Prije dvije godine u poljskom je Torunu prekinuo hrvatski post koji je trajao gotovo tri desetljeća. Odnosno punih 27 godina. Toliko je dugo Hrvatska čekala odličje s europskih dvoranskih prvenstava, još tamo od srebra Branka Zorka na 1500 metara u Parizu 1994. Osvajala je Hrvatska u tom razdoblju medalje na svim velikim natjecanjima na otvorenom, osvajala je medalje i na dvoranskom SP-u, ali ta kontinentalna natjecanja pod krovom su joj dugo bila "ukleta". Sve dok to nije odlučio prekinuti Filip Mihaljević osvajanjem bronce u bacanju kugle na prošlom EP-u.
Filip je glavni hrvatski adut i na 37. izdanju Europskog dvoranskog prvenstva koje počinje u četvrtak navečer u Ataköy Areni u Istanbulu. Danas div iz Livna ima još veću reputaciju nego prije dvije godine u Poljskoj, jer sada je aktualni europski prvak na otvorenom, a u 2022., najvećoj godini svoje karijere, bio je i četvrti na dvoranskom SP-u u Beogradu te šesti na SP-u na otvorenom u Eugeneu.
Već iz toga je posve jasno da je Filip jedan od favorita i u Istanbulu, ali ne treba to uzimati zdravo za gotovo jer kugla je iznimno konkurentna i jaka o čemu govori i podatak da hrvatski rekorder ima tek sedmi rezultat ove zime među prijavljenima.
- Odradio sam dva mitinga i prošlo je dobro. Nisam bio potpuno zadovoljan s 20,97 u Sassnitzu, ali za prvi miting godine je bilo OK, a u Beogradu je već bilo puno bolje, bio sam baš zadovoljan s 21,42. Poslije toga smo se odmorili 2-3 dana, pa odradili još jedan dobar tjedan treninga i sad iščekujemo početak EP-a. Očekivanja su klasika, treba odraditi kvalifikacije, a onda slijedi žestoka borba za medalje, tko god da uđe u finale. Konkurencija je stvarno dobra, devetorica su ove zime bacala preko 21 metar, tako da će stvarno biti baš žestoko - javio se Mihaljević uoči današnjih kvalifikacija (početak u 17.12 po našem vremenu).
Možda samo dva odrađena mitinga uoči EP-a nekome zvuči malo, ali tako je bilo i lani prije dvoranskog SP-a, a godinu ranije prije medalje u Torunu zbog ozljede nije imao nijedan nastup.
- Ne znači broj nastupa ništa. Dapače, strpljivo smo radili, znali koliko nam treba da uđemo u dobru formu, tako da nije bilo nikakve panike, nego smo trenirali i čekali ožujak. Takva je dvoranska sezona. Da bi odradio više mitinga, moraš početi puno ranije, a meni je prošla sezona završila dosta kasno, nismo se htjeli žuriti, a još se dogodila i mala gripa. Ali, sve smo nadoknadili, bitno je da sam zdrav, i sve što smo mogli kontrolirati smo napravili dobro.
Od mitinga u Beogradu prošla su dva tjedna, je li forma, sudeći prema treninzima, otada krenula uzlaznom putanjom?
- Mislim da jest. U Beogradu je konkurencija bila iznimno dobra, bio sam jako motiviran za bacanje, a i rezultat je, s obzirom na dotadašnji rad, bio jako dobar. Forma se sada polako diže, sad su to već lakši treninzi, tijelo se polako osvježava, i nadam se da sam spreman baciti dalje nego u Beogradu.
Za medalju će se bacati preko 21,30
Vodeći na europskoj ljestvici ove je godine Luksemburžanin Bob Bertemes koji je došao na prag 22 metra (21,93), tu je i branitelj naslova Tomaš Stanek koji ima niz dobrih nastupa iza sebe, slično kao i Talijani Leonardo Fabbri i Zane Weir. U priči o sjajnim rezultatima u kugli posljednjih godina u prvom su planu Amerikanci Crouser i Kovacs i Novozelanđanin Walsh, ali kugla je i u Europi brutalno jaka.
- Jest, ono što je prije bila svjetska kugla, danas je europska. Bez pretjerivanja, rezultati na svjetskoj razini prije 7-10 godina, sada se ostvaruju u Europi. Sama činjenica da sam s 21,42 metra tek sedmi na listi prijavljenih govori dosta. Bertemes je blizu 22 metra, ali Stanek je možda i opasniji jer je imao više dobrih natjecanja. Tu je i Fabbri s 21,60, pa Weir, a i Poljak Haratyk po meni ima dobru šansu jer se polako diže, promijenio je trenera pa mu je trebalo malo više vremena da se navikne na novi sustav. Armin Sinančević, čovjek koji brani srebro s otvorenog, nešto je lošije ušao u sezonu, ali je sada također jako dobar. Mislim da se 6-7 ljudi može boriti za medalju, tko na dan finala bude raspoloženiji i spremniji, taj će imati prednost. Mislim da će za medalju sto posto trebati bacati preko 21,30, a možda i preko 21,50.
Kad je spomenuo da Sinančević na neki način brani srebro s otvorenog, onda je jasno da Filip brani zlato iz Münchena. Stvara li sam sebi pritisak da mora opravdati tu europsku titulu i sada pod krovom?
- Iskreno, ne. München mi je malo i olakšao situaciju, skinuo mi je teret s leđa jer ostvario sam svoj cilj. Ali, naravno da su očekivanja velika. Službeno branim broncu iz Toruna, premda svi mi znamo da zapravo branim zlato iz Münchena. Jer bronca je bila prije dvije godine, a München je bio posljednje veliko natjecanje. No, ostavili smo taj München iza sebe, to je bio sjajan uspjeh, ali sad smo već u novoj sezoni, grabimo dalje i nema nekog prevelikog pritiska.
"Šaranje" s kvalifikacijskim sustavima
Ali mu taj München može poslužiti kao dobro iskustvo jer dokazao je tamo da može biti najbolji kad je najvažnije.
- Definitivno. Cijela prošla sezona je bila jako dugačka, a uspjeli smo se dobro spremiti za sva tri velika natjecanja i bacati jako dobro, tako da je to važno iskustvo.
Kvalifikacije su, dakle, danas, a finale je večer kasnije. Jako se puno šara s tim kvalifikacijskim sustavima na dvoranskim natjecanjima. U Torunu su kvalifikacije bile ujutro, a finale isti dan navečer, dok lani u Beogradu uopće nije bilo kvalifikacija, već je svih 18 kuglaša bilo izravno u finalu. Filip kaže da nema nikakvih preferencija.
- Nema tu pravila, svaki sustav ima svoje prednosti i mane i uvijek se pokušavam prilagoditi. Na pripreme u prosincu krenuli smo sa saznanjem da će natjecanje biti dan za danom, tako smo se nekako i pripremali, pogotovo u zadnjem razdoblju. Pokušat ćemo biti što svježiji za četvrtak, pa da u petak onda bude ono pravo - zaključio je Filip.