Prije desetak dana obnovio se ratni sukob Azerbajdžana i Armenije, dvije postsovjetske susjedske države, koje se još od Staljinovih vremena spore oko planinske regije poznate kao Nagorno-Karabah (prema ruskome; hrvatski: Gorski Karabah). Staljin je taj dio Kavkaza administrativno pripisao sadašnjem Azerbajdžanu, ali većinsko stanovništvo je armensko (jedan od najstarijih svjetskih naroda koji ima nezavisnu kršćansku crkvu) i ono se nikad nije pomirilo sa statusom enklave u pretežno muslimanskoj državi.
Sukobi su eskalirali ratom nakon raspada SSSR-a, a zamrznuti konflikt pridonio je da Armenci, njih oko 130.000, kontroliraju Nagorno-Karabah, a čak su probili koridor do istočne armenske granice. Azerbajdžanci, zbog nafte ekonomski znatno jači i bogatiji, sada žele baš taj koridor vratiti pod svoju kontrolu i opet odsjeći enklavu od Armenije, pa su proglasili ratno stanje, dok je Armenija odgovorila općom mobilizacijom u koju su uključeni čak i sportaši.
Bez masovne mobilizacije
Tako je svijet obišla vijest da je kapetan nogometne reprezentacije Armenije Varazdat Harojan, odbio transfer iz Urala u ciparski AEL iz Larisse da bi s puškom na ramenu krenuo pomoći sunarodnjacima u Nagorno-Karabahu.
Kako je pak u Bakuu na Kaspijskom moru, glavnom gradu Azerbajdžana gdje od siječnja živi i igra za tamošnji Sabah nekadašnji veznjak Gorice, 31-godišnji Mario Marina, koji je 90-ih i sam zbog ratnih događanja iz Bugojna preselio u hrvatski kraljevski grad Knin?
- Srećom, ovdje u Bakuu je još uvijek mirno i o sukobima čitamo u novinama i pratimo na televiziji. Iako je formalno objavljeno ratno stanje, masovne mobilizacije još nema, a Nagorno-Karabah je ipak 500 kilometara zapadno od glavnoga grada. Živ sam, zdrav i pozdravljam sve koji su me se sjetili - pojašnjava Mario Marina, ali i otkriva bitnu razliku u odnosu na vrijeme mira.
- Prije nekoliko dana uveden je policijski sat koji traje od 21 navečer do 6.30 ujutro i u tom razdoblju nitko bez specijalne dozvole ne smije izlaziti iz kuće ili stana.
Kako suigrači Azeri komentiraju obnavljanje sukoba s Armencima?
- Za njih nema dvojbe da je to njihov teritorij, iako znaju da ga naseljavaju Armenci, ali isto tako kažu da je na tisuće Azera od tamo silom protjerano. Uostalom, i prvak Karabah u kojem igra Filip Ozobić, je sada u Bakuu jer je istjeran iz Agdama, grada s tog područja Kavkaza. Ipak, svi ističu da je najvažnije postići mir i da ne ginu mladi ljudi.
Kakav je za život Baku, sada milijunski grad, koji je još krajem 19. stoljeća imao kazališta, banke i vile kakve se tada moglo vidjeti još samo na Azurnoj obali?
- Sjajan grad definitivno i lijepo mi je ovdje, iako živim sam. Govori se ruski i turski jer Azeri su bratski narod s Turcima, cijene su kao u Zagrebu, a najviše se družim s Ozobićem i tri igrača iz Srbije koja igraju za moj Sabah. S vratarom Sašom Stamenkovićem, koji ima automobil, vozim se svakodnevno na treninge, a tu potrošimo dosta vremena jer nam je kamp izvan grada.
Dugo izvan Hrvatske
Kakva je liga koja ima samo osam klubova?
- Zaista ne znam zašto su tako smanjili broj klubova, igra se četverokružno, a svatko svakoga može pobijediti, pa smo mi nakon dvije pobjede, u prošlom 4. kolu izgubili od Sabaila, koji je bio zadnji. Malo vlada taktički nered i pada dosta golova, ali vjerujem da Sabah može visoko i da neće korona sve zatvoriti i opet prekinuti prvenstvo. Otkako sam u siječnju došao u Azerbajdžan, više nisam mogao u Hrvatsku, pa se nadam da ću bar za Božić moći do Zagreba, Gorice i Knina. U Kaspijskom jezeru ili moru nisam se kupao, pa mi je i ljeto propalo.
Gorica danas igra derbi s Hajdukom. Prognoza?
- Čujem se često s bivšim suigračima u Gorici, a gledam uživo ili u snimci i sve utakmice HNL-a, pa ću naravno i ovu. Nije slučajno što Hajduk u Gorici ima samo jedan remi u pet utakmica, odnosno to govori koliko je Gorica dobra. Prognoziram jako neizvjesnu i dobru utakmicu, nijanse bi mogle odlučiti, možda opet u korist domaćina, iako je i Hajduk mnogo bolji ove sezone - zaključio je Mario Marina, koji se nada da neće osluškivati neugodne zvukove oružja u Azerbajdžanu.