U subotu oko 18.30 u medijskom centru Wembleya više od novinskog deadlinea živcirala je samo slika na ekranima televizora, koji u vas zure iz svakog kuta dvorane. Generički foršpani s euforičnim navijačima brzo prerastu u monotoniju, zamaraju oči, pogotovo ako istovremeno traje jedna utakmica Eura.
U sljedećem koraku zamolio sam šeficu medijskog hospitalityja da prebaci program i pronađe utakmicu Danske i Finske. Kada je to učinila jednom su Fincu baš ukazivali pomoć na terenu, jer ga je njegov vratar Hradecky pogodio nogom u međunožje. Tri minute poslije zalegao je drugi Finac, ovaj put zbog razbijenog nosa. A kada se naposljetku i nogometaš u crvenom dresu skljokao na tlo, eterom su već letjele dosjetke da u Kopenhagenu igraju Boris Dvornik i Bata Živojinović jer se u skandinavskom derbiju baca i zaliježe više nego u partizanskim filmovima.
Ali kada su se uspaničili medicinski radnici, suigrači okružili Christiana Eriksena i počeli se hvatati za glavu, a kamerman uhvatio suzu u oku danskog reprezentativca Delaneya, ostavili smo nedovršene tekstove i sjatili se pred ekrane s knedlom u grlu. Dolje na terenu Zlatko Dalić je uigravao posljednje finese za derbi s Englezima, stadionski razglas je već počeo puštati glazbu i u zraku se trebao osjećati miris velike utakmice, no umjesto toga kroz ekran je iz Kopenhagena dopirao zadah smrti.
Tako snažan i moćan zadah da su se kolege odmah bacile u istragu koji su sve nogometaši umirali na terenu, tijekom velikih natjecanja ili u dresovima velikih klubova. Sjetili smo se odmah da je Tomi Šokoti svojedobno u Benfici na rukama umro suigrač Miklos Feher, da je tijekom Kupa konfederacija srce izdalo kamerunskog igrača Marca-Viviena Foea i da je kasnije umro i njegov sunarodnjak Ekong.
“Upravo su nam javili da engleska reprezentacija otkazuje svoju press-konferenciju zakazanu za večeras”, poput zle proročice javila se naša domaćica. Napuštali smo stadion pod dojmom da se na spektakularan način, u izravnom tv-prijenosu, upravo ugasio život jednog divnog nogometaša.
Na izlasku sa stadiona stigla je radosna vijest. Premda je već razgovarao s anđelima poput Fabricea Muambe, koji je 2012. u dresu Boltona pokošen pao na utakmici s Tottenhamom te oživio nakon 76 minuta kliničke smrti, Christian Eriksen se nebeskom milošću vratio među žive. Muamba više nikada nije zaigrao, danas je trener u akademiji, ali to će biti najmanja briga 29-godišnjeg Eriksena u nastavku života.
Danac je ostao živ i što god da se dogodi do kraja turnira, to će biti najljepša vijest Eura 2020.