'Zakon braće' bila je planetarno popularna američka televizijska serijska drama emitirana originalno od 2005. do 2009. Gotovo tih istih godina, podno stijena legendarne Kantride, vladao je jedan drugi zakon braće – braće Sharbini. Doduše, stariji brat Ahmad već u sezoni 2002./03. kao napadač upisuje svoje prve nastupe za seniorsku momčad Rijeke, dok je tri godine mlađi Anas, dragulj riječke nogometne škole i po vokaciji ofenzivni veznjak, nešto kasnije ušao u prvu momčad.
Pravu raskoš svog izvanserijskog talenta pokazao je Anas pod vodstvom današnjeg izbornika Vatrenih Zlatka Dalića, koji ga je u sezoni 2007./08. slikovito rečeno gurnuo u vatru, a mlađi Sharbini mu je to vratio na najbolji način – fantastičnim igrama koje je okrunio s 11 pogodaka, zaradivši titulu drugog najefikasnijeg igrača Bijelih, odmah iza “killera” Radomira Đalovića (18). Ahmad je sezonu ranije s 21 postignutim pogotkom i titulom najboljeg klupskog strijelca transferom napustio “bijeli brod” otisnuvši se u egzotičnu Al-Wahdu, da bi se preko švicarskog Luzerna 2008. vratio kući – na Portić, na Kantridu, tamo gdje je igrao svoj nogomet života.
Život piše čuda
Jedna zajednička sezona pod stijenama i onda - šok. Bila su to vremena početka svjetske ekonomske krize koja je pogodila i HNK Rijeku. Tadašnji klupski čelnici prodavali su “obiteljsko” srebro i zlato, bilo je jasno da su na prodaju svi i sve. Iz Splita je stigla ponuda koja se nije mogla odbiti, riječka braća u paketu su preselila na Poljud.
Život piše čudne priče, po odlasku u Hajduk prvi nastup braća Sharbini imali su upravo kao gosti na – Kantridi. Pred nama je danas jubilarni 100. jadranski derbi, na Rujevici ćemo dobiti potvrdu hoće li Tomićeva Rijeka i dalje zadržati vodeću poziciju ili će Bili eventualnom pobjedom uhvatiti priključak za vodećom trojkom.
- Svi znamo koliko ta utakmica znači i jednima i drugima. Nema sumnje da će susret biti zanimljiv, obje ekipe imaju se čemu nadati. Kvaliteta je neupitna u obje momčadi, ali osobno bih malu prednost dao Rijeci. Igraju doma, prvi su na tablici i imat će sigurno veliku podršku navijača. Da moram prognozirati, rekao bih 1:0 za Rijeku - kazao je Ahmad Sharbini.
Mlađi brat dijeli slično razmišljanje.
- Jadranski derbi navijačima više znači nego derbi protiv Dinama. Malu prednost dajem Rijeci, baš zbog Rujevice. Vidjeli smo i u susretu s Modrima da Rijeku nije lako pobijediti doma. Hajduk je složio dobru ekipu, ali nisu baš uvjerljivi. Osim toga, mislim da je i trenutna forma na strani domaćina - dodao je Anas, koji je spomenom navijača sam nametnuo iduće pitanje.
- Kroz tjedan se osjeti ta atmosfera, ta vibra, i u gradu i u klubu, posebice kada su u pitanju derbiji. Ali, kada dođe utakmica, sve se to zaboravi, ne čuješ to na terenu. Daš najbolje od sebe pa kako bude – dodao je Anas, dok je stariji brat istaknuo prednosti koje nosi huk s tribina, ali i dodao kako to u nekim slučajevima može biti i - uteg.
- Sigurno da je puno lakše igrati kada imaš podršku publike kao i Armade, posebno kad su rezultati dobri. Kada njih nema, onda je pritisak velik, očekivanja su velika. Sličnu stvar smo Anas i ja proživjeli u Splitu, stvarno nije lako. Evo, neki dan sam vidio kako su ih (Torcida, op. a.) postrojili u Koprivnici, bilo je takvih stvari i u naše vrijeme. U takvim situacijama igrač teško može dati najbolje od sebe, uvijek si u nekom strahu, nekom grču. U svakom slučaju, sretan sam da profesionalni nogomet nikada nisam igrao bez publike, kao što se dogodilo zbog Covida prije nekog vremena. Nadam se da se takvo nešto više neće ponoviti.
