Konačno su pred nama hrvački petak i subota na Europskom prvenstvu. Daleko od toga da i dosad jasno nije bilo vrhunskog hrvanja u zagrebačkoj Areni, međutim... Ono što je ipak najviše u pozornosti naše hrvačke sredine su natjecanja muškaraca grčkom-rimskim načinom. Tu je Hrvatska ipak nekako najjača, tu su naši najjači aduti. U konačnici, u ovoj je dijelu Europskog prvenstva domaćin i najbrojniji, a nije i da se nemamo čime podičiti.
Osmorica će hrvatskih hrvača tijekom predstojeća dva dana nastupati na zagrebačkim strunjačama, prikazati svoje najbolje umijeće. U biti, kamo sreće da to i ne bude baš samo petak i subota, neka se to protegne i na posljednji dan, nedjelju kada su po rasporedu finala u nekim kategorijama (do 60, do 67, do 72, do 82 i do 97 kg).
Jedan od Hrvata od kojeg imamo velika očekivanja, u petak će na strunjaču. Ivan Huklek u kategoriji do 87 kg. "Hulk iz Sesveta" kako ga se još zna zvati, pozornost najšire javnosti u nas skrenuo je na sebe borbom za broncu na OI u Tokiju prije nepune dvije godine. Tada je od njega bolji bio Gruzijac pod srpskom zastavom, Zurabi Datunašvili koji je tada bio i aktualni europski prvak. No, sam ulazak u olimpijsko polufinale za Hukleka kojem su to bile prve Igre bio je sjajan rezultat. Iako, nije baš apsolutna senzacija jer je godinama prije Tokija, Ivan postupno skretao pozornost na sebe. od 2016. do 2019. godine je osvajao dva srebra i jednu broncu na europskim prvenstvima mlađih uzrasta u Bukureštu, Istanbulu i Novom Sadu, a izdvojimo i broncu 2017. na SP do 23 godine u Poljskoj, tada do 85 kg.
No, nije sve u nekim prijašnjim godinama, prošlosti. Još je jednu medalju, nedavno i to baš u Zagrebu osvojio Ivan Huklek, broncu na Zagreb Openu, turniru Ranking Serije baš kao i Ivan Lizatović i Ivan Gerić. Pridodali bi... za medalju je važno zvati se Ivan ili Iva.
"Hulk iz Sesveta" sigurno da je jedan od kandidata za kolajnu i sada, na EP u Areni, u kategoriji do 87 kg. Nismo napisali favorit jer je konkurencija prežestoka, mnoštvo je vrsnih, a vrlo izjednačenih suparnika.
- Svakom natjecanju prilazim s istim ciljem, a to je osvojiti medalju - ne krije Ivan uoči nastupa na EP u Zagrebu.
- Po mogućnosti jasno da je što sjajnija, a to bi mi onda bila i prva seniorska medalja, pa još u Zagrebu... Vidjet ćemo, potrudit ću se, dati sve od sebe da to i dogodi.
Natjecati se doma u svakom je sportu povlastica, određena prednost, ali koliki je pritisak?
- Pritisak postoji uvijek, a kada ste doma sigurno da jest dodatna još razina pritiska više. Međutim, bitno je da sam ja u takvim situacijama smiren, da ne gledam na to na taj način, ne opterećujem se. Gledam to ipak više kao prednost i bolju stranu jer nemam problema s putovanjem, vožnjom i slično. S te sam strane puno odmorniji, svježiji. Koncentriraniji sam.
Koliko smo imali priliku spoznati iz prijašnjih kontakata s vašim trenerima u reprezentaciji, pa kolegama, pripreme u Poreču su bile odlične. Je li jedno od možda boljih, najbrojnijih kampova dosad?
- Ne jedan od brojnijih, nego je bio najbrojniji trening-kamp ikad! Mi smo imali nakon Zagreb Opena odmah kamp u Poreču gdje smo imali 240 hrvača! Ne govorim o trenerima, fizioterapeutima, popratnom osoblju, nego samo nas hrvača iz više država je došlo 240.
Još k tomu ne baš niti iz bilo kojih država, bilo je tu od Kubanaca, Talijana, Bugara, Slovaka, Nijemaca, Srba...
- Ma da, to je apsolutno najveća brojka hrvača dosad u svijetu, na nekom kampu. Zato smo zadovoljni sa svim što smo tamo imali. Od smještaja, hrane, dvorane, okoline. Bio je sam predsjednik UWW (United World Westling - Međunarodni hrvački savez) Nenad Lalović. Došla je i glavna tajnica UWW-a za razvoj, žena koja putuje po cijelom svijetu, te nam je rekla ne iz kurtoazije da nikad nije vidjela u cijelom svijetu nešto onako dobro, tako dobro mjesto za pripreme.
Što je to posebno i tako dobro što nudi ili radi Poreč?
- Uvjeta ima dobrih i u drugim kampovima, ali u Poreču je prednost što ste uz more. Kad dođemo u Mađarskoj, tamo u kamp, zatvoren si u olimpijskom centru koji može biti dobar, ali.. teško je psihički izdržati. Tu u Poreču, prošećete uz more, sjednete na kavu i gledate na pučinu, automatski je sve lakše. Onda još i potičemo turizam u Poreču, u Istri jer gledajte, pa nije to baš ni zanemarujući broj noćenja. Dobro svima.
Najveći dio hrvača u Poreču nastupa i ovdje na EP u Zagrebu. E sad, koliko ste vi onda tamo malo "skrivali" jedni od drugih neke stvari, pitanja napada i obrane, zahvata? Ipak vam je tamo bila sva konkurencija za medalju ovdje.
- He, he, je dobro pitanje. Evo, u mojoj kategoriji je bio baš i onaj koji me je dobio u Tokiju, Datunašvili. Pa Bugar, Rumunj. Sa svima sam radio. I sad, bilo je onda pitanje taktike hoće li on mene napasti u parteru, nešto drugo. Da, svakako da je bilo i malo "skrivanja" i svatko je to na neki način činio. Pogotovo u nekim svojim "specijalkama" u napadu u parteru. Recimo, kada je borba u "stojci" (stojeći stav), ja pokušam što bolje odraditi da suparnik vidi da sam ja spreman, da sam u formi, pa da zna kad dođe natjecanja da to i neće biti baš neka lagana borba. U situacijskoj borbi u parteru svi kalkuliraju, većina nas neće napadati svojim glavnim zahvatima - napominje Huklek.
E sad, u Areni, na Europskom prvenstvu više nema "skrivanja". Sad idu svi, pa tako i naš "Hulk iz Sesveta" u napad svim raspoloživim oružjem. Ne znamo jesmo li vam mogli uputiti bolju pozivnicu za Arenu. Ulazak je besplatan, borbe su vrhunske, natjecanje je elitno, a hrvatski hrvači trebaju i očekuju i pomoć s tribina. Dokažimo im da su doma, u Zagrebu, u Hrvatskoj!