Antonio Conte i Thomas Tuchel definitivno su “ukrali show” svojim verbalnim, pa umalo i fizičkim obračunom na Stamford Bridgeu, gdje su ustvari svi došli gledati “tučnjavu” Chelseaja i Tottenhama, a vatrenija ili barem jednako vatrena odvijala se između njihovih stratega. Psovke, kletve, provokacije, natezanje, inat, unošenje u lice... I sve to u dvije runde.
Treneru domaćina zasmetalo je što Conte tako oduševljeno slavi pogodak Hojbjerga (za 1:1) koji je prema njegovom mišljenju trebao biti poništen, pa je žustrim gestama izazvao reakciju Talijana, što je rezultiralo kratkotrajnim naguravanjem kod aut linije. Vrhunac se dogodio na kraju utakmice (2:2) kada je Tuchelu zasmetalo što ga Conte nije pogledao u oči prilikom rukovanja, barem je to tako objasnio medijima. Zato ga je žustro povukao i ponovno je nastala drama, a veći sukob sprečavali su igrači. Tako su dvije iskusne njuške - Talijanu su 53, a Tuchelu 48 godina - u nekoliko trenutaka izgledale kao dva ‘nabrijana’ školarca u dvorištu koja se natežu čiji je razred popularniji. Pošto su ukor već dobili, “ravnatelj” Anthony Taylor pokazao im je isključenje.
I nije to ništa novo. Pogotovo ne u plavom dijelu Londona, gdje je oduvijek kontroverzni José Mourinho vodio glavnu riječ nepunih šest godina (u dva navrata) i od onda još dvaput prihvaćao poslove na Otoku (Man. United, Tottenham). Portugalcu je to bilo i više nego dovoljno vremena da neumoljivo ratuje s Arsenom Wengerom, legendarnim trenerom gradskog rivala Arsenala. Opće je poznato da ovi strateški velikani jedan drugoga nisu mogli vidjeti ‘ni nacrtane’. Sve je počelo 2005. Wengerovom kritikom na “parkirani autobus” Mourinha, odnosno stil igre koji se bazira isključivo na obrani i kontra napadima, te mu često izostaje atrakcije.
"Znam da živimo u svijetu u kojem se sve dijeli na pobjednike i gubitnike, ali jednom kada rezultat ohrabri timove koji ne preuzimaju inicijativu, sport je u opasnosti", prokomentirao je Francuz, a znamo da se samodopadni Portugalac ne da opeći bez da uzvrati vatru:
"Znate li one ljude što iz svog doma dalekozorom gledaju u tuđe kuće i stanove? E, to je Wenger, takve vi u Engleskoj zovete voajerima. Čovjek ima neki problem s nama, stalno govori o Chelseaju, to mora da je bolest", postavio je Mourinho dijagnozu, a Wenger je zbog njegove neukusne metafore odlučio kontaktirati odvjetnike, no sudskog procesa ipak nije bilo.
"To je bilo ispod svake granice, José je izgubio dodir sa stvarnošću. Kada daš uspjeh glupim ljudima, to ih ponekad učini još glupljima", zaključio je.
Njihova svađa je iz verbalnog obračuna 2014. prerasla u fizički. Povod je bio grub start Chelseajeva stopera Garryja Cahilla na topničkom asu Alexisu Sanchezu nadomak aut linije. Mourinho je pokazao Čileancu da ustane i “ne glumata”, što je Wengera u potpunosti izbacilo iz takta. Krenuo je rukama odgurivati za jedno glavu i pol’ nižeg trenera, a ovaj se opirao i vikao mu od prilike “nosi se natrag na svoje mjesto”; samo s nekoliko ‘začinjenijih’ riječi. I trajalo je to nepune dvije minute - svakih nekoliko sekundi novo unošenje u lice. Kasnije je Wenger rekao da žali za takvim ponašanjem i da više neće slično reagirati, no pregazio je obećanje i ponovno prigovarao za, po njegovoj procjeni, pretjerano defenzivni stil igre. Mourinho ga je nazivao “vječnim prigovaračem”, “specijalistom za gubitnike”... ‘častili’ su se kad su stigli, a Wenger se svega prisjetio pretprošle godine u razgovoru za Daily Mail.
"Mislim da sam vodio 1.235 utakmica, od toga sam se u 1.225 uspio kontrolirati. Možda sam i ja ponekad bio pretjerano agresivan prema njemu, ali José se stvarno ponašao kao da je došao iz dječjeg vrtića. Mislim da se sada primirio", glasio je njegov zaključak.
Istina, Mourinho se primirio, ali između dva mandata u Chelseaju potrudio se zaratiti i u Španjolskoj, dok je sjedio na klupi Real Madrida. Tamo se ni kriv ni dužan pod njegovim napadom 2011. našao danas pokojni Tito Vilanova. Klasična priča - veliki derbi, točnije vrući El Clasico, faul kod aut linije, naguravanje igrača... U svoj toj gužvi trener Madriđana prišuljao se Vilanovi i prstima krenuo u smjeru njegovih očiju, još ga i s leđa povukao za uho. Da bi stvar bila bizarnija, Vilanova je tada bio pomoćni trener Barce i ni na koji način nije sudjelovao u naguravanjima. Primijetio je to Mourinho i ispričao se godinu kasnije rekavši da “očigledno nije smio takvo što učiniti”.
No, jedno malo manje poznato lice nikada se nije htjelo ispričati za svoj “grijeh”. Naime, trener Silvio Baldini u svojoj prvoj sezoni na klupi talijanske Catanije (sezona 2008./2009.), protivničkog stratega Domenica Di Carla (Parma) udario je nogom u - stražnjicu. Baldini slovi za jednu od ‘čudnijih’ glava u svijetu nogometa, pa ako je netko već morao izvesti takvu glupost, može se reći da je on bio među favoritima.
"Ispričavam se svom klubu i gradu, ali ne i Di Carlu. Njemu ništa ne dugujem, on je osoba s manama i provocirao me", rekao je poslije incidenta valjda savršeni Baldini.