Iznad očekivanja
Rijeka na Tomićev pogon ove sezone zaista gura iznad svih očekivanja. Neki kao da priželjkuju da se dobra priča s Kvarnera raspline u naletu “škure bure”, no svake sezone stigne demanti tamo gdje je najpotrebnije – na terenu.
- Lani im je otišlo dosta igrača koji su bili nositelji, ali stigao je novi trener i Rijeka se stvarno dobro posložila. Igrači koji su došli su se super uklopili, no mene najviše veseli ekipa kao kolektiv. Igraju dobar nogomet, napadački, na kraju je rezultat mjerilo svega, prvenstvena ljestvica sve govori. Nadam se da mogu nastaviti taj niz i da mogu, daj Bože, ostati na ovoj poziciji - kazao je stariji Sharbini.
- Moram priznati da nisam očekivao ovako dobru Rijeku. Realno, Dinamo je kvalitetom ispred svih, no super je za ligu što su svi blizu. Vjerujem da ćemo imati jako zanimljivo nogometno proljeće na travnjacima HNL-a. Rijeka, kao i trener Tomić, čiji rad mi se sviđa, pokazali su da mogu, neka samo tako nastave dalje - dodao je Anas.
Danas “zakon braće” stoluje na otoku, krčki OŠK Omišalj lani je izborio 4. ligu, Ahmad i dalje i svojoj 38. godini trese protivničke mreže na zadovoljstvo predsjednika kluba Ivana Turčića (nekadašnji predsjednik HNK Rijeke), s kojim je obitelj Sharbini vezana poslovno i privatno, prijateljstvo je to koje već godinama.
- Imamo dobru ekipu i uživamo u tome. Sve se posložilo, igrači, predsjednik, drago nam je da možemo pomoći suigračima i klubu, neka nas samo zdravlje služi. Ambicije za viši rang? Na nama je da pokušamo biti čim bolji. Da se to dogodi, da izborimo viši rang ne bi me čudilo, poznavajući ljude u vodstvu, da zaigramo i 3. ligu u Omišlju - objasnio je Ahmad.
Od početka ove sezone na terenu se starijem bratu pridružio i Anas, nakon višegodišnje pauze od nogometa vratio se na teren, povratak u kopačke nogometnog umjetnika kakav je mlađi Sharbini bio i još jest odjeknuo je širom Hrvatske.
Žal što nije i ranije
Vijest je to koja je sve iznenadila, no oni koji poznaju Anasa znaju da, kada je mlađi Sharbini u pitanju – ništa nije nemoguće.
- Skoro pet godina nisam igrao nogomet, žao mi je iskreno što to nisam i ranije napravio. Na nagovor brata i predsjednika kluba ponovo sam se aktivirao, tu sam već skoro pola godine i sad mi je baš lijepo. Treniram, igram, veselim se tome - kazao je mlađi Sharbini, koji nikada nije imao problem s fizičkom spremom. Dokazao je to nebrojeno puta u nogometnoj karijeri, ali i izvan nje. Primjerice, 2017. godine (još uvijek s aktivnim ugovorom u HNK Rijeci) Anas je osvojio 2. mjesto na Hahlić trailu, zahtjevnoj atletskoj utrci duljine 12 kilometara po označenim planinarskim stazama grobničkih Alpi, kako se popularno nazivaju vrhovi Obruča, Vidalja i Fratra, koji se ponosno uzdižu iznad Grobničkog polja. Nakon utrke mnogi su bili iznenađeni vidjevši ga na startu, no to je – Anas. Jedan i jedinstven. Prvo mjesto izmaknulo mu je jer je, kako je sam spomenuo, krivo skrenuo.
