Često su mi treneri znali pričati kako je "spuštanje" standardnih igrača seniorske momčadi među juniore riskantan potez. "Neki od njih misle da imaju pravo na drugačiji nogomet i više slobode zbog toga što igraju za prvu momčad, pa katkad s takvim odnosom znaju unerediti suigrače na terenu".
Rokas Pukštas (18) nije jedan od takvih. U petak je i protiv Milana igrao nogomet kakav uvijek igra. Fantastična energija, trka, odgovornost, duel, uvijek s idejom kako što prije pronaći put do gola. I govor tijela dojmljiviji od svega. Bez imalo "glume" ili traženja povlastica kakve na neki način igrač njegovog statusa na Poljudu čak i zaslužuje. Karakter kojeg možemo "izložiti" u svim nogometnim školama svijeta, ne samo Hrvatske.
Pričali su mi nedavno upućeni ljudi s Poljuda o tom mladom Amerikancu litavskih korijena. Kažu da je u svakoj minuti treninga nevjerojatno fokusiran. Za njega ne postoji situacija u kojoj će dati 99 posto onoga što ima - Rokas zna samo za 100 posto.
Kažu da su ga posebno pomno gledali nakon što je prošle godine promašio odlučujući penal u dvoboju osmine finala juniorske Lige prvaka protiv Atletico Madrida. Kada imaš 17 godina realno je da nakon tako stresnog promašaja potoneš, ali za Pukštasa to nije bila opcija. "Bio je jako ljut na sebe i odlučan da mora još žešće raditi kako bi ispravio svoj propust. Govorio je da mora dokazati da nema straha u najvećim utakmicama."
Dokazao je to već dosta puta kao senior Hajduka, a dokazao je i sinoć u Milanu. Najmanje zbog gola koji je zabio.
Inače, u spomenutoj utakmici protiv Atletico Madrida Pukštas je igrao lijevog beka. Ne zato što nije bio dovoljno dobar da zauzme mjesto u veznom redu, jer je već tada bio ponajbolji igrač momčadi. Hajduk nije imao dobro rješenje za lijevi bok i Pukštas je bez problema prihvatio poziciju koja nije nimalo prirodna za veznjaka koji je k tome i - dešnjak. I usprkos tome bio je daleko najbolji Hajdukov igrač, koji se bez problema nosio s igračima Atletica koji su oduševljavali i brzinom igre i reakcije, a poglavito tehničkim znanjem. Odmah se vidjelo da Pukštas bez problema može igrati među njima i da bi i tamo bio jedan od glavnih igrača.
Pukštas je u ovoj sezoni ukupno igrao 28 utakmica za tri različite momčadi. Za juniore je u tri utakmice zabio tri gola uz dvije asistencije. Igrajući klasičnu osmicu. Oduševio je i igrajući za Solin u Prvoj NL. Pet utakmica, tri gola i dvije asistencije. Nije Rokasu trebalo vrijeme za aklimatizaciju na seniorski nogomet i uglavnom očajne travnjake na kojima se igraju drugoligaške utakmice. Odmah je bio najbolji na terenu.
Oba su mu roditelja bili atletičari, pa se čini kao da je rođen s urođenom željom za trčanjem. Često pričamo o tome kako u Hrvatskoj ne stvaramo dovoljno "box to box" igrača, sposobnih svih 90 minuta igrati na kompletnom terenu. Rokas to radi bez problema. Kao što bez problema prihvaća i krilnu poziciju na desnoj strani napada Hajduka na kojoj ga Ivan Leko u pravilu koristi. Ne zato što je to Pukštasova pozicija, nego zato što je od dostupnih igrača Amerikanac mogao najbolje odgovoriti zahtjevima koje ta pozicija traži.
Rokas Pukštas je u Hajduk došao sa 16 godina. Roditelji i sestra ostali su u Americi, Rokas se u Splitu snalazi sam. Sjajne igre donijele su mu veliku popularnost, s kojom dolaze i brojne "opasnosti" koje vrebaju mladića kojem je tek 18, a koji ima toliko životne slobode. Međutim, Rokas je mladić koji je toliko posvećen nogometu da nema šansi da ga nešto skrene s puta zbog kojeg je hrabro izabrao dolazak u Split.
Hrvatska ga je upoznala kao sjajnog seniora Hajduka, a nogometna Europa sad je i na najvećoj juniorskoj sceni vidjela o kakvom se talentu radi. I kakvom karakteru! Šteta što je Amerikanac, što nema našu putovnicu, ali to ne umanjuje užitak spoznaje da ga imamo priliku gledati svaki tjedan. I uzeti ga za primjer svima.
Dinamo je imao Danija Olma, Hajduk ima Rokasa Pukštasa. Olmo je godinama igrao za mlađe uzraste Barcelone, bio je i kapetan kadeta, a Pukštas je samo prošao Barcelonin dvotjedni kamp u SAD-u. I tamo je bio proglašen najboljim, tamo su ga skauti i uočili i preporučili Hajduku.
Olmo je već napravio veliku karijeru, napravit će je i Pukštas. Njemu je svejedno gdje i za koga igra. Kad izađe na nogometni teren zanima ga samo da pruži sve što može u tom trenutku i da to što radi uvijek bude u službi momčadi.
Amerikanac od kojeg hrvatski klinci itekako imaju što naučiti. A Hajduk pak treba pronaći način da Pukštasa na najbolji način iskoristi i kao igrača čiji će dolazak na Poljud biti putokaz za neke druge talentirane mladiće koji istinski žele napraviti nogometne karijere...