U nedjelju je u Zagrebu okončano 73. seniorsko EP u judu. U biti, ova se redna brojka odnosi na muškarce koji kontinentalne smotre imaju od 1951. dok su se žene priključile gotovo četvrt stoljeća kasnije, 1974. Međutim, koliko god su žene možda “kasnile”, u hrvatskom su judu ne samo nadoknadile taj vremenski zaostatak, već i u kvalitativnom pogledu solidno zasjenile muškarce.
Cure su, naime, te koje u nas redovno i učestalo osvajaju medalje. Uostalom, brojke ne lažu, a one govore kako su od osamostaljenja domovine nam, djevojke osvojile devet kolajni, a dečki dosad dvije. U tih devet uračunate su jasno i dvije “svježe” iz Arene, zlato Barbare Matić i bronca Lare Cvjetko.
Bilo je još jako dobrih nastupa djevojaka u Zagrebu poput Ane Viktorije Puljiz (7. mjesto) i poglavito Katarine Krišto, djevojke kojoj je “za dlaku” izbjegla medalja (5. mjesto).
Sve se poklopilo
Ipak, jedna žena doista zaokuplja pozornost. Barbara Matić, dvostruka svjetska prvakinja, sada i europska prvakinja, Splićanka s već pet medalja na EP-ima i žena koja je ove godine nastupila na pet turnira i osvojila jednako toliko medalja! Od toga čak četiri zlatne. U redu, znamo da je riječ o vrhunskoj sportašici, međunarodnoj judaškoj zvijezdi, ali ovakav niz uspjeha, medalja nije baš uobičajen.
Vladimir Preradović, izbornik ženske reprezentacije, ujedno je i Barbarin trener, te najbolji odabir za pojašnjenje “fenomena Barbara”. Što činite vi, što radite, što jede Barbara za ovakvu “eksploziju” u prva četiri mjeseca ove godine? Jeste li nešto promijenili u radu, načinu treniranja?
- Ova je godina fenomenalna, to stvarno moram priznati - nije mogao ne složiti se i trener Preradović.
- Što da kažem, što smo promijenili... Mislim da se sve poklopilo. Timski rad, simbioza između sportaša ili sportašice i trenera. Barbara je maksimalno fokusirana na Olimpijske igre u Parizu. To se vidi u svakom njezinom pokretu, svakom treningu. Cijeli njezin dan, režim je podređen vrhunskom sportu i rezultatu. To je jedini način da se dođe do olimpijskog zlata, do olimpijske medalje. Ono što želimo. Nadam se da će nas zdravlje poslužiti ovih još nekoliko mjeseci i da ćemo stvarno obradovati Hrvatsku.
Barbara je posvećena svom sportskom putu, kako veli Preradović, ali sigurno je jako bitan onaj koji daje naputke. Pretpostavka je da trener ima zacrtan cijeli i svakodnevni itinerar, za svaki dan do slijetanja u Pariz. U tom kontekstu, jasno da se svi radujemo njezinim uspjesima i tu nema rasprave, ali postoji li bojazan da je prerano ušla u top, vrhunsku formu, a do Igara je još više od tri mjeseca? Je li stiglo vrijeme i za namjerno, svjesno rušenje forme sada jer ostati tako dugo na maksimalnom “broju obrtaja”.
- Da, da, mi sad baš nakon Zagreba idemo na rušenje forme. Krećemo raditi tzv. bazu i onda ćemo lagano podizati formu kako se približavaju Igre. Nama će, recimo, Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabiju, a to je za tri tjedna, biti kontrolno natjecanje pred Pariz. To nam je tamo cilj. Teško je održavati formu cijelo vrijeme pogotovo njoj koja je realno u vrhunskoj formi zaista od siječnja još. Neće moći zadržati takvu formu do kraja i onda idemo ka “špici” u Parizu, ali uvjeren sam da ćemo uz predan rad doći do cilja.
Danas pregled palca
Kakvo je stanje s palcem lijeve ruke? Ozlijedila ga je na EP, slomila nije što je najbitnije, ali kakva je narav ozljede?
- U ponedjeljak, utorak ćemo u Splitu obaviti temeljiti pregled, bude li potrebno i magnetska rezonanca, ali mislim da će biti OK. Uostalom, i tako nam sada nisu judaška natjecanja primarna, ne treba “loviti” bodove, ići na dva turnira prije SP.
Za konac, kada već riječ ima izbornik ženske vrste koja je opravdala očekivanja i na ovom natjecanju, kratak pregled i ocjene glede ostvarenja djevojaka.
- Barbara je jasno klasa za sebe. Još smo uvijek pod dojmovima njezine zlatne, ali i brončane medalje Lare Cvjetko u istoj kategoriji. Mislim da će Olimpijske igre 2028. u Los Angelesu biti Larine. Žao mi je Ane Viktorije Puljiz (do 52 kg) jer mislim da je mogla doći minimalno u borbu za medalju. Jako rijetko spominjem suce, ali ne mogu izdržati ne reći da suci nisu u toj borbi odradili svoj posao kako treba. Tihea Topolovec (do 57 kg) je imala jako dobar nastup, njezino vrijeme također dolazi. Na Katarinu Krišto (do 63 kg) smo jednako ponosni, ostavila je srce na tatamiju. Malo nedostaje sreće, taktičkog iskustva, ali s obzirom na njezine godine, vjerujem da će i to doći. Peto mjesto je lijep rezultat. Žao mi je zbog Ive Oberan (do 63 kg) koja je malo “izgorjela” da napravi pravi rezultat. Ona je još uvijek u konkurenciji za Pariz. Petrunjela Pavić (do 78 kg) je nažalost u prvoj borbi ozlijedila rame. Karla Prodan (do 78 kg) je imala Nizozemku Steenhuis koja je stvarno puno iskusnija. Karla dok je bila kadetkinja, Steenhuis je već bila top natjecateljica. Karla se nakon dugo vremena zbog ozljede tek u siječnju vratila, onda u Mađarskoj ozlijedila nožni palac i nismo uspjeli napraviti u 10-ak dana pravi trening, pripreme kakve smo planirali. Helena Vuković (iznad 78 kg) je definitivno pokazala “zube”. Zaključno, možemo biti sretni, zadovoljni i ponosni na sve, kao i na samu organizaciju EP. Pred nama je vrlo sretna budućnost, posebno za naš ženski judo.