Kada uvaženi Nijemac s divljenjem govori o hrvatskom mentalitetu, onda znate da su Vatreni napravili čudo. Kako Lijepa naša u mnogim poljima ima prostora za napredak, nerijetko ćemo ćuti onu „tamo gore u Njemačkoj…“, pa slijedi objašnjenje što to jedna ultra razvijena zemlja radi bolje od ostalih. A kad je nogomet u pitanju, malo ćemo zamijeniti uloge, pa će jedan rođeni Bavarac reći „kod vas u Hrvatskoj…“.
- Nalazim nešto posebno interesantno. Postoje zemlje koje proizvode samo određene igrače. Recimo, jedni stvaraju najbolje veznjake, drugi stopere, treći imaju vrsne krilne napadače. A onda ste tu vi Hrvati, koji imate sve. Stoga se pitam što vi to radite da tako dobro funkcionira - govori nam Manuel Baum, 43-godišnjak rođen u Landshutu, čiji široki opus poslova omogućuje višedimenzionalni pogled na nogomet.
Osim što je vodio mlađe uzraste reprezentacije Njemačke (U-18 i U-20) te bundesligaše Schalke i Augsburg, Baum je ugledni analitičar koji surađuje s vodećim TV kućama u Njemačkoj, a djeluje i van granica svoje zemlje, Bundesliga i Liga prvaka samo su dio njegovog područja. Drugim riječima, Baum je kao bundesligaški menadžer dobro upoznao okolinu, osvijestio prednosti i nedostatke njemačkih i stranih igrača, one primjetne na terenu, ali i one „u njihovim glavama“, koje često ne primjećujemo a gotovo uvijek zanemarujemo. Istovremeno, uloga analitičara daje mu uvid u ono činjenično.
Dakle, s druge strane stola sjedi čovjek koji nudi jedan slojeviti uvid u najvažniju sporednu stvar na svijetu, zasigurno razmišlja ‘izvan okvira‘, a pritom spaja trenersku, igračku i analitičku misao, ne bi li bolje shvatio kakav pristup vodi do rezultata.
Što to Hrvatsku trenutno čini uspješnom, srebrnom i brončanom, a Njemačku - kao jednu od tradicionalno najvećih nogometnih nacija – osjetno slabijom u odnosu na blisku prošlost?
- Luka Modrić na terenu ne govori ‘ja sam jedan od najboljih igrača svijeta, osvojio sam sve‘. Ne, on se, poput ostalih suigrača, bori za momčad. A mnogi igrači u Njemačkoj igraju za sebe, dok kod nacija poput Hrvatske ili Maroka postoji osjećaj zajedništva. Ako se dogodi nešto loše tijekom utakmice, mi ne znamo adekvatno odgovoriti i boriti se protiv toga. Sažeto, ima mnogo minuseva koji kvare potencijal njemačkih igrača i zato ni njihova predstava nije dobra. Zato me interesira edukacija mladih hrvatskih igrača od najmanje dobi i kako ona izgleda da vaš završni produkt sadrži tehnički potkovane igrače s ispravnim mentalitetom. Vidim da Hrvati ne igraju za sebe, nego za čitavu naciju. To je nešto s čim Njemačka ima problema - kaže Baum.
Dakle, došli ste ovdje u Zagreb naučiti nešto što možete prenijeti na svoju naciju?
- To je jedan od razloga, širenje znanja jedini je način porasta, ne samo u nogometu nego i u svim ostalim poljima. Drugi razlog mog dolaska odnosi se na poslovne planove vezane za baze podataka, tehnologiju i umjetnu inteligenciju. U budućnosti će to biti jako važne stvari.
Ili jednostavno još važnije jer važne su i danas. Možda niste primijetili da neke analize čak uključuju i faktor slučajnosti, a općenito gledano, radi se na pospješivanju mjerljivosti i preciznosti. Zato je Baum prvenstveno i stigao u Zagreb, u vidu suradnje s tvrtkom ‘Mons Multifidus energy‘ upravo na tom polju. Vjerojatno niti ne shvaćamo dokle je ova priča stigla, a ona nastavlja rasti.
No, vratimo se travnjaku, gdje su neki hrvatski igrači u Bundesligi također u porastu. Jesu li Vam ‘zapeli za oko‘?
- Joško Gvardiol – brzopotezno će izreći najlogičniji odgovor, a potom objasniti zašto je – premda ga u skladu s mogućnostima i interesom velikana svi već guramo u svjetsku elitu – Leipzig u ovom trenutku savršeno mjesto za nogometno odrastanje našeg nevjerojatnog braniča:
- Tako mlad, a jedan od najboljih stopera svijeta. Dobrih je fizičkih predispozicija, zna s loptom, čini mi se da ima dobar mentalitet. Naše analize dijelom su posvećene tomu, a dijelom socijalnoj ulozi igrača u momčadi. Dakle, je li on lider, timski igrač, individualac… Joška ne poznajem osobno, ali vidim da je tih. Zato ne bih rekao da je lider po osobnosti, ali jest na terenu. To znači da može steći takve vrline i kao osoba. Mislim da je Leipzig jako dobro okruženje za njegov napredak.
