Najava povratka Christiana Vierija nogometu iznenadila je mnoge, s obzirom na 43 godine i činjenicu da je punih sedam godina u mirovini. Davno je završio karijeru, uživao je na različitim svjetskim destinacijama i trošio pošteno zarađeni novac. Prepustio se guštima i najava odlaska u Kinu pogodila je mnoge kao grom iz vedra neba. Doduše, s obzirom na nepredvidiv karakter poznat još iz igračkih dana, čak niti ovo nije iznenađenje.
Nije poznato ime novog mu kluba, to je ionako manje bitno, a proslavljeni strijelac dotad skida kilograme i nada se biti na potrebnoj tjelesnoj razini za kinesku ligu, ako će gubitak kilograma biti dovoljan za iole ozbiljniji nogomet.
- Dobro jutro svima, Bobo se vraća! - napisao je Vieri prije dva dana.
Kina teško može ponuditi sportski izazov i nema sumnje kako tamo ide unovčiti ime i ostatke ostataka preostalih nogometnih sposobnosti.
- Moram izgubiti još dva kilograma i onda sam spreman! - još je jedna od veselih objava od prekjučer. Skidanje kilograma mu ide dobro, a nisu mu strani ni beauty tretmani. Redovito je obavještavao javnost o pomlađivanju lica, kremama za lice, protiv bora i slično, a nije manjkalo ni uživancije na poznatim svjetskim turističkim destinacijama, na koje uvijek povede svoju družicu Jazzme Kendrick. Tek posljednju u nizu legendarnog Boba. Ranije su mu društvo pravile primjerice Elisabetta Canalis, Elena Santarelli, Fernanda Lessa i Melissa Satta, odreda talijanske manekenke. Živio je raskalašeno i pitanje je kako će mu sjesti promjena rutine. Profesionalni sport ipak nije sprdačina, pa makar i kineski. Neki tvrde da mu je ponestalo novca, da je presušilo vrelo iz igračkih dana. A nema gdje nije igrao.
Nogometni nomad
Tijekom igračke karijere je bio pravi nomad. Promijenio je 12 klubova, seljakao se iz godine u godinu, valjda u potrazi za mjestom gdje će se konačno skrasiti. Najduže je ostao i najviše ga se pamti po šest godina provedenih u dresu milanskog Intera. Došao je na Giuseppe Meazzu 1999. godine iz Lazija u tada rekordnom transferu teškom 40-ak milijuna eura. Visina odštete oborila je s nogu sve, a sjajne igre u godinama nakon samo su potvrdile neospornu klasu. Vieri se izdvajao prije svega po snazi, ali i osjećaju za gol, sjajnom tajmingu i mogućnosti da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Postigao je 120 pogodaka u 187 nastupa za Inter, a nije patila ni reprezentacija Italije, za koju je mrežu zatresao u 23 navrata, u 51 nastupu.
Poslije Intera, karijera mu krenula silaznom putanjom. Prešao je u redove gradskog rivala AC Milana, navijači su ga uzeli na zub, a sve je kulminiralo nekoliko mjeseci kasnije kada je postao dobitnikom Zlatne kante, ‘nagrade’ za najgoreg igrača prvenstva.
Obeshrabrio se, mijenjao klubove kao čarape, ali nigdje nije bilo sreće. Promijenio je još četiri kluba u sljedeće tri godine, postigao svega 13 golova u Serie A tijekom tog razdoblja te okačio kopačke o klin 2009. kao član Atalante.
Mijenjao je žene, nogometne klubove, a sada je ponovno iznenadio. Nepredvidiv na terenu, nepredvidiv izvan terena, a bit će zanimljivo vidjeti kako će mu sjesti nova kultura.