Među najpretilijima u Europi, dok smo navodno sportska nacija. Tako si barem tepamo. Ili lažno tješimo. Postoji i dvojba - volimo li mi sport ili samo pobjednike, da pritom zapravo sport ni ne razumijemo? Jasno, i vječno pitanje otkako je Lijepe Naše - skrbi li država uopće za sport, je li joj do njega stalo ili možda daje i previše? Sljedeće će olimpijske godine - vele tako s Markovog trga - dati čak i više od 100 milijuna eura!
Svatko ima po ovim pitanjima pravo na iznošenje stava, mišljenje. Dakako, podrazumijeva se činjenično argumentirano. Samo dio toga pokušali smo odgonetnuti od prvog čovjeka u državi. Od premijera. U redu, nominalno znamo da je predsjednik države broj 1, ali je realno njegova uloga srodnija onoj britanskog kralja Charlesa III.
Još jedna velika godina
Prva osoba u državi je onaj koji povlači, donosi odluke, određuje smjer “plovidbe”, a to je premijer. Nazočnost Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske, u srijedu navečer na Velikom danu hrvatskog sporta ili, svetkovini HOO, bila je prilika za kratak razgovor. U biti... Nije bio baš kratak. Mislili smo da će takav biti, ali predsjednik Vlade se zadržao u razgovoru sa “sedmom silom” dvostruko duže nego kada gostuje u Dnevniku HTV. Možda mu s jedne strane odgovara malo odmak od “težih”, unutarnjo-političkih rasprava. No, s druge strane, to mu moramo priznati i potpisujemo, od svih hrvatskih političara od osamostaljenja domovine, a ovaj je novinar pričao višekratno, od prvog predsjednika države dr. Franje Tuđmana, pa do današnjih dana s plejadom političara, s desnog i lijevog političkog spektra, aktualni premijer doista čak i iznenađujuće dobro poznaje, prati i razumije sport.
Naime, u minula tri desetljeća osobno sam razgovarao s nekim ministrima koji su imali baš sport pod svojim resorom, pa je jedan otvoreno rekao “da ga sport baš ne zanima i tu ne misli ništa poduzimati”, drugi je spomenuo “nisam dovoljno upućen”, bio je i jedan koji je cijeli ministarski mandat u sportu posvetio melioracijskim radovima, odnosno, “isušivao močvaru”. I nije uspio. Oni koji prate sport i politiku malo bolje, koji pamte malo više i duže, znaju o kojim je osobama riječ. Onim drugima sada ništa neće ni značiti identifikacija.
Za početak s premijerom, jedna vrlo lagana asistencija. Sportska godina u Hrvata 2023. u ocjeni premijera Plenkovića.
- Mislim da je ovo bila još jedna velika godina hrvatskog sporta. Giovanni Cernogoraz je sportaš s više od 20 godina briljantne karijere. Svjetsko zlato u Bakuu, jedan od prvih koji se kvalificirao za Pariz. Briljantne naše judašice, Barbara Matić, ali i Lena Stojković u taekwondou. Pa onda svi uspjesi karatistica, nogometna reprezentacija je druga u Ligi nacija. Brojna domaćinstva različitih sportskih natjecanja, evo, sad se već spremamo i za dva europska i dva svjetska prvenstva. Naime, godine 2024. i 2025. Hrvatska će biti domaćinom vaterpolskog i judaškog EP, ali i SP u hrvanju i rukometu. Sve to Vlada, naravno, podržava. Po meni, ovo je sjajan uvod u olimpijsku godinu. Godinu u kojoj ćemo prvi put probiti barijeru od 100 milijuna eura za sport. Konkretno, 110 milijuna eura. To je četiri puta više nego kad smo 2016. preuzeli odgovornost u Vladi. Iz razgovora s uglednim i iskusnim sportskim dužnosnicima imam dojam da se to i primijećuje. Taj drukčiji pogled Vlade prema sportu i sportašima - zbori premijer Andrej Plenković.
