Na raskošnom stadionu Santiago Bernabeu sve djeluje optimalno. Dosljedan sebi, Josep Guardiola je na kraju utakmice kazao da mu je dojmljiv krov Bernabeua, iako on voli igrati pod zvjezdanim nebom. I dodao je da Florentino Perez mora nešto učiniti da travnjak bude na razini prestiža stadiona koji je "uvijek imao tepih". Drugim riječima, pohvala za radove od skoro 1,5 milijardi eura, garnirana je packom da uistinu sporan travnjak (mijenjan već tri puta ove sezone) ne može biti standardom za ovakve utakmice...
‘Packe i peckanja‘
Pep Guardiola ima dugu tradiciju "packi i peckanja" s Realovim svijetom. Pogotovo otkako je kao trener dominirao s Barcelonom, ali i kada je kao trener Bayerna i prije dvije sezone kao šef MC-a doživljavao potope s Ancelottijevim Blancosima. U ta dva slučaja, kao i u onom trećem kada je Guardiola sa Cityjem eliminirao Ancelottijev Real (lani), pobjednik je na kraju uzeo naslov prvaka Europe.
Da bi pokazao svijetu da može slaviti u elitnoj Ligi prvaka i bez Lionela Messija, Guardiola je tražio od Bayerna i Cityja da mu dovedu koga god poželi, odnosno može dobiti. Kad je prošle godine napokon to i ostvario, svladavši Real u polufinalu, a onda i Inter u finalu, Guardiola je dobio dodatne "milijarde" od vlasnika Cityja da nastavi graditi super moćnu klupsku priču. I da bilda svoju jedinstvenu uspješnost.
Real Madrid je u tzv. Modrićevoj eri osvojio pet europskih naslova. Što je još značajnije, imaju s trenerom Zinedineom Zidaneom nevjerojatni doseg od tri uzastopne europske titule. Guardiola želi ove sezone biti prvi koji će nakon Zidanea i Reala obraniti naslov prvaka Europe. I onda će, ako uspije, sigurno inzistirati na ambiciji da poravna domet od tri uzastopna naslova. Zato je Katalonac u novom razdoblju projekta Etihada počeo slagati momčad s novijim mladim snagama. Jedan od odabranih bio je Joško Gvardiol. Za kojeg je Guardiola još i prije ove sezone svojima u klubu govorio da ga pod obavezno moraju dovesti čim se otvori "realna prilika". To se i ostvarilo prošlog ljeta, kada je MC učinio 21-godišnjeg Hrvata najskupljim braničem u povijesti.
Na skepse uobičajenih dežurnih osporavatelja takvih dimenzija transfera, kao i na ipak turbulentnu koliko i logičnu fazu prilagodbe težem natjecanju u odnosu na Bundesligu, Guardiola je samo odmahivao rukom. Gdje god se nije suzdržao pa je na takve opaske uzvraćao iritirano "kako vjerojatno oni bolje znaju od njega, ali se ne brine, jer je nešto prošao u nogometu." Guardiola svakako ne bi inzistirao na Gvardiolu da nije u njemu vidio ogroman potencijal. I 90 milijuna nije bilo odraz trenutne (pro)cjene, nego ulog u vjerojatnih deset godina igračevih doprinosa na vrhunskoj razini.
Pred Madrid trener MC-a bio je vrlo nervozan jer je Gvardiol bio dvojbene spremnosti. U prvenstvenoj utakmici je "osjetio" aduktor i do uoči utakmice s Realom bilo je sporno hoće li nastupiti. Guardiola je osobito u Madridu trebao Gvardiola, jer je Real ubitačan u kontranapadu, ima brze i fizičke moćne napadače. U izostanku brzonogog kapetana Walkera, a i vrlo solidnog Akea, neigranje Gvardiola bila bi katastrofa za obranu Man. Cityja. I kad je odlučeno da će igrati, Guardiola je odahnuo. Zašto, vidjelo se u 90 minuta visoke kvalitete Gvardiolove igre, a naravno, s bonusom fantastičnog pogotka, prvog u dresu MC-a, odjeci su u medijima, pogotovo engleskim, gromoglasne ovacije hrvatskom braniču. Kad je bilo najpotrebnije, unatoč tegobama, Gvardiol je definitivno potvrdio da vrijedi svakog eura kojeg je MC uložio u njega. To nije stav hrvatskog medijskog dijela, to je "galama" svih onih Engleza i "okruženja" koji su ga donedavno osporavali...
Promjena stavova
Tako to valjda ide u modernom nogometnom ambijentu, gdje mediji, analitičari i ini akteri mijenjaju stavove temeljem utakmice, dvije, u pozitivnom ili negativnom okviru euforija. Pep Guardiola po tom pitanju nema problema, jer tvrdoglavo će raditi po svojem i neće se libiti to jasno pokazati i analitičarima (primjer Roya Keanea koji se obrušio na Haalanda) i novinarima...
U Madrid je Mateo Kovačić doputovao sa statusom džokera. I to u dvostrukom uvjetu. Da Joško Gvardiol nije mogao igrati, onda bi Kovačić nastupio, dakako s drugačijom pozicijom i rošadama. No, kad se spoznalo da Gvardiol može igrati, onda je Kovačiću predviđen status alternative, s velikim šansama da uđe tijekom igre jer su igrači MC-a prilično iscrpljeni brutalnim ritmom igre svaka tri dana u Premiershipu i Europi. Kad je pred dolazak na Bernabeu Kevin De Bruyne osjetio slabost i stalni nagon povraćanja, Guardiola je morao mijenjati planove.
Umjesto 4-1-4-1 s Belgijancem, opredijelio se za 4-2-3-1 i na teren je poslao Matea Kovačića. Njegov je zadatak bio da uz Rodriga kontrolira prostor ispred posljednje linije te osigura što duži posjed lopte svoje momčadi. To je Guardiolina opsesija da lopta što duže bude kod njegovih igrača jer je uvjeren da tako razbija ritam suparnika i čini ga jalovijim.
Mateo Kovačić nije baš odigrao utakmicu za pamćenje, ali nije bio slab kako se dio kritike odredio prema njegovom nastupu. Da jest, Guardiola bi ga sigurno mijenjao, tim prije što je na klupi imao neke od igrača koje je kao veziste koristio u brojnim utakmicama tijekom ove sezone. Analitičar AS-a ga je recimo izrazito negativno opisao, što je naravno puno lakše nego udariti po Rodriju, španjolskom reprezentativcu i jednom od ključnih igrača MC-a.
Rodri je u Madridu odigrao jednu od najslabijih mu partija u dresu Građana, griješio je u osnovnim dodavanjima, pokrivanju suparnika, izgubio je niz lopti i to u opasnim situacijama kada su Madriđani kretali u brz kontre. To svakako nije pomoglo Kovačiću da ozbiljnije zavlada sredinom terena i posjedom, iako je i ovako hrvatski igrač dao doprinos kontroli lopte, koja je u konačnici bila 62 - 38 % u korist njegove momčadi.
Guardiola je doveo Kovačića u MC zato što mu je trebao igrač takvih karakteristika, i svakako ga nije odabrao "kao peti izbor" kako se nekorektno tumači u dijelu medija. To uostalom pokazuje i kroz povjerenje koje mu daje i u ovako važnoj utakmici, ali i u sezoni uopće. Gdje je kao novak u Guardiolinim mehanizmima primoran u prvoj sezoni proći prilagodbu, kao i mnogi prije njega. Uz teret ozljeda koje je imao, te diskontinuitet, učinak Kovačića je dobar, ali sigurno može biti bolji. Kao i dojam njegova nastupa u Madridu...