U Zagreb je došao u nedjelju. Smjestio se, u ponedjeljak odradio prvi trening sa svojom novom momčadi i - djeluje kao da zna sve. Vanja Udovičić reći će, “znam doći do bazena, centra grada i nekog trgovačkog centra otići u nabavku - za prvi dan dovoljno”.
Kako je u Zagrebu?
- Dobro. Sličan je Beogradu po rasporedu, građevinama. Samo je malo manji. Imao sam priliku upoznati ga malo za vrijeme EP, koliko je to uopće bilo moguće s obzirom na policijsku zaštitu i izvanrednu situaciju - reći će dok gotovo vojnički pruža ruku za pozdrav.
Trening na Savi odradio je bez greške. Kao da je tamo već dugo. Djeluje odmorno.
- Svaki odmor je premalen, pogotovo u vaterpolu. Sezona nam je aktivna, nemamo baš puno pauze tako da dobro dođe svaka minuta odmora. Iz kluba idemo direktno u reprezentaciju, pa onda opet u klub i tako stalno. Nije baš lagano.
Koliko teško doista zna biti? Je li kada poželio sve poslati k vragu i...
- Mi smo profesionalci. Zbog umora i uvjeta u kojima treniraš, više je teških dana. Ali naš posao je da sve pokazujemo i radimo u vodi, a ne izvan nje, u kafićima, diskotekama...
U jednom je trenutku primio torbu. Kad smo pomislili “gotov razgovor”, Vanja je iz torbe izvadio - kremu za ruke. I tek tada nešto opuštenije krenuo govoriti.
- Mladost je za mene novo iskustvo. Nešto što trebam doživjeti kako u profesionalnom tako i privatnom smislu. Željan sam izazova i novih stvari. Smatram da svaki sportaš treba proći određeni broj klubova, novih sredina, ambijenata, ljudi, upoznati kulture... Ovo je usputna stanica u mojoj karijeri.
Prije Mladosti stanica je bila vaterpolski gigant Pro Recco. Evo prilike da se napokon razriješi pitanje - zašto je uopće otišao iz Pro Recca?
- Otišao sam iz Recca jer sam dobio ponudu da igram za talijansku reprezentaciju. Ne osjećam se kao Talijan i odbio sam. Napravio sam onako kako osjećam i tu sam stavio točku. Vrijeme će pokazati jesam li donio ispravnu ili pogrešnu odluku. Eto, samo zato sam otišao. Ništa drugo nije se dogodilo.
Trener mladostaša Emil Nikolić kaže “dobio sam u ekipu Ivana Balića”.
- Hvala mu na tome. Upoznao sam jednom Ivana.
Može li Mladost biti prvak Europe?
- Može li se osvojiti bingo, tombola?
U ovom dijelu razgovora Vanja je napokon otkrio karte. Počeo se otvarati, sarkastično ili ne, otvarao se.
- Nije bilo lako doći u Mladost - priznao je Udovičić.
Boji li se kao kapetan srpske reprezentacije živjeti u Zagrebu?
- Ne bojim se. Smatram da su svi ljudi normalni. Uvijek postoji doza opreza, istina je da sam prvi popularniji sportaš koji je došao iz Srbije u Hrvatsku, a svaka čast i onima koji su dolazili prije mene. Nisu lagane odluke, posebno ranijih godina, ali mislim da je sada već vrijeme za normalne odnose. Čak bih nekako mogao razumjeti starije koji su sve ono prošli, ali problem su mlađi koji i dalje potenciraju nešto što ni sami ne razumiju i nisu bili ni rođeni kad se to događalo. A i svi smo izmanipulirani medijima i ponašamo se kako se ponašamo.
Bi li mu bilo teže da je kao nogometaš došao iz Partizana u Dinamo?
- Bilo bi teško sedam dana. U Srbiji se dogodilo da je vratar Zvezde prešao u Partizan. Sedam dana su mu radili grobove, lijepili sve i svašta, ali sve se zaboravi. Mi smo profesionalci. Izdržat ćemo.
Odjednom je promijenio ton.
- Sad pričamo o Vanji Udovičiću koji je došao u Zagreb, a nitko ne priča o pjevačima i glumcima koji dolaze uz Hrvatske u Srbiju i obratno. To je isto, svi smo javne osobe. Ne volim to “došao Vanja u Mladost”. Pa pjevači dolaze već deset godina. Mi smo profesionalci. Mene je posao doveo u Zagreb i želim ga profesionalno odraditi. I odgojen sam da volim svakoga, odrastao sam u takvoj obitelji. Bitno je što izneseš iz kuće, a ne što ti drugi prezentiraju.
Bilo je vrijeme za razriješiti još jedno - je li Vanja Udovičić Hrvat?
- Vanja je Srbin i igra za Srbiju. Moj otac ima hrvatsko državljanstvo, ali živi u Beogradu. Eto, sve sam rekao.
Nekoliko je puta spomenuo “volim sport i ne samo vaterpolo”.
- Htio bih u Zagrebu pogledati hokej, Cibonu, Dinamo... Nisam navijač Dinama, navijam za Partizan, ali ako dođe neka kvalitetna ekipa, naravno da ću otići na Maksimir. Volim kvalitetan, dobar sport i dobru zabavu.