Ovogodišnja osječka priča za Tina Srbića nije krenula najbolje, ali ono što je najvažnije - imala je happy end. Najbolji hrvatski gimnastičar bio je nesiguran u kvalifikacijama Svjetskog challenge kupa, napravio je neke netipične pogreške i djelovao je nakon svega prilično zabrinuto. No, svejedno je prošao u finale, a onda se u njemu ponovno ukazao onaj stari Tin. Opet smo ga gledali na postolju, ovaj put sa srebrom oko vrata, a premda je ocjena bila visoka (14,650), jasno je da ima u sebi i puno više od toga.
- Da sam povezao dva puštanja koja sam htio, odnosno da nisam krivo uhvatio pritku, pa povezao treće puštanje malo lakše, početna bi ocjena bila dvije desetinke veća. Da sam ukopao i saskok, dobio bih još desetinku više, dakle ukupno ta vježba u idealnim okolnostima vrijedi 14,950, a to je jako visoko. Ne samo da je dovoljno za sva velika finala, uključujući Olimpijske igre, nego je i među najjačim vježbama na svijetu - ističe Tin.
Ni to, međutim, nije dovoljno da nadmaši Tajvanca Chia-hunga Tanga (27), čovjeka koji zasad nema nijednu medalju na globalnoj razini, ali je ove godine napravio nevjerojatan iskorak. Radi atraktivnu vježbu u koju je uključen i izrazito težak element “walstrom”, pobijedio je ove sezone u Kairu i Cottbusu, a u osječkom finalu zapanjio senzacionalnom izvedbom i ocjenom 15,350.
- To vam je gimnastika, uvijek se pojavi netko za koga uopće ne mislite da je među favoritima te godine. Imamo njega, imamo Japance, Kineze, Amerikance, Britance... Bit će jako zanimljivo na Olimpijskim igrama. Naravno, i ja se još mogu podići, to uopće upitno i vjerujem da će i biti tako.
Pogreška zabranjena
Rekao je Tangu nakon finala da će pojačati vježbu i podići početnu ocjenu na 6,6 kako bi mu mogao konkurirati. Koliko je to ozbiljno mislio, je li to doista plan za Pariz?
- Iskreno, mislili smo ići s vježbom 6,5 za potencijalno pariško finale, ali sad kad ovo vidim, sa psihološke strane možda ipak veliku ulogu igra to da imam desetinku veću početnu ocjenu od nekoga, dakle da idem s tih 6,6. To je fizički teža vježba, ali mislim da sam spreman i za to. U toj 6,6 vježbi ide “hvast” koji sam radio u nedjeljnom finalu i “stalder-rybalko” koji je jedan od najtežih elemenata. Vidjet ćemo, ali već sam rekao treneru da mi se čini da ćemo morati ići na 6,6, a dojma sam da je to isto i njemu palo na pamet.
Pred njim je prije svega ipak Europsko prvenstvo u Riminiju (24. - 28. travnja) na kojem će braniti lanjsko zlato i na kojem ga ipak čeka nešto lakša konkurencija.
- Konkurencija je jaka, ne smijem ni manju grešku napraviti jer neću biti najbolji, ali da, činjenica je da je preča posljednjih godina više svjetska sprava. To se vidjelo i na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu na kojem sam bio jedini Europljanin u finalu. Mislim da bi, kao i lani, najveća borba opet mogla biti između mene i Carla Macchinija ako uspije ući u ekipu jer Talijani su dosta jaki.
Tu je i Nizozemac Bart Deurloo, nekadašnja svjetska bronca, koji je ove sezone jako dobar.
- Dugo ga nije bilo, ne znam u kakvom je stanju. Vidim po Instagramu da mu ide jako dobro, ali Instagram je laž, treba vidjeti kako to izgleda uživo. U Cottbusu je sjajno odradio, dobio je oko 14,500. Njega sam nekako i zaboravio, ali mogao bi biti najveći konkurent ove godine na EP-u.
Jasno je da su ove godine u fokusu Olimpijske igre, ali bilo bi lijepo prije njih pospremiti u džep još jednu europsku medalju.
- Pa iskreno, meni je trenutno u većem fokusu EP. Uvijek to kažem, Olimpijske igre su za mene nešto toliko nadrealno da mi je teško samo njih stavljati u fokus i razmišljati na način “idem tamo i isključivo tamo moram biti najbolji”. Jednostavno, idem korak po korak i kad dođe vrijeme za OI, ići ćemo se time zabavljati. Stvarno vjerujem, ma siguran sam da ću tamo doći u najboljoj mogućoj formi, ali najprije ide EP. Imam veliki motiv tamo barem dvaput ponoviti ovo što sam napravio u nedjelju.
Brojni problemi
Ne skriva da ga je nastup u Osijeku napunio optimizmom.
- Imao sam, kako sam i rekao, puno problema, nisam baš bio najoptimističniji prije finala, ali se u nedjelju ujutro nekako sve posložilo. Ujutro sam odlučio ići malo na preču i odmah je nekako osjećaj bio bolji, očito sam se mentalno skockao. Možda sam previše razmišljao o nekim stvarima izvan samog nastupa, o stvarima na koje ne možeš utjecati, ali to se često događa sportašima. Kad skužiš da to nema smisla, bude puno lakše. Tako da jest, Osijek me napunio optimizmom, ali i voljom i motivom da se još podignem i budem još bolji.
Nakon EP-a čeka ga još Svjetski challenge kup u Kopru, te jedan turnir u Belgiji koji je uletio pomalo neočekivano.
- Riječ je o nekakvom pripremnom natjecanju za OI, složit će veliku dvoranu s podijem i Gymnova spravama na kojima ćemo se natjecati i u Parizu. Pretpostavljam da će biti dosta Europljana koji su se plasirali na OI, tako da će to biti dobra provjera dvadesetak dana prije Pariza. Vjerojatno ću tamo raditi vježbu početne ocjene 6,5 ili 6,6. Kažem, danas ustrajem na 6,6, ali treba biti oprezan i pametan. Sad sam pun adrenalina i nabrijan, ali možda treba malo prespavati i vidjeti kako će se situacija razvijati sljedećih tjedana.