Bad for people. Bad for game. Bad for business.
To su tri osnovna postulata s kojima je UEFA odlučila iskorijeniti pirotehniku s nogometnih terena, što je jasno i nedvosmisleno prezentirala na ovotjednom seminaru u Opatiji za hrvatske dužnosnike iz HNS-a i klubova, suce iz pravosuđa, djelatnike policije i zaštitarskih tvrtki, te medije.
Party no pyro, postulat je o kojem nema rasprave. Svaka upotreba pirotehničkih sredstava smatra se napadom na nogomet i na sigurnost sudionika i gledatelja te će se najstrožije sankcionirati. Bez ikakvog “ali” i bez popusta.
Sva pirotehnika, od petardi, baklji, dimnih kutija i topovskih udara, što se UEFA-e tiče, stavljena je izvan zakona.
Onaj tko to ne može shvatiti i prihvatiti, nepoželjan je u UEFA-inim natjecanjima. Točka.
Hajdukovih predstavnika nije bilo na seminaru. S jedne strane paradoksalno, jer na Hajdukovim utakmicama je redovito najvatrenije i klub plaća rekordne kazne za piromansko orgijanje, praktički dvije trećine svih kazni u HNL-u, a s druge strane, izostanak Hajdukovih dužnosnika nimalo ne čudi jer redovito ih nema tamo gdje se raspravlja o konkretnim problemima i njihovu rješavanju.
Poljud na nove četiri utakmice nije zatvorio disciplinski sudac ni HNS, nego huligani kojima je na Poljudu valjda sve dopušteno, pa i piromanski bal s desecima bačenih baklji i topovskih udara. Zbog kojih razloga i tko im to dopušta, tema je za drugu, puno širu priču.
Ostaje činjenica da se oni najagresivniji ponašaju kao gazde Hajduka, Poljuda i Splita, da su njihovi “zakoni” iznad svih drugih pravila i zakona, te da u klubu i gradu nema ni volje ni snage da se ti odnosi promijene i uvede red.
Pa i kad pirotehničko divljanje rezultira teškim ranjavanjem, sakaćenjem vatrogasca na dužnosti koji je, uz to, odani hajdukovac i torcidaš, reakcija kluba i Grada je mlaka i oprezna, da se ne bi slučajno zamjerili bombašima i bakljašima koji, eto, samo dokazuju bezgraničnu ljubav prema Hajduku. Kao što je mit da je Neron toliko volio Rim da ga je spalio kako bi dobio insipiraciju za pjesmu nad pjesmama.
A nastradao je naš vatrogasac, pojam istinskog hrvatskog i dalmatinskog heroja, simbol hrabre Dalmacije, jedan od onih koji nesebično štite druge ljude, imovinu i ljepotu svoje zemlje.
I takav časni vatrogasac mora ispasti žrtva obijesnog iživljavanja, žrtva bezobzirnog zločina. Ili možda postoji blaži izraz ako se nekome pod noge bacaju eksplozivne naprave, a nije te briga za posljedice. Ili bi teža kvalifikacija uslijedila da su suci i igrači gađani ostacima hamburgera…
Hajduk se na sve to oglasio samo “pec, pec” upozorenjem kojim moli gledatelje da se ubuduće “suzdrže od upotrebe topovskih udara” što bi bilo usporedivo kao da policija upozori “neposlušne građane da se suzdrže od vožnje sa 150 km/h kroz grad jer bi to moglo ugroziti sigurnost drugih”.
Predsjednik Hajduka Jasmin Huljaj rekao je da je “jedini put razgovor s navijačima”. Je li mislio na razgovore s izgrednicima ili s navijačima koji su ostali zakinuti jer neće moći na četiri sljedeće utakmice svog kluba? A s punim povjerenjem prema svom klubu kupili su pretplatne ulaznice za cijelu sezonu i za sve utakmice.
Stadion im nisu zatvorili HNS i disciplinski sudac. Zatvorili su im ga huligani. Ako ih nešto može utješiti, UEFA-ina kazna za isto divljanje bila bi još rigoroznija. U Europi su beskompromisno razlučili što ne spada u nogomet i što je loše za ljude, loše za igru. I oko toga nema razgovora ni pregovaranja.