Ako će generacije godinu covida-19 pamtiti kao ljeto kada su na teren istrčali svi jahači apokalipse u punoj formi, Andrej Kramarić imat će oko Božića razloga da 2020. zaokruži kao sezonu iz bajke, najbolju godinu karijere. Jer Kramarić ne može prestati zabijati: lijevom, desnom, glavom, Borussiji, Bayernu ili švedskoj reprezentaciji, napadaču je svejedno. U nedjelju je stigao na utakmicu načetih prepona, ravno sa stola za masažu, ušao kao džoker s klupe i za deset minuta na terenu stigao ugurati pobjednički gol kojim se Hrvatska odlijepila od dna skupine Lige nacija. Trijumfom u St. Gallenu u srijedu je posustala nacionalna momčad pronašla bronhi za lakšu jesen, a sada je već učinila dodatni pozitivan iskorak koji joj daje pravo crtati ambiciozne planove za nastavak ovog Uefina natjecanja.
Prije nego se posvetimo igri još slovo, dva o Kramariću, hit-igraču posljednjih tjedana i mjeseci. Prvi ozbiljan kontakt s loptom sinoć je iskoristio da se probije kroz obruč, spusti prema kaznenom prostoru i s 20 metara šutira na gol. Gledatelju nije moglo promaći da je Ivan Perišić u kutu kaznenog prostora ovakav rasplet akcije dočekao protestirajući raširenih ruku, u stilu "zar me baš nikada ne vidiš?".
Kemija se nikad nije stigla razbuktati među dvojicom suigrača, Kramarićev izoštren fokus na gol ponekad izbaci iz takta njegove suigrače, ali dobra je vijest za Dalića da se tinjajuće nezadovoljstvo ugasi već za minutu ili dvije. Živi dokaz je Perišićeva asistencija strijelcu pobjedničkog gola. Pričekao je Kramarića da se osami u petercu i servirao mu zicer pa na kraju ispraćen pljeskom (kakav crni kuriozitet) 2020 gledatelja napustio travnjak. Kramarić se još jednom upisao, ali Perišić je za utjehu dohvatio epitet igrača utakmice.
Imala je Hrvatska u prvom poluvremenu više raspoloženih nogometaša. Već po navici predvodio ih je Luka Modrić, koji je svilenom dodiru sinoć dodao i žestinu. Uoči prvog pogotka provalio je nacrt švedskog napada, presjekao loptu te u sprintu osvojio 20 metara prije nego što su 'vatreni' u sljedeća tri brza dodavanja matirali Olsena. Brozović je bio racionalan, Vlašić rastrčan i raspoložen, obrana čvrsta, braniči hrabri u izlasku na suparnikovu polovicu premda bi u nemogućim uvjetima i s tako malo utakmica u ovoj konkurenciji od njih očekivali da istrče "pod ručnom". Onda je na poluvremenu "netko ugasio svjetlo" ili je IKEA drukčije osvijetlila prostor, zavisi iz kojeg kuta gledate, ali u nastavku su dvije momčadi promijenile uloge.
Ohrabrio se Dejan Kuluševski i u nekoliko žestokih naleta otkrio da Melnjak u defenzivi i nije neka neosvojiva stijena. Forsberg, Ekdal i Berg bolje su čuvali loptu, švedski napadi postajali su sve opasniji, a Hrvatska se pasivizirala i počela kalkulirati. Gol za 1-1 došao je kao logičan i objektivan nastavak nogometa koji smo gledali u većem dijelu nastavka. Remi bi na koncu vjerojatno bio najrealniji ishod, ali ovakav rasplet nudi ljepši pogled na tablicu...