Lijepi projekt nove Kantride
Ono što ostaje rak rana (jedna od) hrvatskog sporta je ipak infrastruktura. Najviše se priča o nogometu i stadionima, te doista taj sport i temeljem rezultata, nadasve popularnosti, zaslužuje bolje, ali nisu stadioni jedini infrastrukturni nedostatak. Najveći dio dvorana nam je star po 40-50 godina, bez klime, propadaju. U velikim gradovima. Neki, pak, gradovi, poput Splita recimo, dobiju prije dvije i pol godine od Vlade, ove države, nas poreznih obveznika, balon za otvoreni bazen na Zvončacu, ali eto ga još uvijek smotanog u nekim kavezima i pod ključem. To je odgovornost tamošnje vlasti, ali bi netko i iz države, recimo, Ministarstva turizma i sporta, mogao baš podignuti slušalicu i pitati: “Hej, što vi radite tamo? To je novac hrvatskih građana!”. Radi se konkretno o projektu od točno milijun eura. Ovaj novinar, neka u Vladi oproste, ipak je dosta skeptičan prema najavama izgradnje stadiona i kampova jer osobno sam svjedočio, izvješćivao pače posljednjih 20 godina, s već dva otvorenja nogometnih kampova. Čak je kamen temeljac postavljen.
- Mi smo krenuli s proglašavanjem sportske infrastrukture od nacionalnog značaja. Prva se odluka odnosila na Maksimir i Poljud, dva simbola hrvatskog nogometa. Maksimir je stadion od velike povijesne važnosti, Poljud je objektivno najljepši stadion. Dogovor koji smo postigli između Vlade i Zagrebačke nadbiskupije, te Vlade i Grada Zagreba, rješava pravne pretpostavke da se krene s investicijom u izgradnju novog, velikog Dinamovog stadiona. Stadiona koji bi bio i novi identitet grada i Dinama. Pomoći ćemo, naravno, i da se Poljud obnovi, onda idu ovi drugi koraci prema svim ostalim infrastrukturnim projektima. Naravno, s policentričnim pristupom jer nećemo se ograničiti samo na Zagreb i Split. Osijek ima svoj, privatni, jako dobar stadion. Rijeka ima svoj plan nakon Rujevice, koja je jedan vrlo sladak i simpatičan, manji stadion. Ono što sam vidio u medijima je jako lijep arhitektonski i ambijentalno riješen projekt nove Kantride. Sve mi djeluje da sport vibrira u dobrom smjeru.
Sjajan rezultat košarkaša
Kako gledate na činjenicu da smo vrlo dobri i sjajni u pojedinačnim sportovima, dok zaostajemo ozbiljno u momčadskim, s iznimkom nogometa, ali i ta se iznimka odnosi samo na reprezentaciju, pitanje i dokad? Klubovi nam u Europi uopće nisu konkurentni.
- Mi smo nacija s 3,9 milijuna ljudi. Možemo biti sretni da imamo ne jednu, nego 5, 6, 7... sjajnih generacija u “glavnim” momčadskim sportovima. Ovo što mi sada živimo, da nam je nogometna reprezentacija u pet godina osvojila tri medalje, to nije normalno. Mislim, to je takav ekstra uspjeh da se tome moramo diviti tisuću puta. Zato sam bio rekao i nakon ona dva poraza nogometne reprezentacije, kada smo bili kritični u javnosti, da to nije fer. Prema Daliću, Modriću, i u konačnici oni su opet sve “izvukli” i plasirali se na veliko natjecanje. Oni pokazuju karakter, možda tu ima i nekog sportskog inata Luke Modrića, ali imaju uspjeh. Što se drugih tiče... Ja bih kao bivši amater košarkaš volio da se košarka probudi. Ljetošnji rezultat iz Turske je po meni sjajan! Pokazali su fantastičnu igru, uvjerljive pobjede i protiv domaćina. Gledao sam Turkoglua, koji nije mogao vjerovati što mu se događa s Hrvatskom koja je igrala s četiri zvijezde i puno novih, mladih igrača. Ako se tu malo konsolidirala, mislim da se možemo vratiti opet na neku višu razinu.
