U medijskim istupima hrvatskih nogometnih reprezentativaca neizostavno se ističe - "dobra atmosfera". Možda će nekomu to naglašavanje ozračja biti suvišno i dosadno. U hrvatskoj je sportskoj javnosti uvriježeno mišljenje da svako okupljanje nacionalne momčadi podrazumijeva prisne odnose i obiteljsku atmosferu.
A zapravo se radi o fenomenu, ustanovljenom još u začecima stvaranja reprezentacije. Kolokvijalno, to zovemo kult nacionalne momčadi, koji su još u "brončano doba" tzv. "vatrene generacije" promicali Ćiro Blažević i igrači, predvođeni kapetanom Zvonimirom Bobanom, neposredno - na terenu. Spomenuti su fenomen uočili i mnogi europski nogometni kroničari, smatrajući ga odlučujućim u distanciranju Hrvatske od ostalih tzv. "balkanskih" momčadi. Fascinantno zvuči podatak da je od 1994., kada se prvi put pojavila u kvalifikacijskom ciklusu za neko veliko natjecanje, hrvatska nogometna reprezentacija nastupila na šest Eura i šest Svjetskih prvenstava ("vatreni su "promašili" jedino kontinentalnu smotru 2000., a njihovi nasljednici Mundial 2010.).
Kult reprezentacije
Svi su treneri i igrači, koji su pristizali nakon Blaževića i Bobana, bili de facto sljedbenici ustrojenog kulta hrvatske reprezentacije. Najveću poniznost spram svojih "predaka" iskazali su upravo njihovi aktualni nasljednici, predvođeni Zlatkom Dalićem i Lukom Modrićem. Vjerojatno je i to razlogom što su ih, u rezultatskom smislu, višestruko nadmašili.
A recept za održavanje spomenutog kulta, koji se već desetljećima uspješno njeguje, zapravo je vrlo jednostavan: za "dobru atmosferu" dovoljno je neprestano "graditi momčad" (upražnjavajući tzv. team-building) i postizati vrhunske rezultate. Iz primjera drugih nacionalnih selekcija možemo konstatirati koliko je ovaj naizgled jednostavan proces iznimno zahtjevan i vrlo složen.
Pred hrvatskom je reprezentacijom (sredinom lipnja) novi izazov - nastup na 13. velikom natjecanju. Sudjelovanje na turniru u Egiptu, narednih dana, priprema je za turnir u Njemačkoj. Izbornik Dalić igranje protiv Tunisa (a potom i jednim od preostalih sudionika - Egipta ili Novog Zelanda) doživljava prije svega kao snaženje zajedništva i homogenosti skupine igrača, koji će Hrvatsku predstavljati na predstojećem Europskom prvenstvu.
Za oglede u Egiptu stručni stožer hrvatske reprezentacije nije kalkulirao glede kandidata: pozvao je najbolje! S izuzetkom četvorice ozlijeđenih igraznača, koji su ovu akciju bili primorani otkazati. Tako se u Kairo nisu zaputili Josip Šutalo, Martin Baturina, Ivan Perišić i Ante Budimir.
Homogenost skupine i "dobru atmosferu" najlakše je održati rezultatskim uspjesima. Stoga, možda rezultat u Egiptu nije prioritet, ali se on od desete reprezentacije (na Fifinoj rang-listi) i najvećeg favorita na kairskom turniru - očekuje.
(Po)najbolji sastav
U skladu s time, očekuje se i da će hrvatska momčad već u subotu protiv Tunisa (21 sat) zaigrati u (po)najboljem sastavu. Dakako, pojam - najbolji podložan je subjektivnom dojmu izbornika Dalića i njegovih suradnika, ali i trenutačnoj formi kandidata. Čini se da postoje neke dvojbe u svezi početnog sastava, ponajprije u prvoj i posljednjoj liniji momčadi. Može se pretpostaviti da će utakmicu s Tunisom započeti Dominik Livaković na vratima, te tercet "senatora" (Luka Modrić, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić) u veznom redu.
Odsustvom Šutala, kao potencijalni stoperski par nudi se dvojac Martin Erlić - Domagoj Vida, uz pretpostavku da će Joško Gvardiol zaigrati na poziciji lijevog beka (što je najčešće upražnjavao u momčadi Manchester Cityja, prije ozljede). Kudikamo je veća dvojba - tko će obnašati dužnost desnog beka? Juranović kod Bjelice igra najčešće u sustavu 3-5-2, a trenutačno još "lovi" formu nakon ozljede mišića (zbog čega je u posljednjem razdoblju propustio sedam utakmica berlinskog Uniona). Istodobno, njegov imenjak Josip Stanišić igra u odličnoj formi. Međutim, trener Bayera Xabier Alonso puno ga češće koristi kao stopera nego desnog beka.
Rješenja na krilima
Izostankom Perišića i Budimira, trojac u napadačkom redu mogao bi biti: Andrej Kramarić, Bruno Petković i Luka Ivanušec. Dok se kao alternativna mogućnost za ljevokrilnu poziciju ističe Marko Pjaca, za desnu stranu konkurira nekolicina igrača: Lovro Majer, Nikola Vlašić, Marco Pašalić, pa čak i njegov prezimenjak Mario, kojemu trener Atalante Gian Piero Gasperini sve učestalije pozicije u napadačkom dijelu mijenja za ulogu defenzivnog veznjaka.