Krupna pogreška nizozemskog stopera koji je nasjeo na lažno kretanje ukrajinskog igrača. Baš početnički", strog je Gary Neville prema obrani "Oranja" dok u nedjelju navečer secira pogodak Andrija Jarmolenka. Strijelac se spustio u džep ispražnjenog prostora i spakirao krasnu golčinu s 20 metara.
Prosječnom navijaču moralo je izgledati spektakularno, ali igrači s podešenim obrambenim "mindsetom" u glavi radije stvar objašnjavaju kao defenzivni fijasko. "Jadno. Na ovoj razini jednostavno - neoprostivo", zakucat će okrutni Roy Keane u zemlju sirotog prijestupnika.
Sterlingov tjedan
Braneći se u pubu "Blossoming Ginger" od indijskog konobara koji Hrvatima predlaže da se okušaju u kriketu, slušam nogometni gremij u studiju ITV-a i razmišljam: a) Hrvatska je na Wembleyju matirana baš po matrici koju crtaju proslavljeni Man Unitedovi igrači, b) Zlatko Dalić, Domagoj Vida i Duje Ćaleta-Car sretni su ljudi jer u blizini nema Keanea i Nevillea, naši su "punditi" uglavnom benevolentna čeljad koja se suzdržava od brutalnih uklizavanja u javnom prostoru.
Pogledajte današnji Eurocast sa Silvijom Marićem
Hrvatska je u nedjelju kapitulirala iz akcije tipične za englesku reprezentaciju. Stožer je davno odskautirao da se Harry Kane ciljano spušta prema centru kako bi iza leđa oslobodio prostor brzim krilnim napadačima. Obrana se na treninzima pripremala za takav scenarij, ali je u jednom trenutku ipak zaboravila na Sterlinga. Nakon višemjesečne kritike i javnog zazivanja da prepusti mjesto spremnijima, Sterling je tako napokon dočekao svoj tjedan. Prvo ga je za doprinos borbi protiv rasizma odlikovala kraljica (MBE medalja), a koji dan kasnije počastili su ga i hrvatski stoperi. U trenutku dok se naočigled gasio i izgledao kao kandidat broj jedan za izlazak iz igre…
Zbog propusta su Ćaleta-Car, ponegdje i Gvardiol, obilježeni kao lica s tjeralice, iako generalno predstavu obrambenog reda ne možemo nazvati "kriminalnom". Kada su preživjeli prvih 15 minuta uragana, oni su uglavnom dobro zatvarali prostor i solidno, bez panike, surađivali dok su držali loptu u posjedu. Dojam je, doduše, da Vida daleko komfornije funkcionira u tandemu s vršnjakom Dejanom Lovrenom, s kojim je odigrao brdo zajedničkih utakmica, a s obzirom na Lovrenov ubrzani oporavak, njih dvojicu u središtu obrane možemo očekivati u sljedećoj utakmici s Češkom.
Tika-taka bez učinka
Od obrane Vatrenih vjerojatno je previše zahtijevati da meč odradi bez ogrebotine - u posljednjih 10 utakmica obrana je primila 14 golova i samo dvaput sačuvala čistu mrežu (Malta, Cipar) - ali u slaganju pobjedničkog mozaika ionako je puno delikatnije pitanje kako komponirati vezni red i napad.
"Ne volim kada glorificiraju tika-taku i nimalo ne uživam u igri 'ja tebi, ti meni'.
Posjed ima smisla samo kada ga oplemenite završnicom", citiraju tabloidi u ponedjeljak Pepa Guardiolu. Zanimljivo, čine to jer su nezadovoljni načinom kako su "tri lava" razvodnila meč jednom kada su se dočepali vodstva. Zlatko Dalić mogao bi bez problema magistrirati na tu temu. U dvobojima sa suparnicima iz Fifina top 10 kluba, njegova momčad od Rusije naovamo uglavnom "dobro stoji na terenu" i "drži utakmicu pod kontrolom", ali pogledom na semafor shvatit ćete - ona igra sterilnu tika-taku.
Napadački deficit
Dalićeva formacija uvjetovana je profilom veznih igrača koji su odreda znalci i fini tehničari, ali zapravo nisu kompatibilni. Na Wembleyju je podbacio Marcelo Brozović: u šampionskom Interu ove je sezone izrastao u igrača s ovlastima da svakom napadu udari osobni pečat, ali s Modrićem i Kovačićem u susjedstvu ne može računati na isti luksuz. U želji da momčad preseli na posljednju trećinu terena, Dalić će vjerojatno žrtvovati jednog od dvojice igrača (Brozović ili Kovačić) kako bi oslobodio mjesto ofenzivnijem Vlašiću ili čak Pašaliću, koji kao plutajuća mina svako toliko zaluta u suparnikov kazneni prostor.
Otkako se povukao Mario Mandžukić, napadački deficit reprezentacije prerasta u kroničnu boljeticu. Bruno Petković na trenutak je izgledao kao napadač koji može ispuniti te prevelike kopačke, ali nije ulovio kontinuitet forme niti golgeterske vrhunce europskih top napadača. Da raspolaže barem jeftinijom kopijom Benzeme (tko je rekao Giroud?), Lewandowskog ili Ibrahimovića, izbornik bi skinuo s vrata težak uteg. Njegov je roster, međutim, nakrcan brzim krilnim igračima (Rebić, Perišić, Brekalo, Ivanušec, Oršić) ili tzv. drugim špicama (Kramarić). Svima je zajedničko to da ne vole kampirati u kaznenom prostoru suparnika, i bitno su opasniji kada gol napadaju iz dubine teritorija.
Vremena nema puno, svega dva ili tri treninga, ali Dalić nešto mora zarotirati kako bi stigao do golova. Čeka nas promjena sastava, a možda i sustava, a nije loša vijest i da se suparnik za promjenu zove Češka, već dugo bez superzvijezda poput Bergera, Baroša ili Rosickog, danas samo 40. momčad Fifina redoslijeda.