Možemo i druge sportove. Rukomet?
- Baš sam u srijedu bio s vodstvom HRS i rekao im da ćemo mi kao Vlada podržati domaćinstvo Hrvatske za SP u siječnju 2025. Pitam ja njih samo: “Kako će biti?”. Oni mi kažu, bit će dobro i da će se već u Parizu vidjeti uzlazni trend. Jasno, dok prođu i sve kvalifikacije, kako čujem od njih, mislim da će se to i dogoditi. Onda bi mogao i rukomet možda biti na onoj razini od prije 10-15 godina. Što se tiče vaterpola, pa gledajte... Tu smo prvi. Bili smo u Splitu prvi. Perica (Bukić) me nazvao neki dan, veli da je Izrael otpao za domaćinstvo EP, što ćemo... Rekao sam, pa nemamo što misliti. Prihvatit ćemo. Isti tren. To naše dogovaranje je trajalo otprilike dvije minute. Jako mi je drago da je na 100. godišnjicu VK Jug grad Dubrovnik, zajedno sa Zagrebom, dobio domaćinstvo Europskog prvenstva. Veselim se da nam vaterpolo kao jedan krasan sport ponovo pričini zadovoljstvo. Ova generacija je zbilja izvanredna i vjerujem da će tu biti lijepih vijesti, pogotovo u krasnoj atmosferi.
Koliko vama hrvatski sport, sportski uspjesi pomažu, ako pomažu dakako, u nekim diplomatskim razgovorima?
- Kako još uvijek imam malenu djecu, onda sam po noći nerijetko budan, pa se po noći “brifiram” što se zbiva u sportu. Teško mi je po danu to sve stizati, pa onda malo lovim korak noću. Pogledam rezultate, što je gdje i tko uspio. Pogledam malo NBA. Ja na sport gledam i na sljedeći način - sportaši su osobe koje se u ranoj dobi formiraju kao vrlo snažne ličnosti, disciplinirani, puni zdravih pogleda na život. Cijene rad, suparnika, imaju sustav vrijednosti. Ja kad sportaše gledam, pa evo na ovoj svečanosti, upravo to vidim. Evo, mi sad opet radimo nevjerojatne razlike u skijanju. Mislimo da će nakon Ivice, Janice i Ante Kostelića biti teško. Nemamo više ni utrke na Sljemenu, ali mi imamo i jednu Zrinku i Leonu, ne samo Zubčića. I mi smo sada ponovo na postoljima, a imamo jednu žičaru, na Platku, dok snijega gotovo pa nemamo. To je nevjerojatno!
Oprezni i disciplinirani
Hrvatski sport jedno iščekuje desetljećima, mi novinari jednako toliko dugo pišemo o tomu. Oformljenja je i udruga klubova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i svi vape, spominje jedno - porezne olakšice! Traže to klubovi, sportaši, ali i gospodarstvenici. Zašto to već nemamo? To je čisto politička odluka. Ako Vlada to predloži, razradi... To možemo imati.
- U ovom poreznom paketu smo omogućili lakše financiranje sporta, veće porezne odbitke onima koji će ulagati u sport, ali tu moramo biti jako oprezni. I disciplinirani. Poanta države jest da potakne veća ulaganja u sport, ali da prevenira bilo kakve, kako se veli, marifetluke. Tu moramo biti jako, jako oprezni. Mislim da idemo upravo tim putem kako bismo omogućili veće financiranje klubova jer bez jakih klubova nema dobre reprezentacije. To mi je jasno, ali moramo to napraviti na način da je sve u redu.