- Ja sam stalno u treningu, trčim, idem u teretanu, bez obzira na nogomet. Hahlić? Ha, ha, je, to je istina. Falio sam stazu s obzirom na to da se trčalo po šumi. Čini mi se da jedan dio nije bio najbolje označen, zalutao sam, ali opet je to bilo dovoljno za drugo mjesto - sa smijehom je dodao Anas.
Anas Sharbini uvijek je isticao aktualnog izbornika Vatrenih Zlatka Dalića kao trenera koji mu je dao pravu priliku za igru. Grobnički dečki prate uspjehe izabrane selekcije i vesele se njima. Zanimljivost je da je Anas za reprezentaciju debitirao u prijateljskom susretu upravo protiv Katara na svojoj Kantridi 2009. Katar je destinacija koju je reprezentacija pobjedom nad Rusijom direktno osigurala, Dalić je prvi izbornik koji je uzastopno spojio tri velika natjecanja.
- Zadnjih par utakmica su bili pravi, pokazali su najviše kada je trebalo. Jaka su to imena, Svjetsko prvenstvo je sasvim zasluženo izboreno.
Čestitke Vatrenima
Na riječi juniora nadovezao se i Sharbini senior...
- Da su na Poljudu bili bolji uvjeti za igru, mislim da bi dečki glatko pobijedili, ali i ovako je bilo uvjerljivo, bez obzira na autogol. Sve čestitke dečkima. Također, ne trebamo strahovati za budućnost Hrvatske, mlađi dečki sve više pokazuju kvalitetu i zašto su dio reprezentacije. Kovačić je top igrač, pogledajte samo njegove klubove u kojima je igrao i sad u Chelseaju igra važnu ulogu. Pašalić me ugodno iznenadio, Vlašić, pa Brekalo, nemamo brige.
Anas je posebno istaknuo jednog igrača.
- Meni je Gvardiol top. Je da je obrambeni igrač, ali vidi se da je pravi igrač, igra tako sigurno unatoč svojoj mladosti. Klasa je, nema se tu što reći.
Kod igrača koji su prestali igrati profesionalni nogomet uvijek se postavlja pitanje o karijeri, je li mogla biti bolja, uspješnija. Sharbini duo istaknuo je gotovo u glas ono što ih možda i danas “kopa”, nešto za čim žale, unatoč brojnim uspjesima koje su ostvarili. Posebno to vrijedi za Ahmada, koji i danas predvodi ljestvicu najboljih strijelaca Rijeke svih vremena (73).
- Teško je odgovoriti na to pitanje, žalim samo što sam prerano završio svoju profesionalnu karijeru, a znam da tako i Anas razmišlja. Kad pogledaš iza sebe, najljepše je kada si profesionalac i kada igraš nogomet - kazao je Ahmad, a Anas nastavio:
- Ja sam još mlađi završio karijeru, imao sam svega 28 godina kada se nisam mogao dogovoriti s Rijekom. Prerano sam se ostavio ozbiljnog nogometa. Kada sam imao najbolje godine i kada sam se najbolje osjećao, ja sam stao. Što je tu je, nema nazad.
U toj pomalo melankoličnoj priči našlo se mjesta i za klubove koje su kao djeca simpatizirali i maštali da u njima zaigraju.
- Kao dijete sam uvijek volio Milan, moj idol je bio Zvone Boban, tako je ostalo i danas - kazao je Ahmad.
Ostvareni snovi
Anas nije gledao toliko daleko.
- Meni je bio najveći san zaigrati za Rijeku i reprezentaciju. Ostvario sam oboje, u prijateljskoj sam dao čak i gol (protiv Argentine, op.a.), to su bili moji snovi. O velikim klubovima nisam maštao.
Ahmad i Anas Sharbini. Zakon braće i dalje vlada. I dalje su povezani jednom posebnom vezom, međusobno se bodre, pomagali su si na terenu i izvan njega. Zajedno prolazili kroz sve lijepe i ružne trenutke nogometa i – života. Jedno im se ne može spočitati, uvijek su bili i ostali baš - svoji. I u Rijeci, i u Splitu, i u Omišlju. I, naravno, na svome Grobniku.