Trenerske rošade u Maksimiru u ovoj eri zahvatile su i čovjeka koji je nekoć već radio u omladinskoj školi Dinama. Ivan Prelec je sada trener Istre 1961 i dobio je poziv da preuzme ispražnjeno mjesto trenera Dinama II. Dosadašnji trener Igor Jovićević kandidat je za nasljednika odlazećeg Nenada Bjelice.
Prelec je trener stvaratelj, kako igre, tako i razvoja igrača. Mnogi rade u mladim kategorijama, ali samo se žele što prije dočepati seniora. Prelec ima logične ambicije da bude što uspješniji seniorski trener, ali je kroz desetak godina prakse pokazao sposobnost da prepozna potencijal mladih igrača, izvuče maksimum od njih i razvojno ih podigne na više razine. U devet pulskih mjeseci pokazao je da i tehnički i taktički ima čvrsta uvjerenja. Teži ofenzivnom nogometu, nadigravanju, a ne destrukciji, a odlikuje ga hrabrost da od tog kreda ne odstupa ni protiv (naj)jačih. Bez obzira što ima objektivno slabiji kadar, uspio je u nečemu što je za brojne trenere HNL-a nedostižno. Uz to što mu momčad ima “svoju igru”, određene automatizme, pokazao je da zna složiti napadačke varijante.
Još je u razvoju
Takav pristup bi vjerojatno zvučnije odjekivao da je trener u klubu ‘velike četvorke’ ili igra s novinarima. No, upravo to što je i kao trener Istre 1961 uspio jako zainteresirati širu analitičku javnost i nogometni milje, govori da je darovit trener. U kontekstu ponašanja je već sada većini primjer fair playa, korektnih komunikacija i respekta kolega, igrača, hijerarhija unutar kluba te navijača i medija. Što ne bi trebalo biti nešto za hvaljenje nego standard ponašanja, ali ovo je ipak svijet HNL-a te predstavlja dobro došlo osvježenje u okruženju populističkih faraona...
U tih nekoliko prethodnih navoda je sva njegova priča za danas i sutra. Prelec je s 32 godine realno ipak još trener u razvoju. To što ima niz odlika uz standarde profesionalca - i gaji pravednost u pristupu i tretmanu igrača te stalno promišlja kako djelovati bolje - dobra je osnova za njegov stručni razvoj. U kojem je faktor iskustva i određene prekaljenosti ključno da se iskoračuje u logičnom kontinuitetu. Sve to je naznačio u Istri 1961. Što potvrđuje da ne morate biti u velikim (sređenijim) domaćim klubovima da biste pokazali potencijale. Kada jednom dođete u veći klub, onda se od vas ne traži razvoje, nego uspjehe. Za što, naravno, treba biti stručno, psihološki i iskustveno spreman.
Dinamo II je momčad koja se razvija u Drugoj ligi. Prelec ima mot za razvoj igrača, ali više nije trener za mlade momčadi, jer je osjetio seniorsku prvoligašku priču. Druge su to motivacije i adrenalin. Vraćati se u rad gdje nije presudan rezultat i plasman nije ono što je potrebno, pogotovo motivacijski, da osobno postane bolji trener, to je korak unatrag koliko god bilo komforno zamijeniti još uvijek nelogičnosti projekta baskijske Istre za lukrativnije, medijski glamuroznije i domu i obitelji bliže odaje bogatog Maksimira.
No, ako s 32-33 godine birate komfornije i linije manjeg otpora, onda ne samo da relativizirate svoje potencijale, nego im uskraćujete povišenje praga kvalitete sa onom dozom iskustva i težine koju donosi rad u kompliciranijim manjim sredina.
Prelec je dao naslutiti u Puli da se drži načela i dojam je da će i ovaj put prevladati lojalnost klubu koji mu je, kakav da jest, ipak pružio veliku šansu. Do kraja ugovora, 30. lipnja, ili do kraja sezone kad ona bude bila (srpanj-kolovoz) ostat će u Istri, s ciljem ostanka u Prvoj HNL. Što će potom biti, odlučivat će i Uprava Istre, jer će mu isteći ugovor. No, istina je da Istra osim ugovorom, ako želi kontinuiraniju dionicu kao i on, mora Preleca uvjeriti da će projekt ići na višu razinu. Aktualno amatersko upravljanje sportskim segmentom neće pomoći ni Istrinu a ni trenerovu razvoju. U logičnom djelovanju Istra i Prelec mogli bi zajedno puno toga. Među ostalim razviti trenera sposobnog (i) za veliki klub HNL-a...