nismo imali simptome, trenirali smo na taj način svaki dan. Ponekad i dvaput dnevno. Ali, jasno je svima, nije to trening adekvatan nogometnome. To su treninzi da se čovjek malo preznoji, da bude u kondiciji, da ne ostanemo bez aktivnosti.
Je li bilo dosadno u samoizolaciji?
- Moram priznati, bilo je dosadno. Trening bi trajao po 45 minuta i onda imaš cijeli dan ispred sebe. Kada smo angažirani u klubu, provedemo vrijeme na treningu, masaži, zajedničkom ručku. Budemo cijelo jutro u klubu. Ovako imaš sve vrijeme ovog svijeta. Na početku samoizolacije malo sam se bavio svojim studijem, na Aspiri sam nedavno upisao sportski menadžment. Ali, kada sam riješio tu obvezu, ostalo je puno vremena svaki dan.
Iz svojevrsnog zatišja i dosade naglo je uskočio u ritam utakmica. Odjednom je postalo uzbudljivo.
- Jedva sam čekao utakmicu, jer sviđa mi se ritam s dvije utakmice tjedno. Nakon prve pobjede u Rijeci željno sam iščekivao dvoboj s Belupom za 110 godina Hajduka. Igrao sam na proslavi 100 godina Bijelih, ali u dresu Slavije, zato sam ovog puta htio rođendansku utakmicu u bijelom dresu. Šteta što se odgodio dvoboj.
Odgodio se i derbi s Dinamom, ali pobjednički su se Bijeli vratili HNL-u novim uspjehom u Rijeci. Osjećaj gledatelja, i posebno navijača, govori da je Hajduk bitno jači krenuo u nastavak sezone. Momčad se kvalitativno podigla dolaskom terceta Livaja-Fossati-Kačaniklić.
- Jaka je konkurencija na svim pozicijama, a naš je zadatak iskustvo i kvalitetu prenijeti na travnjak. Tercet novih igrača je donio kvalitetu i borbenost, a mi ćemo im pomoći da se što prije aklimatiziraju u momčadi. Fossatija ne poznajem iz Italije, ali oni koji su igrali s njim i koji su ga gledali, rekli su mi najbolje o njemu.
Pobjede podižu momčad
Možete li Livaju usporediti s nekim od igrača s kojim ste dijeli svlačionicu u Milanu?
- Teško, jer Livaja je igrač posebnih karakteristika. U Italiji su rijetki igrači poput njega. Livaja ima odličnu tehniku, a s druge strane tjelesno je perfektan. Superioran. Istrpi dvoboje, vrati se duboko po loptu, igra obranu. Tu je razlika u odnosu na Italiju. U Italiji igrači koji imaju tehniku na razini Livaje uglavnom ne igraju obranu.
Stječe se dojam da su dvije pobjede protiv Rijeke vratile samopouzdanje Hajduku. Kada se u taj niz pridoda i Zagreb, tri su pobjede bez primljenog gola.
- Pozitivno je uvijek pobjeđivati bez primljenog pogotka, što je ujedno i kompliment za obranu. Druga utakmica u Rijeci je posebno slatka pobjeda s obzirom na način na koji smo je ostvarili. Teža, ali slađa. Takve pobjede podižu momčad.
Emotivno je kompletna ekipa na čelu s trenerom proslavila uspjeh na Rujevici. Je li vam taj susret najljepši trenutak u Hajduku?
- Bilo je i ljepših. Za sada je najljepši onaj iz kolovoza 2019. kada smo pobijedili Dinamo 1:0 i zasjeli na prvo mjesto. Imali smo publiku i sjajno ozračje u kojem smo mogli slaviti veliku pobjedu.
Pred Bijelima su do kraja ožujka bitne utakmice u prvenstvu gdje se hvata četvrta pozicija, ali pravi imperativ je u Kupu. Slijedi Gorica u četvrtfinalu, za 11 dana je dvoboj u Turopolju.
- Prvo moramo misliti na Varaždin, a onda dolaze dva susreta s Goricom. Prošle godine smo imali istu situaciju, u tri dana smo igrali dva susreta na gostovanju u Velikoj Gorici. Naučili smo nešto iz toga, vjerujem da ćemo se pokazati u puno boljem izdanju.
Može li Hajduk do trofeja ove sezone? Jasno, do Kupa.
- Siguran sam da ćemo pružiti maksimum kako bismo ostvarili taj cilj. Ali, imamo 270 minuta igre da bi stigli do trofeja.
Simić se standardizirao kao središnji branič obrane s tri stopera. Početkom veljače, nakon utakmice u Osijeku, prešao je Tramezzani na igru s trojicom u zadnjoj liniji.
- Imali smo samo dva dana kako bismo usvojili novu trenerovu viziju. Iz Osijeka smo došli u Rijeku, odradili dva treninga i na Rujevici istrčali s trojicom stopera. Nije mi to prvi put u karijeri, već sam u Crotoneu igrao s trojicom u obrani.
Kakav je dojam na igrače ostavio trener Tramezzani
- Trener je strog kada treba, ali ujedno i pristupačan kada to situacija zahtijeva. Dosta vježbamo taktiku, za svakog protivnika smo fantastično pripremljeni. I ne živimo od jedne utakmice. Proslavili smo pobjedu protiv Rijeke, ali odmah smo istu večer u hotelu imali analizu da vidimo gdje smo griješili.
Pomažete li treneru na terenu i treningu s obzirom na vaše znanje talijanskog jezika?
- Trener odlično govori engleski, ne fali mu nijedna riječ na treningu. Jedino kada na utakmici treba nešto brzo objasniti suigračima, onda me pozove na talijanskom.
U subotu je Varaždin, novo dokazivanje za Simića i Hajduk. Godinu je dana od korone, ali i kada društvo “zapinje” pojedinac može napredovati. Poput Simića.
Finale Kupa pa Češka
- Više sam utakmica odigrao u proteklih mjesec i pol dana nego cijelu prošlu godinu. Zahvalan sam treneru i upravi na toj promjeni.
Ozljeda, dugi oporavak, trenerov odabir... razloga je puno, ali činjenice su nesporne. U 2020. odigrao je tek pet utakmica, a od početka proljetne polusezone Simić je standardni u svih osam utakmica. Promijenio se njegov status, ali promijenio se i Hajduk.
- Sve se promijenilo, od predsjednika, sportskog direktora, trenera, puno igrača. Nakon dugo vremena svi dišemo zajedno, svi znamo koji nam je cilj i zato vjerujem da ćemo još napredovati.
Do kraja ove sezone bit će još puno iskušenja. Na ljeto je i Euro, a nismo zaboravili da je Simić nekadašnji igrač Milana, ali i reprezentativac Češke.
- Ambicija povratka u reprezentaciju uvijek živi, ali više bih u ovom trenutku volio zaredati s nekoliko pobjeda u Hajduku. Doći do finala Kupa, primjerice. Pa ćemo onda vidjeti što će biti s reprezentacijom.