Možda ste čuli, možda ne, ali postoji primjer Mađarske, kako su oni to riješili. Moramo priznati, odličan je. Daje rezultate i nema skandala.
- Dobro, ali znate i da su oni odabrali pet prioretnih sportova i tu rade velika ulaganja. To su njihovi odabiri. Mislim da smo mi zaista raznovrsniji. Vidite i po ponašanju Vlade, ako mene danas traže hrvači, podržat ću ih. Ako me sutra traži taekwondo, podržat ću ih. Ako me traže iz streljaštva, i njih ćemo podržati. Mi smo tu zaista otvoreni za sve. Mi smo malen narod, a toliko smo raznovrsni i sportski orijentirani. Mi u Hrvatskoj imamo 247.000 registriranih sportaša. To je ozbiljan broj ljudi koji se aktivno, ne rekreacijski, već ozbiljno bavi nekim sportom.
Na Velikom danu hrvatskog sporta i više je no zamjetno bilo kako je najviše kandidata za nagrade dolazilo iz borilačkih sportova. Ti sportovi donose i najviše medalja. Maliciozniji među nama bi na ovo dodali kako je baš i taj podatak zoran pokazatelj da nam sport lagano “pati” jer nestaju momčadski sportovi koji generiraju daleko najveći broj pozornosti, navijača, marketinga, medija...
- Primijetio sam da je najviše nominacija iz borilačkih sportova i ne samo to. To su gotovo sve žene.
Dobro, nama Hrvatima borba kroz vijekove nije bila strana. Ipak, šalu na stranu, je li vas taj podatak o velikom, najvećem broju nominacija iz borilačkih sportova, raduje ili žalite?
- To je sjajno. Judo, taekwondo, kickboxing, jiu-jitsu. To su bila četiri sporta za pet nominiranih sportašica. Mislim da je to jako dobro. Borilački su sportovi sjajni jer djeci daju hrabrost, gipkost, fleksibilnost, odvažnost. Tu smo napravili čudesne rezultate. Kada smo prije godinu dana imali dvije Hrvatice u finalu Svjetskog prvenstva u judu, Japanci su skinuli šešir. U taekwondou, koliko ja shvaćam, rezultati naših ženskih reprezentacija su izvan svih mogućih serija. Bio sam nedavno s njima, pa sam se zbližio i to je za svaku pohvalu, čestitam.
Ragbi je izvrstan sport
Koliko shvaćamo, vi dakle stojite financijski i iza karate EP u Zadru, ali i judaškog EP u Zagrebu, pa hrvačkog SP u Zagrebu...
- Da, i još smo stali iza vaterpolskog EP u Dubrovniku i Zagrebu, te rukometnog Svjetskog prvenstva 2025. Nije tako loše, jel’.
Dakle, tko god vam dođe i iz onih tzv. malih sportova, može računati na vašu podršku?
- Mislim da tko god je u Banske dvore došao, nije otišao nezadovoljan. Ili kod ministrice, svejedno.
Naš sugovornik je inače pet godina živio u Parizu, dobro poznaje taj grad koji će za nešto više od pola godine udomiti najbolje sportašice i sportaše svijeta na Olimpijskim igrama. Možete zamisliti ono što su Francuzi zacrtali, otvaranje Igara ili umjesto mimohoda, plovidba sportaša Seineom?
- Mogu i super ideja. Bio sam nedavno u Parizu i na finalu jednog globalno fantastičnog sporta, ragbija. Krasno finale, krcat Stade de France. Francuzi su inače “ludi” za ragbijem jednako kao za nogometom. Mi smo tu u jednom trenutku, kad su nam došli Hrvati iz Australije i Novog Zelanda, uzletili jako gore. Volio bih da i danas naši ragbijaši idu tim stepenicama, mislim sportskog uspona jer sport je izvrstan, pravi, čvrst.