Zašto?
- Jer tamo uvijek igra, čak smije i griješiti jer pritisak u tom okruženju nije toliko agresivan. Leipzig mu omogućuje da uči na pogreškama, a za mlade igrače to je jako važno, ići stepenicu po stepenicu jer ako odmah želiš prekoračiti njih četiri, lako bi mogao pasti. Ta strategija jako je važna, zahtjeva dobrog menadžera i ispravan mentalitet, a onda možete imati dobar performans i vrijednost vam samo raste. Sve ukupno, ovo je sjajna situacija za Gvardiola. Bundesliga, Leipzig, njegove tehničke i fizičke mogućnosti, a karakter će rasti s iskustvom.
Gvardiol je nepune dvije godine u Njemačkoj. Uspio se prilagoditi u Bundesligi, što je pošlo za rukom mnogim našim nogometašima, a Dion Drena Beljo tek je stigao u Augsburg. Jeste li ga dosad zamijetili?
- Beljo? Da, da, napadač. Mislim da je on igrač pun potencijala. Jasno je da strani igrači trebaju vrijeme adaptacije. Ono traje od prilike pola godine, zato mislim da je za Belju odlično što je stigao u zimskom prijelaznom roku. Sada ima baš tih pola godine, pa bi u idućoj sezoni mogao biti dosta bolji. Ponekad zaboravljamo da nije doći u novu sredinu, pogotovo ako strani igrač nema nijednog sunarodnjaka ili prijatelja na toj lokaciji. Bundesliga zahtjeva top performans, ako se ti ne osjećaš dobro, onda ne možeš dobro ni igrati.
A imamo i trenere. Niko Kovač u Wolfsburgu, a Edin Terzić, menadžer njemačke i hrvatske putovnice, radi sjajne stvari u Borussiji Dortmund.
- Poznajem ih, susretali smo se na televiziji i na edukacijama. Mislim da jako dobro kombiniraju hrvatski mentalitet s njemačkim. Hrvati su jako srdačni, a Nijemci totalno strukturirani, možda i previše. Kovač i Terzić posjeduju i jednu i drugu karakteristiku, mislim da je to jedan od razloga njihovog uspjeha.
Zašto je onda epizoda Nike Kovača u Bayernu prošla bez velikog uspjeha, ustvari nije ostvario ništa više od svojih prethodnika?
- To je teško objasniti onima koji nisu uključeni u treniranje. Možda je imao premalo vremena, kao ja u Schalkeu. Kovač je u Eintracht Frankfurtu pokazao da je dobar trener, mislim da to sada pokazuje i u Wolfsburgu. Ponekad stvari jednostavno ne funkcioniraju ili se klub i trener ne podudaraju, no mislim da to ne mijenja kvalitetu trenera.
Kako Vi trenutno stojite s trenerskim poslom? Od posljednjeg angažmana u Schalkeu prošlo je više od dvije godine.
- Moj posao sada je trenirati U9 momčad mog sina u TSV Truderingu - kaže nam kroz smijeh, pa se okreće na ozbiljne zaključke:
- Primjećujem da su se vrijednosti u Njemačkoj uvelike promijenile. Svi pričaju ne valja ovo ili ono, mi za svako rješenje nađemo problem. To je stvar mentaliteta. Djeca danas imaju mnogo opcija, čini mi se da nogomet u ovom trenutku nije broj jedan. Ako djetetu kažeš ‘danas ne igraš‘, sutra će raditi nešto drugo. Zato je važno naučiti ih da ne može uvijek ići dobro. Treba učiti na lošim stvarima, a ne odustajati zbog njih. Za to smo odgovorni mi treneri, a ne djeca. Dajemo im neke pogrešne vrijednosti po pitanju igre na visokoj razini. Sukladno tomu, da se vratim na našu reprezentaciju, nisu igrači odgovorni za neuspjehe, nego cjelokupni sistem. Moramo ga promijeniti jer imamo igrače visokog potencijala, a ne ostvaruje se na terenu.
Planirate li kakav angažman u nekom visokom klubu?
- Volio bih biti dio kluba koji dijeli moje vizije. Ja sam timski igrač, trebam sportske direktore i predsjednike koji dijele takvo mišljenje. Mnogi treneri dobiju poziv i prihvate ga iako se ne uklapaju u klub, a onda to ne može funkcionirati.
Jeste li ikada bili povezani s nekim klubom u HNL-u? Možete li se zamisliti u toj ulozi?
- Hrvatska liga je interesantna, možda sam s prijateljima razgovarao o vašim klubovima, ali nije bilo situacije da sam se našao za stolom i govorio o konkretnom poslovanju. Kako bilo, mislim da su neki klubovi ovdje stvarno zanimljivi. Možeš puno naučiti, kao trener najvažnije je upoznati identitet i vrijednosti kluba i države u kojoj djeluješ. To je temelj za sve ostalo.