U ovom trenutku Hrvatska ima sigurnih troje sportaša za OI u Parizu sljedeće godine. Dvije sportašice - Matea Parlov Koštro i Bojana Bjeljac, obje maratonke. Od prije koji dan i prvog sportaša. Boksač Gabrijel Veočić (22) je ulaskom u polufinale Europskih igara do 80 kg u Poljskoj, izvadio i olimpijsku vizu.
Kasnije je prošao i još malo dalje, plasirao se u finale EI i ondje izgubio od sjajnog doista Ukrajinca, Oleksandra Hižniaka, aktualnog prvaka Europe i svijeta, srebrnog s OI u Tokiju 2021.
Nekoliko dana po povratku doma, u Slavonski Brod, Gabrijel je s ocem i trenerom Perom Veočićem, bivšim satnikom Hrvatske vojske navratio u metropolu. Još pokoja “runda medijskih obveza”, nagrađivanje plaketom Hrvatskog boksačkog saveza za plasman na Igre u Parizu.
- Meni je ovo već peta europska medalja u različitim uzrastima - podsjeća “Kobra iz Broda” koji je prošle godine osvojio zlato na EP do 22 godine.
- Imam i 13 naslova državnog prvaka. Jednostavno, ja sam stalno u formi i stalno hoću bolju i višu medalju. S tim da neću stati dok ne osvojim olimpijsku medalju, ona je moj san. Ako ne u Parizu, onda na sljedećim olimpijskim igrama, ali znam sigurno da neću stati dok to ne osvojim.
Kolike su šanse da se taj san ostvari već u Parizu?
- Velike. Sama pomisao da sam se plasirao među prvima, ali i da sam u Poljskoj bio među favoritima, dokaz je da ću imati veliku šansu na tim Olimpijskim igrama. Imam još dosta i vremena za stasati u seniorskim vodama, ali mislim da je velika mogućnost za olimpijsku kolajnu i sve ću učiniti to i ostvariti.
U sportu, bilo pojedinačnom ili kolektivnom, sportaš najviše može naučiti iz poraza, ma koliko to čudno zazvučalo. Naime, ushit koji pobjedu slijedi zna prikriti poneku slabost, ne raščlanjuje se pomnije svaka borba. Gabrijel je ove godine poražen u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva i u finalu Europskih igara.
- Iz svakog poraza nešto naučim. Nakon poraza od Španjolca na SP rekao sam da ću se vratiti još jačim i boljim, i vratio sam se. Osvojio sam medalju na Europskim igrama, plasirao se na Olimpijske. To je bio cilj. Poslije ovog poraza u Poljskoj vratit ću se još jači i sada još jedino postoji olimpijska medalja.
Što je manjkavost Gabrijela Veočića, na čemu još morate dodatno poraditi?
- Mislim da imam odličnu tehniku i taktiku, jedino što mi preostaje je raditi na kondiciji, snazi udaraca, izdržljivosti. Taj kontinuitet je jako bitan jer sam eto, u zadnjih mjesec i pol dana imao 9 borbi. Toliko je stvarno teško biti fokusiran.
Hoćete li posvetiti malo više pozornosti odmoru jer ste prošle godine, skoro pa pretjerali s brojem borbi? Bilo ih je ako se ne varamo 30-ak.
- Da, bilo ih je toliko i zato je onda bila i ozljeda leđa, dvije hernije diska. Je, 30 mečeva u 12 mjeseci je previše. S tim da to nisu bile lagane borbe, nego svjetski i europski turniri. Najsnažniji tu dolaze. Treba dozirati formu jer najbitniji mi je sada Pariz jer je teško u nekoliko mjeseci dizati formu 2-3 puta.
Prošle ste godine bili na Kubi 3 tjedna, planirate i opet. Što je ondje drukčije u odnosu na treninge u Zagrebu, pa u jakom centru u Assisiju u Italiji?
- Ha, ovo sve je treniranje, a Kuba je preživljavanje. Svaki trening je na Kubi obvezno na maksimumu, da ga “preživite”. Tako i Kubanci rade, onda sam tako i ja, ali u Europi to nije baš tako.
Ostaje dakako još jedna želja uz olimpijsku medalju, a to je brončana ploča na središnjem trgu u Slavonskom Brodu, Korzu. Dobivaju je samo najuspješniji sportaši tog grada i kraja. Ondje ploče imaju Venio Losert (rukomet), Ana Titlić i Kornelija Kvesić (košarka), Marijo Mandžukić i Ivica Olić (nogomet).
- Ne, ja još nemam. To je želja, ali trebam svjetsku ili olimpijsku medalju.